Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazao je na ozbiljne indicije o autoplagijatu u naučnim radovima direktora Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore (UCG), dr Radenka Šćekića, koje otvaraju pitanja njegovog akademskog integriteta, vjerodostojnosti prikazane naučne produktivnosti i odgovornosti rukovodstva UCG-a za zaštitu standarda naučnoistraživačkog rada.
Kako se navodi u saopštenju koje potpisuje asistent na projektima Ivan Kšćelan, Šćekić je 2025. godine objavio rad “Politička tranzicija u Crnoj Gori 1989–2010“ u ljubljanskom Zgodovinskom časopisu, indeksiranom u međunarodnoj bibliografskoj i citatnoj bazi Scopus.
“Zanimljiv „naučni doprinos“ ovog rada ogleda se i u tome što se u njemu Demokratska partija socijalista (DPS) i Socijaldemokratska partija (SDP) i dalje predstavljaju kao partije na vlasti u Crnoj Gori. Izgleda da je direktoru Istorijskog instituta, u nastojanju da rasvijetli političku prošlost Crne Gore, promaklo punih pet godina njene novije političke istorije. No, objašnjenje ovog vremenskog paradoksa nalazi se u radu „Politički život Crne Gore u periodu tranzicije“, koji je Šćekić objavio deceniju ranije, sa drugim koautorom, u časopisu Journal of Eurasian Studies”, kazali su iz CGO.
Kako ističu, uporedna analiza ova dva rada ukazuje na izuzetno visok stepen tekstualne i sadržajne podudarnosti.
“U publikaciji iz 2025. Godine su čitavi pasusi, istraživačke hipoteze, argumentacija, naučni nalazi i gotovo cjelokupan zaključak ranijeg rada, uz uglavnom kozmetičke jezičke i stilske izmjene. Ogromne razmjere ponavljanja ranije objavljenog sadržaja posebno ilustruje činjenica da su gotovo doslovno preuzete čak i formulacije kojima autor ukazuje na ograničenja sopstvenog istraživanja i obrazlaže njegov očekivani doprinos daljem proučavanju političke istorije Crne Gore”, dodaju iz CGO.
Tako su, ističu iz CGO, deceniju kasnije i sa drugim koautorom, kao novi naučni doprinos predstavljeni ne samo isti istraživački nalazi već i gotovo identična ocjena njihovog značaja i ograničenja. Pritom, nijesu ažurirane ni pojedine vremenske odrednice, a zadržane su čak i neke gramatičke greške iz ranijeg teksta.
“Da apsurd bude veći, značajan dio naučnog sadržaja na kojem počivaju oba navedena rada Šćekić je prvi put objavio još 2011. godine, u autorskom radu „Tehnologija vladanja u Crnoj Gori“, objavljenom u časopisu Matica crnogorska. Tako je direktor Istorijskog instituta tokom 14 godina, mijenjajući naslove radova, jezik publikovanja i koautore, iste analize, argumentaciju i naučne nalaze najmanje tri puta predstavljao kao novi naučni doprinos, bez odgovarajućeg upućivanja na prethodne publikacije”, naglasili su iz CGO.
Dodatno, prema njihovim riječima, postoje indicije i da se radi o obrascu njegovog naučnog publikovanja, na što ukazuju i sadržajne podudarnosti u drugim radovima.
“Takva praksa stvara privid veće naučne produktivnosti od realne, ali i problematizuje ispunjavanje norme za naučnoistraživačko osoblje UCG-a, utvrđene Kolektivnim ugovorom UCG-a. Prema podacima iz internog Izvještaja o radu za 2025. godinu, Šćekić se svrstava među najproduktivnije naučne radnike Istorijskog instituta, sa gotovo četvorostruko ostvarenom godišnjom normom”, navodi se u saopštenju.
Međutim, kako navode iz CGO, ako se naučna produktivnost zasniva i na višestrukom predstavljanju ranije objavljenih rezultata kao novih, onda se opravdano postavlja pitanje da li sistem vrednovanja naučnog rada nagrađuje stvarni doprinos nauci ili puko prikupljanje bodova. Osim što poništava impresivne rezultate na papiru, to obesmišljava i svrhu naučnoistraživačkog rada, čiji temelj moraju biti originalnost, kvalitet i akademski integritet.
“Zakon o akademskom integritetu u članu 11 jasno propisuje da „prepisivanje sopstvenog teksta u djelovima ili u cjelosti bez navođenja originalnog izvora“ predstavlja autoplagijat. I međunarodni standardi akademske etike upozoravaju na neprihvatljivost višestrukog publikovanja istog naučnog sadržaja bez odgovarajućeg navođenja prethodnih radova. Komitet za etiku naučnog publikovanja (COPE) među indikatorima mogućeg prikrivanja takve prakse prepoznaje ponavljanje ili parafraziranje prethodno objavljenog sadržaja, promjenu naslova, izmjene u sastavu koautora i izostavljanje referenci na ranije publikacije. Takođe, Etički kodeks UCG-a plagiranje svrstava među najteže oblike naučnog i akademskog nepoštenja”, dodaje se u saopštenju.
CGO ističe da se više ovih indikatora može prepoznati u analiziranim radovima direktora Istorijskog instituta Radenka Šćekića.
“Podsjećamo i da je prije dvije godine, upravo na inicijativu CGO-a, Etički odbor UCG-a donio odluku da je dr Radenko Šćekić prekršio načela akademskog pisanja tako što je bez navodnika preuzeo djelove tuđeg rada, odnosno da njegov objavljeni rad nije bio napisan u skladu sa principima akademskog pisanja. Uprkos tom nalazu, Šćekić je izabran na poziciju direktora Istorijskog instituta, uz snažnu podršku tadašnjeg rukovodstva UCG-a, predvođenog rektorom Vladimirom Božovićem”, naglašavaju iz CGO.
Poručuju da činjenica da ranije utvrđena povreda akademskih standarda nije predstavljala prepreku za imenovanje na rukovodeću poziciju otvara pitanje odgovornosti uprave UCG-a.
“Umjesto jasne poruke da akademski integritet predstavlja neupitan uslov za obavljanje rukovodećih funkcija, stvara se okvir u kojem kršenje akademskih pravila ne povlači ozbiljne profesionalne posljedice. Nove indicije o autoplagijatu zato zahtijevaju ne samo ispitivanje konkretnih radova već i preispitivanje institucionalnog odnosa prema ranije utvrđenim nepravilnostima”, istakli su.
CGO u kontinuitetu ukazuje na neprihvatljive prakse pojedinaca na rukovodećim pozicijama UCG-a, čija bi učestalost morala zabrinuti sve kojima je stalo do kvaliteta visokog obrazovanja i očuvanja akademskog integriteta.
Prema njihovim riječima, vrlo je problematično kada se sumnje u kršenje akademskih standarda odnose upravo na one koji, zbog funkcija koje obavljaju, imaju naglašenu odgovornost da te standarde štite i afirmišu.
“CGO ističe da izostanak dosljedne i djelotvorne institucionalne reakcije na ovakve slučajeve doprinosi normalizaciji akademski neprihvatljivog ponašanja, obesmišljava rad naučnika i istraživača koji poštuju profesionalne standarde i urušava kredibilitet jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”, zaključili su.








