Sve se dešava uprkos tome što upravo njima građani najmanje vjeruju kada je riječ o tačnosti i vjerodostojnosti informacija, kazala je savjetnica na programima CGO Željka Zvicer.
“Taj paradoks otvara prostor za širenje dezinformacija, manipulacija i političkih uticaja, što predstavlja ozbiljan izazov za demokratske procese i kvalitet javne debate”, istakla je ona.
Kako dodaje, dva istraživanja Agencije za audiovizuelne medijske usluge, sprovedena 2022. godine kao posebna istraživačka djelatnost i 2025. shodno zakonskoj obavezi, potvrđuju da televizija i dalje uživa najveće povjerenje građana, ali da istovremeno raste sumnja u nezavisnost medijskog sistema.
“Povjerenje u pojedinačne televizijske programe ostaje visoko, dok procenat građana koji smatraju da su mediji slobodni od političkog uticaja pada ispod četvrtine populacije. U međuvremenu, dezinformacije imaju ogromnu progresiju na društvenim mrežamam – kanal koji građani najviše koriste, ali kojem najmanje vjeruju. CGO ocjenjuje da taj raskorak postaje trajna karakteristika crnogorske medijske scene", dodaje ona.
Kako Zvicer naglašava, istraživanje CGO-a iz 2025. dodatno ukazuje na promjene u navikama informisanja: internet portali su najčešći izvor svakodnevnih informacija (28,8 odsto), slijede prijatelji i poznanici (23,6 odsto), elektronski mediji, radio i televizija (20,2 odsto), te društvene mreže (20 odsto), dok štampane medije prati svega 5,7 odsto ispitanih.
“Interesantno je da istraživanja ukazuju i da, pored većinskog procenta građana koji prate vijesti sa određenim stepenom interesovanja, ostaje gotovo petina onih koji ih izbjegavaju, najviše zbog previše politike, ratova i kriza, kao i dominantno negativnog tona. To je upozorenje uredništvima da način prezentacije sadržaja utiče na publiku gotovo jednako kao i same teme", kaže Zvicer.
Kako dodaje, percepcija nezavisnosti i objektivnosti medija dodatno slabi, pri čemu građani i dalje razlikuju povjerenje u pojedine medijske brendove od povjerenja u medijski sistem, kojem sve manje vjeruju kada je riječ o nezavisnosti, profesionalizmu i nepristrasnosti.
“Istraživanja AMU ukazuje i na rastuću svijest o lažnim vijestima, koje primjećuju i praktikuju sve češću provjeru informacija, uglavnom poređenjem više izvora. Gotovo polovina građana (48%) često se pita šta je istinito, a šta lažno, dok samo 15% bez rezerve vjeruje medijskim sadržajima”, rekla je Zvicer.
Prema istraživanju CGO-a iz 2025. godine, dodala je ona, 17,4 odsto ispitanih spremno je da oprosti omiljenom mediju iznošenje neistina o osobama koje im se ne dopadaju, dok bi 29,4 odsto to oprostilo ukoliko nije učinjeno namjerno, a manje od petine (18,2 odsto) ne bi oprostilo takav postupak ni pod kojim uslovima.
“To naglašava paradoks savremenog informisanja – građani se sve više okreću digitalnim i neformalnim izvorima, iako upravo u njima često prepoznaju najveći rizik od netačnih i manipulativnih sadržaja”, navodi Zvicer.
U CGO-u ocjenjuju da ti nalazi potvrđuju da povjerenje u medije više nije samo pitanje kvaliteta novinarskog rada, već i otpornosti društva na dezinformacije i političke manipulacije.
“Zato je neophodno jačati profesionalne standarde, uređivačku nezavisnost i medijsku pismenost građana, kako bi se obnovilo povjerenje u vjerodostojne izvore informisanja i smanjio prostor za širenje manipulativnih sadržaja, a građanstvo okrenulo više ka tradicionalnim medijima”, zaključila je Zvicer
