Bukovica nam pokazuje da ne možemo govoriti o vladavini prava, a da se ne suočimo s prošlošću, koje uključuje i adekvatno procesuiranje ratnih zločina, posebno danas kada smo svjedoci sve izraženijeg revizionizma i negiranja ratnih zločina. Kada najteža krivična djela, kojih je Bukovica itekako puna, ostanu bez pravosnažnih osuđujućih presuda, javnosti se šalje pogrešna poruka da pravda može biti selektivna, poručeno je na šestom od sedam edukativnih vebinara, ovog puta o slučaju „Bukovica”, koji je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Kako podsjećaju iz CGO-a, Bukovica je seosko područje udaljeno oko 60km od Pljevalja. U tom dijelu Crne Gore, između 1992. i 1995. godine sprovedeno je etničko čišćenje: raseljena su 24 sela, a oko 90 porodica sa približno 270 članova je protjerano ili izbjeglo. Ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo zbog posljedica torture, 11 je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniče, dok je blizu 70 civila bilo izloženo fizičkoj torturi.
„Ono što ne ide u prilog rješavanju slučaja Bukovice, nažalost, jeste faktor vremena. Odlaganje istraga i sudskih postupaka u velikoj mjeri otežava prikupljanje dokaza, slabi dokazni materijal i dodatno komplikuje sudski proces“, istakao je aktivista Emir Pilav, koji je vodio vebinar. On je ukazao i da zbog protoka vremena, kojem je doprinijelo i predugo odlaganje postupaka, mnogi ključni svjedoci više nijesu živi, što otežava ostvarivanje pravde za žrtve.
Govoreći o važnosti potpunog rasvjetljavanja zločina u Bukovici, Pilav je naglasio da je, pored utvrđivanja izvršilaca, neophodno utvrditi i širu odgovornost, uključujući komandnu i političku.
„Bukovica, kao ni ostali ratni zločini počinjeni na teritoriji Crne Gore, ne smije biti procesuirana tako da se ostavlja prostor da se neko izuzme, odnosno „spasi“. Kroz svjedočenja, zapise i materijal, kojeg ima itekako mnogo, moraju se procesuirati svi koji su odgovorni za ovaj zločin“, kazao je Pilav, dodajući da dodatnu nepravdu predstavlja činjenica da se mnogi koji se dovode u vezu sa ovim zločinima i danas slobodno kreću, a pojedini se čak javno oglašavaju na društvenim mrežama, što, kako je naveo, predstavlja dodatno ponižavanje žrtava Bukovice i njihovih porodica.
U osvrtu na odgovornost institucija, Pilav je ocijenio da ona mora biti dosljedna i adekvatna, te da se ne može svesti samo na pitanje ko je kriv, već i na pitanje šta je propušteno da se uradi i šta danas mora biti preduzeto. Podsjetio je da aktivnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje se odnose na donošenje plana postupanja, kao i izmjene Zakona o krivičnom postupku kojima se omogućava korišćenje dokaza pribavljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom, predstavljaju važan korak, iako dolaze sa zakašnjenjem. „Suština je da odgovornost institucija nije samo retrospektivna - ona je i sadašnja. Ono što danas urade ili ne urade u vezi sa Bukovicom biće mjera njihove stvarne posvećenosti pravdi i vladavini prava“, zaključio je Pilav.
Starije generacije često nijesu spremne da preispitaju i priznaju greške svoje generacije, dok mladi o tom periodu znaju veoma malo, a i to znanje je često fragmentisano i oblikovano kroz subjektivne narative. Dodatni problem predstavlja činjenica da je veliki broj mladih, ne samo u Pljevljima, uključen u političke partije, gdje se ove teme često instrumentalizuju u skladu sa partijskim interesima, istakli su učesnici i učesnice tokom diskusije, apostrofirajući generacijski jaz u odnosu prema devedesetim godinama prošlog vijeka.
Takođe, učesnici i učesnicu su izrazili skepsu u vezi sa spremnošću vladajućih struktura za suočavanje sa prošlošću, objašnjavajući to strahom političkih struktura od gubitaka – podrške, funkcija ili uticaja.
„Iako se povremeno, najčešće od strane opozicije, ova pitanja otvaraju, to je uglavnom u kontekstu obilježavanja godišnjica ili određenih političkih trenutaka, što ostavlja prostor za sumnju da se tema koristi za prikupljanje političkih poena i manipulaciju javnosti, umjesto za iskreno suočavanje sa prošlošću“, kazao je Pilav.
Uprkos svim izazovima, učesnici i učesnice su saglasni da ne treba odustajati, jer je suočavanje sa prošlošću neophodno ne samo radi ostvarenja ciljeva tranzicione pravde, već i izgradnje stabilne budućnosti.
Ovaj vebinar predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa“, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama koje su dostupne u publikaciji „Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori: Slučaj “Bukovica”. Cilj serije vebinara je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija. Naredni vebinar vodiće istoričar i publicista Edin Smailović, 6. aprila 2026. godine, a biće posvećen slučaju „Porodice Klapuh“.
Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Stavovi izneseni na ovom vebinaru predstavljaju stavove autora i govornikai ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a, niti se mogu smatrati njihovim zvaničnim stavovima.
