Suočavanje s prošlošću zahtijeva više od poznavanja istorijskih činjenica. Zato je važan neposredan susret sa mjestima stradanja i sjećanja, koji omogućava bolje razumijevanje ratova 90-ih, sudbina žrtava i posljedica zločina koje društvo i danas osjeća, zaključak je drugog modula VI Škole tranzicione pravde, koji je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao 10. i 11. oktobra 2026. godine.
Tokom studijske posjete, 15 učesnika i učesnica obišlo je mjesta stradanja i sjećanja na sjeveru Crne Gore, povezana sa slučajevima ratnih zločina i stradanja - ubistvom članova porodice Klapuh, Bukovicom, Štrpcima, Kaluđerskim lazom i Murinom. Time su, nakon teorijskog dijela Škole, imali priliku da stečena znanja povežu sa konkretnim događajima, lokacijama i iskustvima žrtava.
O okolnostima stradanja, odgovornosti institucija i značaju očuvanja sjećanja govorili su Ivan Vuletić iz Udruženja NATO žrtava Murino, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić, istoričar i publicista Edin Smailović, građanski aktivista Emir Pilav i saradnica na programima CGO-a Maja Marinović.
U osvrtu na slučaj Bukovice, koji je učesnicima predstavio u Pljevljima, Emir Pilav ukazao je na izostanak djelotvornog institucionalnog odgovora i utvrđivanja odgovornosti za počinjene zločine. Naglasio je da nekažnjivost urušava povjerenje u institucije.
„Neposredan susret mladih sa mjestima sjećanja i žrtvama stradanja pomaže da ratove 90ih ne doživljavaju samo kao izvod iz udžbenika ili istorijsku činjenicu. Jedino tako mladi mogu razvijati empatiju, kritičko mišljenje i svijest o tome koliko mir, tolerancija i odgovornost nemaju alternativu. Neposrednim susretom razvija se kultura sjećanja, a to je jedna od brana relativizaciji i ponavljanju zločina i genocida“, poručio je Pilav.
Edin Smailović naglasio je da je otvoren razgovor o prošlosti preduslov društvenog oporavka i prevencije budućeg nasilja.
„Moramo govoriti o ovim mjestima i događajima, jer bez toga nema ozdravljenja društva. Ako ne govorimo o prošlosti, rizikujemo da se nešto slično ponovi, a kome god da se ponovi, ponavlja se nama - ljudima, i tu smo svi na gubitku“, kazao je. Istakao je i značaj ličnog iskustva. „Kada ljudi dođu na ovo mjesto, vjerujem da kod svakog sa zrnom senzibiliteta ono izazove emociju. A to svjedoči da smo ljudi,“ zaključio je Smailović.
Iskustva učesnika potvrđuju da ovakav pristup ima učinka.
"Praktični dio Škole tranzicione pravde, odnosno posjeta mjestima stradanja omogućili su nam da čujemo svjedočenja ljudi koji su direktno pogođeni zločinima. Smatram da to kod svih budi snažnu empatiju i suočava nas sa stvarnom težinom prošlosti. Ovo iskustvo me je uvjerilo da o ovim temama moramo da govorimo glasno, kako bismo edukovali druge i spriječili da se bilo šta slično ponovi u budućnosti", kazala je učesnica programa Zorka Popović, samostalna savjetnica u Službi za poslove UNESCO-a Ministarstva kulture i medija.
Amer Šutković, student stomatologije na Medicinskom fakultetu UCG-a, naglašava povezivanje teorijskog i praktičnog dijela programa.
„Dobro je i što nema velike vremenske razlike između modula, jer se svježe informacije još bolje zapamte kada kroz praktični dio imamo priliku da ih vidimo i doživimo. Ovo iskustvo će mi ostati u sjećanju dok sam živ i još dugo ću se pitati kako su pojedinci bili u stanju da urade sve ono o čemu smo danas učili“, kazao je on.
Drugi modul predstavlja nastavak teorijsko-interaktivnog programa održanog u Budvi, tokom kojeg su učesnici posjetili i Centar bezbjednosti Herceg Novi, u okviru obrade slučaja „Deportacija“, kao i nekadašnji logor u Morinju.
Kroz povezivanje istorijskih činjenica, svjedočenja i neposrednog obilaska mjesta stradanja, Škola nastoji da mladima približi značaj utvrđivanja odgovornosti, poštovanja dostojanstva žrtava i izgradnje kulture sjećanja zasnovane na činjenicama. Takav pristup posebno je važan u društvima u kojima se nasljeđe ratova 90-ih i dalje suočava sa relativizacijom, selektivnim tumačenjima i nedovoljnom institucionalnom odgovornošću.
Škola tranzicione pravde je dio projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, omogućenog kroz regionalni program „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Stavovi iznešeni tokom Škole tranzicione pravde isključiva su odgovornost predavača i učesnika i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.
