''Onaj ko ne vidi da je bila ironična odnosno sarkastična izjava je ili izuzetno ograničen ili izuzetno zlonamjeran. Tom prilikom sam prozvana na jednom od portala kao ''četnikuša'' iz Trebinja. U komentaru je pisalo ''Šta bi ona drugo bila iz Trebinja nego četnik''. Ja sam onda napravila šalu i napisala ''žensko kao žensko čak i kada je četnik''. To je trebalo da izazove pozitivne, sarkastične komentare ali na kraju je od svega toga izašla priča deklarisani četnik Vesna Bratić'', istakla je Bratić.
Bratić je kazala da je danas vidjela i jedan tekst u kojem se upituje šta drugo da se očekuje od Vlade u kojoj je žena četnik.
''Da li je moguće da su ti ljudi toliko ograničeni da ne shvataju da je to sarkazam. Nisu, to se koristi da bi se time manipulisalo i da bi se stvarala fobija kod ljudi. Ne nisam, žena četnik'', kazala je Bratić.
Povodom izjave da su crnogorci produkt etničkog inžinjeringa Bratić je kazala da se to ne odnosi na Crnogorce.
''Ja imam mnogo prijatelja koji se izjašnjavaju kao Crnogorci. Moja baka se pisala kao Crnogorka a đed kao Srbin. Kako bih ja mogao da negiram nekog ko je moje krvi. Doduše za moju baku je Crnogorac i Srbin bilo isto. Ne negiram crnogorsku naciju niti smatram ikoga gorim, boljim, manje vrijednim, sposobnim zbog bilo kog opredjeljenja, dok god ne ugrožava druge. Kada sam pomenula etnički inžinjering mislila sam na one građane koji svoje etničko utemeljenje grade na anti principima'', kazala je Bratić.
Bratićeva je odgovarajući na dalja pitanja rekla i da ove godine “slavimo sto godina od smrti kralja Nikole”.
Bratić je povodom izjave o Njegoševoj kapeli kazala da je izvučena iz konteksta
''Mauzolej je kulturno dobro i može se izmještati samo ako mu prijeti opasnost. Naravno jedino u tom scenariju bi prethodile studije izvodljivosti. Naravno da nisam bila ozbiljna, bila sam ljuta, ironična, sarkastična. Dan prije toga je bivši premijer izjavio nešto o agresivnom svetosavlju. Naravno da mi ni u snu ne bi palo na pamet da se izmjesti mauzolej. Čak i da jeste tehnički izvodljivo to je spomenik jednog vremena. To je nešto što je svetinja jednog dijela građana. Prema tome, mauzolej naravno da treba da ostane na svom mjestu, ali ne odustajem od stava da bi zavjetna Njegoševa kapela trebala da stoji na Lovćenu. Postoji mjesto gdje bi se to moglo izvesti da se Njegošev zavjet ne bi skrnavio'', kazala je Bratić.
Kako je dodala njeno rješenje bi bilo da kao znak pomirenja između dvije percepcije stvarnosti uz mauzolej bude i Njegoševa zavjetna kapela kao simbolički objekat.
''Jer je zavjet pokojnika jako važan. On nije bio samo pjesnik on je bio i vladika. Mauzolej je nešto monumentalno i ta ideja o izgradnji mauzoleja potiče od kralja Aleksandra. Međutim tadašnji patrijarh je zamolio da se ne gradi mauzolej pa je građen drugi spomenik, da se ne bi skrnavila svetinja. U to vrijeme se slušao glas crkvenog poglavara i mauzolej se tada nije gradio. Zašto ne bi bilo kao u Jermeniji gdje stoji spomenik Staljinu a do njega spomenik žrtvama. Da se pokaže sav apsurd sukoba i apsurd gubitka ljudskih života zarad bilo koje ideologije'', istakla je Bratić.
