Iz Centra za demokratsku tranczicju (CDT) poručuju da Crna Gora prolazi kroz period ubrzanih reformi, u kojem se donose zakoni, mijenja institucionalni okvir i postižu politički dogovori koji omogućavaju ispunjavanje dijela obaveza iz evropske agende.
"Ipak, iza ovih pomaka ostaje važno pitanje: koliko dugo će se ključni procesi odvijati u okvirima koje dominantno određuju interesi političkih partija?", navode iz CDT-a.
Nova analiza Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Je li partitokratija oslobodila put ka EU?“ ukazuje na oblasti u kojima reformski zamah još nije doveo do promjene praksi koje godinama ograničavaju demokratski razvoj i institucionalnu odgovornost.
"U fokusu su ustavne promjene u pravosuđu, dometi izborne reforme, pitanje vlasništva nad medijima, kao i odnos institucija prema istorijskom revizionizmu i različitim centrima političke i vjerske moći. Izmjene Ustava u oblasti pravosuđa pokazale su koliko je važno da se u završnici evropskih integracija, uz ispunjavanje obaveza i rokova, puna pažnja posveti kvalitetu i dugoročnoj održivosti reformskih rješenja. Iako su amandmani usvojeni uz veoma široku parlamentarnu podršku, to ne znači i postojanje stručnog konsenzusa o kvalitetu pojedinih rješenja, posebno imajući u vidu rezerve koje su o njima iznošene i tokom same skupštinske rasprave", navode u saopštenju.
Ni izborna reforma, kako kažu, nije otvorila pitanja koja bi suštinski promijenila odnos građana i političkih partija.
"Nakon dva kruga izmjena izbornog zakonodavstva, otvorene liste nijesu uvedene, reforma biračkog spiska nije sprovedena, a dugogodišnji problemi zaštite biračkog prava ostali su neriješeni. Istovremeno su kriterijumi za izbor predsjednika i članova buduće Centralne izborne komisije izmijenjeni na način koji može oslabiti profesionalne standarde institucije koja bi trebalo da bude nosilac depolitizacije izborne administracije. Reforma je ponovo pokazala da se politički konsenzus lakše postiže tamo gdje se interesi velikih partija susreću, dok promjene koje bi ograničile partijsku kontrolu mnogo teže dolaze na dnevni red", navode iz CDT-a.
Veoma važno je, poručuju, i pitanje medijskog vlasništva.
"Crnogorsko medijsko tržište posljednjih godina obilježava izražena regionalizacija vlasništva, pri čemu se značajan dio uticajnih privatnih televizija i onlajn medija nalazi u vlasništvu kompanija čiji su centri odlučivanja van Crne Gore, naročito u Srbiji. Javnost mora imati mogućnost da zna ko stvarno kontroliše kapital, odakle novac dolazi i na koji način vlasničke i političke veze mogu uticati na uređivačku politiku medija", poručuju iz CDT-a.
Odnos institucija prema, kako kažu, istorijskom revizionizmu takođe otvara pitanje dosljedne primjene zakona i odgovornosti nosilaca funkcija.
"Posebnu težinu ovaj problem dobija kada u reinterpretaciji istorijskih događaja učestvuju visoki državni funkcioneri, jer tada odnos prema prošlosti prestaje da bude samo pitanje ličnog ili političkog tumačenja i dobija neposredan institucionalni značaj.
Pravo mjerilo uspjeha reformi u Crnoj Gori biće to da li politički dogovor može prestati da bude krajnji rezultat i postati sredstvo za izgradnju pravila koja će važiti i onda kada partijama ne odgovaraju. Evropske integracije mogu pomoći da se taj prostor otvori, ali ne mogu same riješiti problem partitokratije. Taj posao ostaje Crnoj Gori", zaključuju iz CDT-a.
Publikacija je dostupna OVDJE.
