- Nesumnjivo da bi eventualni status Cetinja kao svjetske kulturne baštine donio prijestonici mnogo pozitivnih stvari. Takav status bi potpuno zaustavio proces devastacije starog gradskog jezgra, koji istina nije takoizražen kao u nekim drugim sredinama, no evidentno postoji, sa tendencijom daljeg širenja, kaže Aleksandar Čilikov, predsjednik Društva istoričara umjetnosti Crne Gore.
Cetinje, grad koji je tako neodvojivo vezan za istoriju i kulturu Crne Gore, narednih godina bi mogao postati grad svjetske baštine.
Kandidovanje istorijskog jezgra Cetinja na listu potencijalnih dobara UNESCO-a, po mišljenju Čilikova, moglo bi u budućnosti da doprinese tako potrebnom oživljavanju prijestonoce.
U slučaju da Cetinje postane dio svjestke kulturne baštine, to bi otvorilo mogućnost realizacije brojnih projekata pod okriljem UNESCO-a, doprinijelo bi kvalitetnoj turističkoj ponudi, što podrazumijeva i otvaranje novih radnih mjesta. Na kraju, nametnulo bi i najozbiljniju državnu brigu o prijestonici koja bi morala rezultirati i znatnim finansijskim injekcijama. U tom pravcu već su primijećeni ozbiljni pomaci inicirani od strane Ministarstva kulture koje je, kao što znate, preseljeno na Cetinje, kaže Čilikov u razgovoru za Portal Analitika.
ANALITIKA: Cetinje je godinama bilo zapostavljeno. Njegovi građani često ponavljaju da je Cetinje zaboravljen grad, iako je u njemu skupljena sva naša istorija, državnost, a o nemjerljivom doprinosu crnogorskoj kulturi i da ne govorimo…
ČILIKOV: Usuđujem se izgovoriti još teže riječi – preko pola vijeka ovaj slavni grad je najgrublje minimiziran, primitivno ponižavan, iz njega su seljene značajne institucije, odlazili najkvalitetniji ljudi….Mislim da je uspostavljanje nezavisnosti Crne Gore prosto nametnulo potrebu rješavanja problematike statusa i egzistencije gradjana Cetinja, bez čijeg kvalitetnog rješavanja država predstavlja loše režirano “potemkinovo selo”. U tom smislu, već su preduzete značajne mjere od kojih dominantno ističem izradu mendžament plana Cetinja, izuzetno kvalitetnog projekta čija je realizacija već u početnoj fazi.
ANALITIKA: Koliko je vraćanje Minisarstva kulture u suštinskom smislu doprinjelo kulturnoj obnovi grada i što je potrebno učiniti da prijestonica istinski zaživi, tim prije što je i centar Akademija umjetnosti?
ČILIKOV: Preseljenje ministarstva smatram izuzetno važnim. U tom pogledu prosto moram, iako ne slovim za nekog ko se dodvorava aktuelnim političarima, da izrazim najveće poštovanje i zahvalnost prema, personalno, ministru Mićunoviću, čije je nesebično zalaganje i upornost, uprkos brojnim političkim i kulturnim protivljenjima, donijelo prijestonici pomenutu instituciju. Iako je prošlo kratko vrijeme od preseljenja, prisustvo najvažnije kulturne institucije u Cetinju već donosi brojne pozitivne pomake – obnavlja se Mauzolej na Orlovom kršu, Francuska ambasada, Vladin dom, Biljarda…
ANALITIKA: Cetinje je tokom proteklih godina ostalo bez respektabilnih kulturnih dogadjaja kao što je Cetinjski Bijenale, koji je imao međunarodni značaj,a dugo nije organizovan ni čuveni Likovni salon…
ČILIKOV: Kao jedan od osnivača Cetinjskog Bijenala, veoma sam iziritiran i nesrećan što je ta izuzetno značajna manifestacija, nadam se privremeno, ugašena. Manifestacija u kojoj su selektorske projekte realizovale i tako slavne ličnosti kao Rene Blok, Pontus Hulten, Jerofejev i drugi, a bezrezervnu podršku mu pružao i jedan maestralni Dado Đurić.
Inače, u dogovoru sa opštinom Cetinje, Društvo istoričara umjetnosti Crne Gore, čiji sam predsjednik, preuzelo je brigu o organizaciji i realizaciji Cetinjskog Salona.Na naše zadovoljstvo Salon je obnovljen i održava se na najvećem mogućem manifestacionom nivou.
Iskreno se nadam da će relevantne državne institucije u dogovoru sa mojim poštovanim prijateljem, princom Nikolom Petrovićem, obnoviti i Bijenale u saradnji i sa svjetskom umjetnicom Marinom Abramović. Ona je izrazila želju da nesebično pomogne na bilo koji način.
ANALITIKA: S druge strane, kada govorimo o predstavljanju kulturnog nasljeđa, grad se vidi i kao mjesto vjerskog turizma. Poznato je da je Skupština prijestonice donijela odluku da se čuvena hrisćanska relikvija Bogorodica Filermosa premjesti iz Narodnog muzeja u Cetinjsku pećinu…
ČILIKOV: Pripadam onoj grupi ljudi koji nemaju pretjerano povjerenje u materijalne dobrobiti proizašle iz razvoja vjerskog turizma. Sve te mošti i čudesna pojavljivanja Bogorodice su elementi koji izazivaju Masovna hodočašća, o čemu svjedoče primjeri Ostroga, Lurda, Međugorja, Fatime. Na kraju, Cetinje ima toliko mogućnosti za turistički razvoj – ne samo grad nego i teritorije opštine u sklopu dva nacionalna parka – da mu vjerski turizam svakako ne predstavlja neku trunku spasa. Bojim se da bi lokacija smještanja relikvije, iznad Cetinjskog manastira, degradirala njegovu ulogu kao simbola državnosti, duhovnosti i kulture Crne Gore a odrazila bi se i na status kulta Sv. Petra Cetinjskog, po mom mišljenju, ne samo najvažnijeg crnogorskog sveca već i najznačajnije ličnosti crnogorske istorije.
ANALITIKA: Da li je ovakava ideja u suprotnosti sa postulatima zaštite UNESCO-a, ali i našeg zakona o zaštiti spomenika? Kako komentarišete činjenicu da o ovako važnom projektu za Prijestonicu odlučuju političari, a ne stručnjaci ?
ČILIKOV: Projektom smještanja ikone u pećinu ne ugrožavaju se spomeničke vrijednosti grada tako da ne postoji neki prostor za intervencije UNESCO-a , ili Zavoda za zaštitu spomenika. Kao čovjek koji se više od tri decenije bavi umjetničkom kulturom Crne Gore, znam da najveći dio stručnjaka mog i srodnih zanimanja ne podržava ideju bilo kakve intervencije iznad Cetinjskog manastira – upravo iz razloga već saopštenih.
Inače, pobornik sam izgradnje hrama posvećenog Sv. Krstu na lokaciji Đinovog brda, neposredno iznad Cetinja u kome bi bilo omogućeno u čast Bogorodice bogosluženje svih hrišćanskih konfesija – pravoslavne, katoličke i protestantske. U suštini, ne vjerujem da političari imaju neku lošu namjeru, ali ako misle da će doprinijeti stvaranju nekih većih finansijskih sredstava od vjerskog turizma, mislim da griješe .Uostalom,vrijeme će pokazati da li sam u pravu.
ANALITIKA: U stručnim radovima, a jedan ste od rijetkih istoričara umjetnosti posvećenih istraživanju nasljeđa, često podsjećate da mi kao društvo moramo imati respektabilniji odnos prema baštini.To se ne odnosi samo na Vaše Cetinje,već često ukazujete na slične probleme i u drugim mjestima. Nedavno ste skrenuli pažnju na problem manastira Morača?Što, po vama, Morača gubi izgradnjom hidroelektrana?
ČILIKOV: Gubi se sve i gubi svako u Crnoj Gori. Uz rizik da me smatraju krajnje naivnim i ekonomski nepismenim, nikada neću prihvatiti nametnutu političku doktrinu da jedna prelijepa država od nepunih 700.000 stanovnika treba da potopi najljepše djelove svoje teritorije da bi obezbijedila ekonomski prosperitet. Imao sam prilike da vidim potopljeno Pivsko oko i areal prelijepog kanjona Ćehotine, još sad i takvo prirodno blago kakav je kanjon Morače. Da ne govorimo o manastiru, koji takođe mora da se nađe na Uneskovoj listi – neprocjenjivoj kulturnoj baštini za koju znam, kao savjetnik konzervator, da u slučaju izgradnje akumulacija, najverovatnije doživljava teška oštećenja i krajnju devastaciju. Inače, i kompletna kulturna baština Crne Gore ozbiljno je ugrožena i u stanju velike zapuštenosti. Novi zakonski akti i planovi, prije svega Ministarstva kulture, daju mi nadu da će se nešto na tom planu ozbiljno preduzeti jer, vjerujte, krajnje je vrijeme .
Suzana KAPETANOVIĆ
