Odlazak stanovništva naročito mladih nije pukim slučajem posljedica želje za promjenom, već strukturni, ekonomski i društveni problem.
Mladi ne odlaze samo zbog trenutno niske plate, već zbog iscrpljujućeg ekonomskog i institucionalnog ambijenta koji ne nudi dugoročnu perspektivu, sigurnost i kvalitetan život. Obrazlažući novi talas povećanja zarada “Evropa modelom" potrebom za suzbijanjem “odliva mozgova”,premijer strateški plasira narativ usmjeren primarno prema međunarodnoj zajednici.
Odlazak mladih iz Crne Gore nije uzrokovan "nedostatkom patriotizma", niti će se zaustaviti parcijalnim i finansijski neodrživim "brzim rješenjima"
Namjera je da se socijalnom retorikom ekonomski neutemeljen populistički potez opravda pred evropskim partnerima, dok se u pozadini kriju rizik od dodatnog zaduživanja i inflatorni pritisci. Ovakav pristup jasno ukazuje na predizbornu kalkulaciju koja kratkoročnim fiskalnim podsticajima prikriva dugoročnu ekonomsku nestabilnost.
Strukturna deformacija tržišta rada
Crnogorska privreda je pretežno zasnovana na uslugama i turizmu (niska dodata vrijednost), dok se, sa druge strane, “proizvodi" sve veći broj visokoobrazovanih kadrova za koje na domaćem tržištu jednostavno nema adekvatnih radnih mjesta. Poslovi u turizmu i ugostiteljstvu pružaju kratkoročnu zaradu, ali ne i stabilnost (stalan radni odnos, socijalno osiguranje, mogućnost profesionalnog usavršavanja) osim u rijetkim slučajevima.
Mladi stručnjaci se suočavaju sa tržištem na kom znanje i rad često nijesu primarni kriterijumi. Napredovanje u karijeri je u mnogim sektorima limitirano stranačkom pripadnošću ili ličnim vezama, a ne stručnošću.
0Kada ekonomski sistem nagrađuje podobnost umjesto meritokratije, mladi gube motivaciju za usavršavanje i traže uređenije sisteme u kojima zavise isključivo od svojih kompetencija.
Fiskalno neodrživa politika ekspanzije zaposlenosti u javnom sektoru - kao instrument vještačkog obaranja stope nezaposlenosti, stvorila je ozbiljne strukturne deformacije na tržištu rada i urušila povjerenje mladih u državne institucije.
Prekomjerna alokacija radne snage u neproduktivni javni sektor generisala je administrativnu inefikasnost, institucionalnui birokratskusvijest. Ovakva praksa dodatno podstiče problem “nepotpunih" i lažnih kvalifikacija, čime se direktno devalvira vrijednost ljudskog kapitala i obesmišljavaju obrazovne investicije.
Kombinacija narušene meritokratije i neatraktivnih realnih zarada stvara snažan efekat, prisiljavajući i najkvalitetniji kadar na emigraciju i time uzrokujući dugoročan “odliv mozgova".
Mladi koji razmišljaju o stvaranju porodice i građenju budućnosti u Crnoj Gori gledaju ko donosi odluke o njihovom zdravstvu, obrazovanju njihove djece, ekonomiji i bezbjednosti i slično. Očigledan nedostatak znanja i vještina za upravljanje i rad u sistemima izazivaduboki, opravdani strah da “ova država dugoročno nije sigurna kuća". Odlazak vani postaje čin samoodbrane od sistemskog amaterizma.
Kriza životnog standarda, niske plate a zapadne cijene
Iako su nominalne plate u Crnoj Gori rasle proteklih godina, realna kupovna moć mladih je ozbiljno narušena inflacijom i eksplozijom troškova života. Zbog priliva stranaca i investicionog skoka cijena nekretnina, mlada osoba ili par sa prosječnim primanjima gotovo da ne može samostalno riješiti stambeno pitanje (kupovinom stana na kredit ili plaćanjem visoke rente).
Osnovna potrošačka korpa i troškovi života u Crnoj Gori dostigli su nivoe mnogih zemalja EU, dok je kvalitet javnih usluga (zdravstvo, školstvo, infrastruktura) ostao znatno ispod tog nivoa.
Iluzija ekonomskih programa ES1, ES2 i Euro modela
Poseban ekonomsko-politički fenomen jeste pogrešna pretpostavka da će se mjerama administrativnog podizanja platazaustaviti odliv ili podstaći povratak mladih iz inostranstva. Zanemarivanje nefinansijskih determinanti blagostanja na račun nominalnih primanja previd je ključnog faktora zadržavanja visokokvalifikovanog ljudskog kapitala u Crnoj Gori.
Mladi mjere mikroekonomsku stabilnost kvalitetom institucionalnog i društvenog okruženja potrebnog za dugoročnu investiciju u svoju porodicu. Bez realnog rasta produktivnosti i stvaranja novih privrednih vrijednosti, administrativni skok plata direktno gura inflaciju i troškove kupovine ili zakupa nekretnina, pa povećani iznos nominalne zarade u realnom životu vrijedi znatno manje.
Mladi koji su otišli u zapadne zemlje nijesu otišli samo radi većeg “stanja na računu", već radi pravne sigurnosti, predvidljivosti i funkcionalnosti države u kojoj su. Nuditi visoku platu, a istovremeno gurati inflaciju i rast cijena je štetno, ne samo zbog pada standarda, još je važnije što ovakvi pristupi ruše povjerenje mladih u sistem i sopstvenu državu, što ih još više motiviše da odu iz zemlje.
Takođe, povećanje zarada u postojećem sistemu predstvalja ekonomsku iluziju,jer novac ne može kompenzovati nepostojanje pravne države, nedovoljan kvalitet obrazovanja ili opštu nesigurnost.
Evropa model kao i prethodna dva stvara strukturni poremećaj koji direktno slabi konkurentnost domaće ekonomije, sa direktnim demotivatorom za ostanak mlade i kvalifikovane radne snage.
Vještačko podizanje rashodne strane bez oslonca u realnom sektoru izaziva inflatorni udar koji razara cjenovnu konkurentnost crnogorskih proizvoda i usluga, čineći našu privredu nespremnom za tržišnu utakmicu unutar EU. Očekivani talas poskupljenja ne samo da neće dati zamah privrednoj aktivnosti, već predstavlja otvoren atak na profitabilnost i održivost realnog sektora.
Kolaps javnih usluga, infrastrukture i socijalnog sistema
Pored samih finansija, ključni razlog zašto mladi parovi i stručnjaci donose odluku o odlasku jeste niski indirektni "kvalitet života" odnosno ono što država pruža u zamjenu za poreze koje građani plaćaju.
Sistem javnog zdravstva opterećen je dugim listama čekanja, nedostatkom savremene opreme i odlivom ljekarskog kadra. Mladi su često primorani da osnovne zdravstvene usluge plaćaju privatno, što predstavlja direktan i značajan udar na njihov kućni budžet.
Izgradnja infrastrukture decenijama ne prati demografski rast gradova poput Podgorice ili primorskih opština. Prebukirani vrtići sa grupama koje višestruko premašuju pedagoške normative direktno otežavaju mladim roditeljima usklađivanje posla i roditeljstva, čime se narušava kvalitet ranog razvoja djece.
Socijalna zaštita i podrška mladim porodicama, samohranim roditeljima i ranjivim kategorijama svedene su na minijaturna davanja koja ne osiguravaju nikakvu realnu sigurnost u slučajevima gubitka posla ili vanrednih životnih okolnosti.
Saobraćajna povezanost unutar zemlje je na izuzetno niskom nivou. Loši, opasni i neuslovni putevi kao i željeznica usporavaju protok ljudi i roba, povećavaju troškove života i poslovanja, te izoluju čitave regije, čineći svakodnevni život i putovanje na posao frustrirajućim i nesigurnim.
Zbog izostanka ozbiljnih proizvodnih investicija, industrijske reindustrializacije i usmjeravanja kapitala uglavnom na Podgoricu i primorje, mladi na sjeveru nemaju nikakav ekonomski izbor osim unutrašnje ili spoljne migracije. Mladi često prvo migriraju ka Podgorici ili primorju, pa kada shvate da su i tamo troškovi visoki, a javne usluge i infrastruktura preopterećene, sljedeći korak biva odlazak u zemlje EU.
Kombinacija narušene meritokratije i neatraktivnih realnih zarada stvara snažan efekat, prisiljavajući i najkvalitetniji kadar na emigraciju i time uzrokujući dugoročan “odliv mozgova"
Za ambiciozne mlade ljude koji žele da pokrenu sopstveni biznis, crnogorsko tržište nudi previše barijera. Domaće tržište od oko 620.000 stanovnika ograničava širenje biznisa zbog svog obima.
Visoke kamatne stope, komplikovane administrativne procedure i spora administracija guše preduzetnički duh. Kada mlada osoba poredi pokretanje biznisa u Crnoj Gori sa otvaranjem firme u nekoj od zemalja EU (gdje su dostupni fondovi, investicioni kapital i milionsko tržište), odluka o odlasku postaje racionalan ekonomskiizbor.
Mladi visokoobrazovani ljudi danas pažljivo računaju šta gube u zemlji, a šta dobijaju sa svakom poslovnom ponudom u razvijenim zemljama.
Ostanak u Crnoj Gori za platu koja na papiru izgleda veće ali je obezvrijeđena inflacijom, uz visoke rente, prebukirane vrtiće, čekanje u redovima kod ljekara, loše puteve i infrastrukturu i neizvjesno napredovanje u karijeri, nije realno.
Odlazak u EU gdje za isti rad može ostvariti višestruko veću zaradu, brže riješiti stambeno pitanje i dobiti vrhunsku zdravstvenu zaštitu, funkcionalno obrazovanje i uređen sistem koji nudi predvidljivost za formiranje porodice.
Odlazak mladih iz Crne Gore nije uzrokovan "nedostatkom patriotizma", niti će se zaustaviti parcijalnim i finansijski neodrživim "brzim rješenjima". On predstavlja racionalan ekonomski i životni odgovor pojedinca na sistemsku neefikasnost države. Zaustavljanje “odliva mozgova" i eventualni povratak mladih iz inostranstva ne mogu se kupiti isključivo populisanjem sa nominalnim iznosima zarada.
Sve dok država nudi kombinaciju visokih realnih troškova života, napredovanja zasnovanog na partijskim privilegijama, preopterećenih vrtića, nekvalitetnog zdravstva i loše infrastrukture, iluzija o zadržavanju mladih samim povećanjem plata brzo će se raspršiti, a otvaranje granica EU ubrzaće ovaj trend i pretvoriti radnu snagu u najdeficitarniji resurs u Crnoj Gori.
(Autor je raniji Predsjedavajući Senatom DRI CG)
