Crna Gora je ušla u posttranzicionu demografsku etapu, koju karakterišu niske stope nataliteta i niske, ali blago rastuće stope mortaliteta zbog sve većeg udjela starijeg stanovništva, kazala je demografkinja Mileva Brajušković-Popović gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E.
Kako je navela, struktura crnogorske porodice vremenom se promijenila, a slični procesi bilježe se i u drugim evropskim državama.
Podaci o broju rođenih u Crnoj Gori prate se još od sredine prošlog vijeka i pokazuju koliko se prosječan broj djece po ženi promijenio.
„Ako pogledamo sredinu prošlog vijeka, vidjećemo da su žene prosječno rađale 4,6 djece. Danas je ta vrijednost 1,8 ili 1,7, u zavisnosti od godine koju posmatramo“, kazala je Brajušković-Popović.
Demografsko pitanje je, kaže, mnogo složenije od samog ekonomskog položaja porodice.
„Osim ekonomskih faktora, koji su veoma bitni, ovu temu posmatramo i sa socijalno-psihološkog aspekta, jer je u prethodnom periodu došlo do pomaka vrijednosne orijentacije sa porodice na pojedinca. Veći broj djece utiče na mogućnost samorealizacije i ostvarivanja profesionalnih ciljeva, jer djeca redukuju i vrijeme i novac“, rekla je Brajušković-Popović.
Jedno od pitanja kojim se demografi posebno bave jeste razlika između željenog i ostvarenog fertiliteta.
„Pokušavamo da utvrdimo šta stoji na putu između željenog i ostvarenog fertiliteta, jer su u svim zemljama u kojima su rađena istraživanja ljudi govorili da žele veći broj djece, ali to na kraju nijesu ostvarili“, navela je.
Upravo tu, smatra Brajušković-Popović, postoji prostor za djelovanje države.
„Tu je ono gdje država vidi svoj prostor za reagovanje, kako bi ljudima koji žele da imaju djecu to i omogućila“, istakla je.
Na odluku o roditeljstvu, međutim, utiče i činjenica da se mladi sve teže osamostaljuju.
Brajušković-Popović podsjetila je na ranije podatke prema kojima je Crna Gora bila prva u Evropi po broju mladih od 18 do 34 godine koji žive sa roditeljima.
„To sigurno govori nešto i o ekonomskoj situaciji. Postoji sociološki aspekt, jer volimo da živimo sa roditeljima, ali sigurno je da ne bi svi tako živjeli kada bi mogli da se osamostale. Život je skup i to i te kako utiče na odluku o roditeljstvu“, zaključila je Brajušković-Popović.
