Borba protiv dezinformacija ne smije postati izgovor za ograničavanje slobode izražavanja, već mora počivati na profesionalnoj odgovornosti medija, djelotvornim mehanizmima provjere informacija i političkoj volji da se zaštiti javni interes. U vremenu kada se javno mnjenje oblikuje i izvan granica države, transparentnost medijskog vlasništva i finansiranja, nezavisno novinarstvo, odgovornost digitalnih platformi i medijska pismenost postaju ključni preduslovi demokratske otpornosti Crne Gore, zaključak je prvog dijela konferencije o medijskoj pismenosti „Provjeriti, razumjeti, vjerovati“, koju je danas u Podgorici organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa MedIA-Lit, uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Vlade Crne Gore.
„Iako je Crna Gora na Indeksu medijske pismenosti ostvarila najbolji rezultat do sada, zauzevši 26. mjesto, i dalje je daleko ispod evropskog prosjeka. Brine i jaz između samopouzdanja i stvarnih vještina građana i građanki, imajući u vidu da 79% njih vjeruje da može prepoznati propagandu, dok je 40% već podijelilo lažnu vijest”, kazala je otvarajuću konferenciju Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u.
Naglasila je i generacijske razlike u načinu informisanja.
"Imamo dva svijeta koja međusobno ne razgovaraju: stariju publiku koja se informiše preko televizije i mlade koji žive na TikToku i Instagramu. Za oba su potrebni različiti pristupi, ali isti cilj - kritičko promišljanje, ” navela je Kovač, poručujući da medijska pismenost mora biti dio nastavnog plana, a ne tema povremenih radionica i projekata.
“I sam naziv konferencije nosi važnu poruku: povjerenje ne treba da bude polazna tačka, već rezultat. Ono dolazi tek kad provjerimo i razumijemo,“ navela je ona.
Tokom panela „Ko piše vijesti koje čitamo u Crnoj Gori?“ otvorena su pitanja uticaja stranog vlasništva i kapitala na uređivačku autonomiju, oblikovanje medijskih narativa i izbor tema koje dospijevaju u javnost. Razgovarano je i o prenošenju regionalnih i međunarodnih sukoba u domaći medijski prostor, odgovornosti portala za sadržaje koje objavljuju, kao i o tome da li medijski pluralizam zaista donosi raznovrsnost mišljenja ili samo umnožavanje istih poruka.
Neđeljko Rudović, glavni i odgovorni urednik portala Rmedia, podsjetio je na istorijske posljedice stranog medijskog uticaja u Crnoj Gori.
"Početkom 90-ih u Crnoj Gori javno mnjenje nijesu kreirali samo domaći već i strani mediji, a posljedica je bila guranje Crne Gore u jedan besmisleni rat. I danas možemo vidjeti neke slične obrasce i pitanje je kako smo i da li smo na adekvatan način reagovali“, kazao je Rudović.
Istakao je da je crnogorska medijska scena, uprkos brojnim slabostima, pokazala žilavost i doprinijela razotkrivanju spornih narativa. Ipak, izrazio je zabrinutost zbog mogućih promjena u vlasničkoj strukturi uticajnih medija, posebno u kontekstu planova koje povezuje sa kapitalom iz Srbije.
„Ako se ostvari plan koji imaju u Beogradu, a čiji je izvođač Alpak kapital, to će biti propast za Crnu Goru“, ocijenio je Rudović, upozoravajući da bi takav razvoj događaja mogao dovesti do tabloidizacije i degradacije medijske scene, slabljenja domaće uređivačke autonomije i nametanja tema koje utiču na političke procese.
„Crna Gora će tako sve manje odlučivati o sebi, iako se ni sada u određenoj mjeri ne pita. Zato tvrdim da je to najveća opasnost sa kojom se naše društvo suočava u ovom trenutku“, poručio je Rudović.
Naglasio je i da mediji moraju imati razvijene mehanizme za ispravljanje grešaka i sankcionisanje ozbiljnog profesionalnog nemara.
„Svaki novinar mora da se zapita da li je uradio sve da provjeri informaciju, a ne da se slijepo oslanja na nezvanične izvore“, istakao je Rudović.
Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije Crne Gore, ukazala je na ranjivost malog crnogorskog medijskog tržišta, koje je izloženo različitim političkim, ekonomskim i drugim uticajima, ističući da se medijski pluralizam ne može mjeriti samo brojem medija, već i raznovrsnošću sadržaja, kvalitetom izvještavanja i zastupljenošću tema od javnog interesa.
„Kada govorimo o medijskom pluralizmu, važno je obratiti pažnju ne samo na broj medija koji dolaze na crnogorsko tržište, već i na to koje teme izostaju, iako su značajne za građane i građanke“, pojasnila je Nikolić.
Osvrćući se na borbu protiv dezinformacija, upozorila je na opasnosti nedovoljno promišljenog krivičnopravnog regulisanja, posebno u okolnostima u kojima se sloboda izražavanja ne razumije uvijek na odgovarajući način. Umjesto toga, ukazala je na potrebu snažnijeg regulisanja digitalnih platformi i usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa evropskim medijskim standardima.
„Postoji mnogo proaktivnih mehanizama koji nam idu u korist, poput medijske pismenosti, i odgovornost za ovakvo stanje ne može se prenijeti samo na građane“, istakla je Nikolić.
Naglasila je i značaj djelotvornih javnih politika i političke volje za suočavanje sa štetnim stranim uticajima i dezinformacijama.
“Naša je obaveza da uskladimo zakonodavstvo sa evropskim medijskim propisima koji brinu o mentalnom, emotivnom i fizičkom zdravlju građana“, poručila je ona.
Nikola Marković, direktor Radio-televizije Nikšić (RTNK), upozorio je na nedovoljnu transparentnost vlasništva nad medijima, podsjećajući i na ranije primjere kompanija čije su vlasničke strukture bile povezivane sa ofšor destinacijama.
„Strano vlasništvo nad medijima samo po sebi nije problematično, ali veliki kapital sa sobom nosi i težnju ka većoj kontroli i moći“, kazao je Marković.
Prema njegovim navodima, oko 90% vlasništva nad medijima sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori nalazi se u stranim rukama, što otvara pitanje mehanizama zaštite javnog interesa i uređivačke nezavisnosti. Kao primjere različitih regulatornih pristupa naveo je Francusku, Španiju, Austriju i Poljsku, ukazujući na ograničenja vlasničke koncentracije, transparentnost finansijskih tokova i nadzor nad vlasničkim strukturama. Posebno je izdvojio francuski model, objašnjavajući da predviđa ograničenja stranog vlasništva na 20% i procjenu njegove usklađenosti sa javnim interesom. Marković je ocijenio da zaštita domaćeg medijskog prostora zahtijeva jasna pravila, transparentnost krajnjeg vlasništva i političku odgovornost zakonodavaca. Ukazao je i da Crna Gora nema zakonsko ograničenje broja televizija sa nacionalnom frekvencijom, kojih, prema njegovim navodima, trenutno ima šest.
„Zaštita domaćeg medijskog prostora pitanje je političke volje i odgovornosti zakonodavaca“, poručio je Marković, naglašavajući da je za javni interes presudno znati ne samo ko formalno posjeduje medije već i koji ekonomski i politički interesi stoje iza njih.
Zoran Radulović, novinar nedjeljnika Monitor, ukazao je da se pitanje medijskog vlasništva neposredno tiče građana, jer utiče na kvalitet, pouzdanost i nezavisnost informacija koje dobijaju.
„Možda nije toliko važno ko je stvarni vlasnik, koliko ko taj medij plaća, odnosno da li u njega ulaže novac ili iz njega izvlači novac“, naveo je
Radulović, upozoravajući na uticaj prikrivenih oglašivača, finansijskih interesa i države, koja može oblikovati medijsku politiku i bez formalnog vlasničkog udjela. Govoreći o mogućim promjenama uređivačke politike Vijesti, ocijenio je da bi najveće posljedice mogla osjetiti publika, imajući u vidu značaj i uticaj ovog medija. Prema njegovim riječima, eventualna tabloidizacija mogla bi izazvati ozbiljne poremećaje na crnogorskoj medijskoj sceni. Radulović je otvorio i pitanje efikasnosti i stručnosti institucija koje bi odlučivale o sankcijama zbog širenja dezinformacija. Upozorio je da je neophodno razumijevanje specifičnosti novinarske profesije, navodeći primjere neadekvatnog postupanja u slučajevima napada na novinare.
„Kada neko krade struju, sud angažuje vještaka odgovarajuće struke. A kada ste čuli da sud pozove nekoga iz medijske struke da objasni kontekst u kojem je novinar napadnut?“, upitao je Radulović, ističući potrebu za stručnijim pristupom pravosuđa pitanjima koja se odnose na medije.
Diskusija je pokazala da se zaštita medijskog prostora ne može svesti na pitanje domaćeg ili stranog vlasništva. Jednako su važni transparentnost finansiranja, uređivačka nezavisnost, profesionalni standardi, odgovornost digitalnih platformi i sposobnost građana da kritički procjenjuju informacije. Bez tih pretpostavki, formalni pluralizam ne mora značiti i stvarnu raznovrsnost informacija i mišljenja.
Konferencija je okupila oko 50 predstavnika i predstavnica medija, institucija, akademske zajednice i civilnog društva.
Program „Unaprijeđenje medijske i informativne pismenosti za demokratsko angažovanje – MedIA-Lit“ CGO sprovodi u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji, Helsinškim odborom za ljudska prava u Sjevernoj Makedoniji, Tirana centrom za novinarsku izvrsnost i Atlantskom inicijativom, uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Vlade Crne Gore.
