Novi video snimak na kojem se navodno nalazi odbjegli Miloš Medenica, prvostepeno osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora, uzburkao je društvene mreže i laičku javnost ponovo ostavio u dilemi – da li se radi o novom proizvodu vještačke inteligencije ili o nečem mnogo ozbiljnijem.
Na novom snimku se Medenica, navodno, obraća direktoru Uprave policije (UP) Lazaru Šćepanoviću i najavljuje da će nastaviti „da se oglašava, sve dok ne bude uhapšen“.
- Zarobljena Crna Goro i vi u Ziks-u, samo da vas pozdravim i da razjasnim spekulacije gej aferaša iz bezbjednosnog sektora što tvrde da je vještačka inteligencija kreator video klipova sa mojim likom. Ja ću se oglašavati svakog dana dok me ne uhapse ili dok ne demantuju da sam bot. Šćepo, sprinterice su tu“ – navodno kaže Medenica na novom video zapisu.
Iz Uprave policije zvanično se nijesu oglašavali od neđelje veče, kada je objavljen prvi video snimak, za koji je, kako su konstatovali, utvrđeno da je AI proizvod. O snimcima koji su uslijedili, nije bilo zvaničnih saopštenja.
Sa druge strane, profesor na Fakultetu za informacione tehnologije i sudski vještak iz oblasti digitalne forenzike doc. dr Nikola Cmiljanić za Pobjedu pojašnjava da se posljednjih dana pojavljuju video snimci lica osoba za kojima se traga, dok dio građana i medija sumnja da bi moglo biti riječ o sadržaju nastalom uz pomoć vještačke inteligencije.
- I zato se u ozbiljnim predmetima ne oslanja na jednu ,,brzu provjeru“, već na kombinaciju metoda i više nezavisnih indikatora, uz opreznije zaključivanje u terminima vjerovatnoće umjesto apsolutne sigurnosti - podvukao je on.
ŠTO SU AI GENERISANI SNIMCI
AI-generisani ili AI-modifikovani video snimci su, kako objašnjava doc. dr. Cmiljanić, zapisi u kojima je dio ili cjelokupna slika, zvuk ili oba elementa nastao ili je izmijenjen korišćenjem generativnih modela.
- To ne znači samo „kompjutersku obradu“, već situacije u kojima algoritmi mogu da generišu nove kadrove, da zamijene lice na postojećem snimku, da uvjerljivo usklade pokrete usana sa novim audio zapisom ili čak da kreiraju glas koji zvuči kao konkretna osoba. Tehnološki, osnova su savremeni generativni modeli (danas najčešće difuzioni modeli i srodne arhitekture), koji uče obrasce izgleda, osvjetljenja, tekstura i pokreta, i zatim na osnovu kratkog opisa, fotografije ili uzorka videa proizvode novi sadržaj - naglašava on.
Upravo zato, kako ističe, kvalitet može biti toliko visok da prosječan gledalac često ne može pouzdano da procijeni autentičnost „na oko“.
- Deepfake je poseban, uži podskup AI-video sadržaja. Suština deepfake-a nije samo da je nešto „generisano“, nego da je cilj impersonacija: da snimak izgleda kao da određena osoba govori ili radi nešto što u stvarnosti nije. Drugim riječima, deepfake je najčešće vezan za identitet (lice/glas), dok šira kategorija AI-generisanih videa obuhvata i potpuno sintetičke scene, kao i manipulacije koje ne moraju uključivati zamjenu lica – recimo izmjenu pozadine, dodavanje ili uklanjanje detalja iz kadra, ili ,,doterivanje“ snimka koje može promijeniti značenje onoga što gledamo - kazao je doc. dr Cmiljanić za Pobjedu.
Kada je riječ o tome koliko nadležne službe imaju mogućnosti da utvrde da li je neki video AI-generisan, prema njegovim riječima, ključna je jedna praktična činjenica da forenzička analiza u najvećoj mjeri zavisi od kvaliteta i izvornosti materijala.
- Najpouzdaniji rezultati se dobijaju kada se dođe do originalnog fajla (izvorni snimak sa uređaja ili prvobitna datoteka), uz jasne podatke o porijeklu i načinu pribavljanja, jer se tada mogu analizirati tehnički tragovi u samom zapisu - struktura fajla, kodeci, tragovi obrade, kontinuitet kadrova, konzistentnost osvjetljenja i sjena, prirodnost mikro-pokreta, kao i odnos između audio i video komponente - dodao je.
ALATI ZA DETEKCIJU
Na pitanje Pobjede da li je upoznat sa kojim tačno forenzičkim alatima raspolažu naše nadležne službe u prepoznavanju ovih sadržaja, Cmiljanić odgovara da nije te da nije upoznat ni sa time u kom obimu ih koriste u praksi.
- Ali mogu reći da su alati za automatsku detekciju AI-generisanih video snimaka generalno još u početnim fazama razvoja i standardizacije, pa njihova pouzdanost značajno varira, posebno kada je snimak preuzet sa društvenih mreža kao ,,re-upload“, snimak ekrana ili već višestruko kompresovana verzija, napominje profesor i sudski vještak iz oblasti digitalne forenzike.
U takvim slučajevima, kako je rekao, mnogi tragovi se izgube ili značajno kompresuju.
- I zato se u ozbiljnim predmetima ne oslanja na jednu ,,brzu provjeru“, već na kombinaciju metoda i više nezavisnih indikatora, uz opreznije zaključivanje u terminima vjerovatnoće umjesto apsolutne sigurnosti - podvukao je on.
Još složenije od detekcije je, dodaje, pitanje atribucije tj. ko je video kreirao i ko ga je plasirao.
- Čak i kada je razumno zaključiti da je sadržaj sintetičan ili značajno manipulisan, identifikacija autora obično zahtijeva kombinaciju digitalne forenzike i klasične istrage. U digitalnom smislu, tragovi se najpouzdanije nalaze na uređajima (računar, telefon) i nalozima koji su korišćeni za obradu i objavu: projektni fajlovi, istorija izvoza, sačuvani ,,promptovi“, keš podaci, i logovi aplikacija. U istražnom smislu, presudni su podaci platformi (kada su dostupni) i tok širenja – ko je prvi objavio, sa kojih naloga, iz kojih mreža i u kojim vremenskim intervalima. Problem je što se sadržaj lako distribuira preko lažnih naloga, posrednika, VPN servisa i kratkotrajnih uređaja, pa se lanac odgovornosti često namjerno skriva - objašnjava Cmiljanić za Pobjedu.
Zbog svega navedenog, profesor i sudski vještak poziva na oprez tj. kada se pojavi „senzacionalan“ video, posebno u osjetljivim situacijama i kada se radi o licima koja su predmet potrage, potrebno je sačekati zvanične provjere i ne donositi zaključke samo na osnovu utiska.
- Danas je tehnički moguće napraviti uvjerljiv video koji može izazvati paniku, kompromitovati istragu ili narušiti ugled pojedinaca. Upravo zato je ključno da se u ovakvim slučajevima insistira na provjeri izvora, originalnim materijalima i stručnoj procjeni, jer brzina širenja informacija često nadjača brzinu provjere, a posljedice mogu biti ozbiljne - poručio je doc. dr Cmiljanić za Pobjedu.
Podsjećamo, Miloš Medenica pobjegao je nakon što je 28. januara osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora. Prvostepenom presudom Višeg suda, Miloš Medenica označen je kao organizator mreže šverca cigareta.
Prema navodima izvora Pobjede iz bezbjednosnog sektora, Miloš Medenica je Crnu Goru napustio preko ilegalnog graničnog prelaza i otišao u Srbiju, gdje će, kako se navodi, najrealnija opcija, pomoć dobiti od uticajnih ljudi u toj državi sa kojima njegova majka ima konekciju.
Iz obimne sudske dokumentacije i materijalnih dokaza proizlazi da je Miloš Medenica imao ključnu ulogu u organizovanju i finansiranju kriminalne grupe koja je tokom 2019. i 2020. godine krijumčarila velike količine cigareta iz Slobodne carinske zone Luke Bar, koristeći lažnu dokumentaciju, korumpirane carinike i razrađenu logistiku.
