"Ćilibar nam pruža priliku da vizualizujemo drevne ekološke odnose očuvane u fosilima", rekao je Juhui Žuang, doktorand na Institutu za paleontologiju Univerziteta Junan na jugozapadu Kine.
"Ova su dva fosila vrlo rijetka, barem među desetinama hiljada primjeraka ćilibara koje smo dosad pregledali. Samo je nekolicina zabilježila simbiotski odnos između gljivica i insekata", dodao je Žuang, glavni autor studije o tim fosilima objavljene 11. juna.
Može manipulisati ponašanjem domaćina
Žuang i njegovi kolege opisali su dvije do sada nepoznate vrste drevnih gljivica iz roda Ophiocordyceps, koje su otkrili analizom ćilibara. U istraživanju su koristili optičke mikroskope za proučavanje sitnih komadića ćilibara te mikrokompjutersku tomografiju kako bi napravili trodimenzionalne prikaze insekata zaraženih gljivicama.
Prvu vrstu, nazvanu Paleoophiocordyceps gerontoformicae, pronašli su na mravu, a drugu, Paleoophiocordyceps ironomyiae, na muvi.
Neke današnje vrste Ophiocordycepsa koje napadaju mrave poznate su kao zombi-gljivice jer parazitska gljivica može manipulisati ponašanjem domaćina u svoju korist. Taj je fenomen poslužio i kao inspiracija za videoigru koja je bila predložak za HBO-ovu seriju The Last of Us.
"Otkriće ova dva fosila sugeriše da su kopneni ekosisitemi već tada bili vrlo složeni te da je Ophiocordyceps možda još u razdoblju krede počeo djelovati kao 'predator' prema insektima, regulišući brojnost određenih skupina", naveo je Žuang .
Zombifikacija
Danas parazitske gljivice, poznate i kao entomopatogene gljivice, inficiraju širok raspon insekata, uključujući mrave, muve, pauke, cvrčke i kornjaše, prema podacima londonskog Prirodnjačkog muzeja.
U slučaju mrava "drvosječa" spora gljivice Ophiocordyceps padne na njegovu glavu, prodre u mozak kroz slabu tačku na egzoskeletu i preuzima kontrolu nad njegovim ponašanjem kako bi se proširila, objasnio je Conrad Labandeira, viši naučnik i vođa zbirke fosilnih zglavkara u Prirodonjačkom muzeju Smitsonijan u Vašingtonu, koji nije učestvovao u ovom istraživanju.
Prema njegovim riječima, Paleoophiocordyceps je vjerovatno "zombificirao" svoje domaćine na sličan način. "Čini se da su mravi iz nekog razloga bili među prvim metama zombifikacije, a i danas su glavni domaćini ovoj parazitskoj gljivici", rekao je Labandeira.
"Većina entomopatogenih gljivica ubija domaćina kako bi razvila plodište"
Dodao je da su muve danas rijetko zaražene ovim gljivicama, što čini fosilizirani primjerak posebno zanimljivim. Vrsta gljivice koja je inficirala drevnog mrava mogla bi biti predak današnjih zombi-gljivica te je vjerovatno na sličan način preuzimala kontrolu nad tijelom domaćina, rekao je Žoao Araujo, vođa mikološke zbirke i docent Prirodnjačkog muzeja Danske, koji je koautor studije
Budući da je otkriveno vrlo malo fosila drevnih parazitskih gljivica, o njihovoj evoluciji još se malo zna. Araujo navodi da su oba insekta vjerovatno ubijena djelovanjem gljivica prije nego što su ostala zarobljena u ljepljivoj smoli drveta koja se kasnije pretvorila u ćilibar te dodaje da većina entomopatogenih gljivica ubija svog domaćina kako bi razvila plodište.
"Izgubljena raznolikost parazita imala je važnu ulogu u oblikovanju svijeta kakav poznajemo danas"
"Ta izgubljena raznolikost parazita imala je važnu ulogu u oblikovanju svijeta kakav poznajemo danas", rekao je Fil Barden, vanredni profesor na Odsjeku za biološke nauke Tehnološkog instituta Nju Džerzija, koji se takođe bavi fosilima u ćilibaru.
"Čak i kad pronađemo nevjerovatno raznolika bića zarobljena u ćilibaru, važno je imati na umu da je riječ tek o najmanjem dijelu ukupne slike. Za svaki fosil mrava ili kornjaša možemo zamisliti sve parazite, gljivice i bakterije koje su takvi insekti nosili", rekao je Barden. On nije učestvovao u novoj studiji.
"Zapanjujuće je vidjeti da je dio bizarnosti prirodnog svijeta postojao i u zlatnom dobu dinosaura"
"Zapanjujuće je vidjeti da je dio današnje bizarnosti prirodnog svijeta postojao i u zlatnom dobu dinosaura", rekao je koautor studije Edmund Jarzembovski, profesor i naučni saradnik londonskog Prirodonjačkog muzeja.
Fosil potiče iz bogatih nalazišta ćilibaru u Mjanmaru. Iako su fosili u ćilibaru posljednjih godina među najuzbudljivijim otkrićima u paleontologiji, pojavila su se i etičke pitanja oko podrijekla ćilibara iz regije pogođenih građanskim ratom.
Žuang je rekao da fosili potiču s burmanskih tržnica ćilibara. U studiji se navodi da su primjerci nabavljeni prije 2017. godine i, koliko je autorima poznato, nijesu povezani s oružanim sukobima ili etničkim nasiljem.
