Cetinjanka Gordana Kaluđerović, preko aktivista Crnogorskog helsinškog komiteta, obratila se pritužbom Savjetu za građansku kontrolu rada policije i crnogorskom Ombudsmanu.
“Dana 5. septembra 2021. godine, malo prije devet sati, vraćala sam se sa protesta. Krila sam se sa ostalim građanima u nekom ulazu od policije koja je nasumice na koga bi god naišla ispaljivala suzavac. Čekali smo da postane bar malo podnošljivo za disanje. Hodajući Bajovom ulicom čula sam viku i zapomaganje iz Njegoševe ulice, tačnije ispod sjedišta Ministarstva kulture. Potrčala sam, kako vjerujem da bi uradio svako da bi pomogao drugome” navela je Kaluđerović u obraćanju Savjetu.
U Njegoševoj ulici, kako kaže, vidjela je dvije djevojke da se raspravljaju sa policijom. U pozadini je primijetila i dvije starije gospođe, naslonjene na kuću, kojima je, kako kaže, htjela da priđe da pomogne.
“Primijetila sam, iza policije, dvije starije žene. Plakale su i zapomagale, tražile su pomoć. Prišla sam kordonu policije i zamolila ih da me puste do njih da im pomognem. Nijesu mi dozvolili. Naredili su mi da se udaljim. Poslušala sam ih. Krenula sam da se udaljavam, ali su na mene ispalili neka hemijska sredstva, šok bombu i suzavac, u predjelu mojih nogu. Ne mogu da vjerujem da su tako postupili. Nijesam im ništa uradila”, kazala je Savjetu Kaluđerović.
Cetinjanka je poručila da se neće obratiti Upravi policije, jer, kako kaže, u njih nakon događaja na Cetinju, više nema povjerenja.
“Želim da podnosem pritužbu građanskoj kontroli policije i Ombudsmanu, ali ne želim da se obraćam policiji. U nju više nemam povjerenja i ne mogu na oči da ih vidim, a kamoli da pričam sa njihovim službenicima ili da njima dajem izjave, pa bili i iz unutrašnje kontrole. Vaspitana sam da se policija treba poštovati i da je policija tu da nam pomogne. Od tog dana promijenila sam mišljenje. Izgleda da će mi ostati slika da policija umjesto da pomogne, ona dotuče u nevolji”, zaključila je Kaluđerović.
