Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazao je da primjena Zakona o medijima, u dijelu koji se odnosi transparentno finansiranje medija iz javnih izvora, još nije u cjelosti zaživjela, a Ministarstvo kulture i medija, tvrde, nema kapacitet ili autoritet da ove odredbe dosljedno sprovede.
Kako navode, to se oslikava i kroz veliki broj organa javnog sektora, ali i osnivača medija, koji ne ispunjavaju zakonske obaveze izvještavanja, što, dodaju, podriva javnu kontrolu trošenja novca građana i integritet medijskog tržišta.
“Raskorak između iznosa koje prijavljuju mediji i javni sektor opominje na potrebu unapređenja ovog sistema kako bi imali usklađene, precizne i sveobuhvatne podatke”, kazao je Nikola Mirković, saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje.
Analiza godišnjih izvještaja Ministarstva kulture i medija za period 2021–2024. godine pokazuje, kaže Mirković, da je poštovanje zakonskih obaveza koje se odnose na transparentnost finansiranja medija iz javnih prihoda neujednačeno i kod organa javnog sektora i kod osnivača medija.
“Ostaje otvoreno pitanje: zašto Ministarstvo ne preduzima odlučnije mjere da osigura punu primjenu zakona? CGO je godinama prikupljao ove podatke čime je obezbijeđen dragocjen zagovarački materijal da se zakonski uredi praćenje tokova javnog novcaprema medijima, što je i urađeno kroz Zakon o medijima, usvojen u avgustu 2020. godine. U ovom dijelu zakonskog okvira, Crna Gora može biti model mnogim zemljama u regionu, ali to, na žalost, ne prati primjena zakona”, kaže Mirković.
Prema njegovim riječima, za 2021. godinu, odnosno prvu godinu primjene ovih zakonskih odredbi, organi javnog sektora uglavnom su ignorisali obavezu o dostavljanju podataka o sredstvima uplaćenim medijima.
“Od 663 subjekta koji su izlistani među organe javnog sektora svega 60 ili 9% dostavilo je izvještaje o tome u koje su medije usmjeravali javni novac. Osnivači medija dostavili su podatke za 75 medija, odnosno 37% tada aktivnih medija, po evidenciji Ministarstva. Ova disproporcija odrazila se i na prijavljene iznose - mediji su prijavili 3.987.504,92 eura, a organi javnog sektora 3.475.473,41 eura”, navodi on.
Poređenja radi, dodaje, za istu godinu je posljednji put izvještaj radio i CGO, i po Zakonu o slobodnom pristupu informacija prikupio podatke od 613 od 621 organa javnog sektora kojima je zahtjev upućen, što čini 98.71%.
“Znači, više je organa dostavilo za 2021. godinu podatke CGO-u nego nadležnom Ministarstvu. U izvještaju CGO-a evidentirano je da je 192 organa imalo transfere prema medijima u 2021. godini u iznosu od 3.426.183,33 eura”, kaže Mirković.
Kako navodi, za 2022. godinu se bilježi određeni pomak.
“Podatke Ministarstvu kulture i medija dostavilo je 62% (124 od 201) osnivača medija i 27,85% organa javnog sektora (188 od 675 subjekata). Ovo je, očekivano, vodilo i razlici u prijavljenim iznosima - javni sektor je prijavio 7.599.233,72 eura, a osnivači medija 3.616.943,92 eura”, stoji u saopštenju.
Najveći obuhvat izvještavanja javnog sektora zabilježen je 2023. godine, dodaje Mirković, kada je tu obavezu ispunilo 64%organa (430 od 675).
“Istovremeno, kod osnivača medija dolazi do pada na 56% (111 od 198). Iznosi su ponovo neusklađeni - 7.942.101,92 eura prema podacima javnog sektora, naspram 6.149.109,33 eura prema podacima osnivača medija. U 2024. godini dolazi do novog pada discipline - 62% organa javnog sektora i 53% osnivača medija dostavlja podatke. Raskorak u iznosima ostaje izražen: 8.387.570,57 eura (javni sektor) prema 6.915.667,19 eura (osnivači medija)”, istakao je Mirković.
CGO naglašava da ovakvo stanje zahtijeva aktivniji nadzor i efikasniji sistem sankcionisanja, ali se čini da taj segment primjene Zakona o medijima nije prioritet resornog Ministarstva.
“Dodatno, CGO cijeni da je potrebna veća digitalizaciji procesa, radi lakše pretrage i javne dostupnosti podataka, što bi učinilo sve ove tokove novca transparentnijim. CGO podsjeća da su Zakonom predviđene sankcije za odgovorno lice u organu državne uprave ili organu lokalne samouprave novčana kazna od 300 do 2.000 eura ukoliko, između ostalog, ne objavi evidenciju do 31. marta tekuće godine za prošlu godinu ili je ne dostavi Ministarstvu u propisanim rokovima. Istovremeno, pravno lice koje je osnivač medija može biti kažnjeno novčanom kaznom od 1.000 do 8.000 eura ukoliko ne prijavi dobijena sredstva u roku od 30 dana ili ne dostavi evidenciju Ministarstvu najkasnije do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu”, navodi Mirković.
Međutim, kako kaže, nije poznato da li je i ko do sada sankcionisan.
“Ministarstvo bi, uz godišnje izvještaje, moralo objavljivati i podatke o sprovođenju kaznenih odredbi, jer samo dosljedna primjena zakona može učiniti transparentnost pravilom, a ne izuzetkom, a što je i intencija ovih odredbi”, jasan je Mirković.
Kada je standardizacija čitavog procesa u pitanju, Mirković navodi da bi, osim „liste nedostavljača“, koristan bio i određeni sistem automatskih podsjetnika, a poželjno bi bilo istražiti i na koji način se sistem kontrole i sankcija može ojačati, kako bi podstakao što veći broj subjekata na poštovanje propisa.
“Takođe, neophodno je redovnije ažuriranje registra aktivnih medija, kako bi procenti izvještavanja bili realni. Proaktivniji i odgovorniji pristup i osnivača medija i organa javnog sektora, ali i bolja kontrolna uloga Ministarstva kulture i medija preduslov su za transparentije finansiranje medija, odgovorno trošenje javnih resursa i medijsko tržište od integriteta”, zaključuje Mirković.
