Udruženje psihologa Crne Gore saopštilo je da smatra izuzetno važnim da se otvoreno i stručno govori o načinu na koji se u pojedinim osnovnim školama u Crnoj Gori formiraju odjeljenja prvog razreda.
Kako navode kiz ovog Udruženja, u nekim školama prisutna je praksa da se djeca koja upisuju prvi razred raspoređuju u odjeljenja metodom tzv. slučajnog izvlačenja imena „iz šešira“ ili „koverte“, i to uz učešće psihologa, pedagoga i uprave škole.
“Smatramo da je važno otvoreno govoriti o tome, jer takva praksa nije samo stručno neopravdana – ona je, sa stanovišta psihološke struke, krajnje neobična, neutemeljena, razvojno nepoželjna, ali i ponižavajuća za samu suštinu našeg profesionalnog rada”, kažu iz Udruženja.
Kako pojašnjavaju, dijete koje polazi u školu nije „papirić“ koji se slučajnim izvlačenjem raspoređuje u jednu ili drugu grupu. Iza svakog imena, dodaju, nalazi se dijete sa svojom razvojnom istorijom, emocionalnim potrebama, temperamentom, socijalnim iskustvima, sposobnostima, eventualnim teškoćama i specifičnim potrebama za podrškom.
“Psiholog, pedagog i učitelj upravo zato postoje u vaspitno-obrazovnom sistemu – da te činjenice prepoznaju, analiziraju i na osnovu njih donesu stručnu procjenu u pravcu djetetu važnog budućeg razvoja. Ako sve te informacije, procjene i godine obrazovanja i profesionalnog iskustva na kraju svedemo na izvlačenje papirića iz šešira, postavlja se pitanje čemu onda stručna služba i stručna procjena uopšte služe. To nije nepristrasnost. To je odustajanje od struke”, upozoravaju oni.
“Izvlačenje iz šešira“ kao privid pravičnosti
Često se, kažu, kao argument za slučajno raspoređivanje navodi da je ono „najpoštenije“, jer niko ne može da utiče na rezultat. Međutim, upozoravaju, u pitanju je zamjena teza, jer u poštenoj stvarnosti, kažu, jednako postupanje prema svima nije isto što i pravičnost.
“Pravičnost u radu sa djecom podrazumijeva prepoznavanje njihovih različitih potreba i stvaranje uslova u kojima svako dijete ima jednake šanse za uspješnu adaptaciju, učenje, učešće i razvoj. Ako jedno dijete teško podnosi promjene, drugo ima izražene teškoće u socijalizaciji, treće zahtijeva dodatnu podršku, četvrto ima specifične obrazovne potrebe, a peto izraženu potrebu za poznatom osobom tokom adaptacije – nije stručni odgovor svu tu djecu tretirati kao potpuno identične jedinice i slučajno ih rasporediti. Slučajnost može biti metoda lutrije, ali ne može biti metoda psihološke procjene”, navodi se u njihovom saopštenju.
Kada „šešir“ postane način da se škola zaštiti od pritisaka
Posebno, ističu, zabrinjava kada se ideja slučajnog raspoređivanja koristi kao način da se škola zaštiti od brojnih roditeljskih intervencija i zahtjeva.
“Razumljivo je da uprava škole želi izbjeći situaciju u kojoj pojedini roditelji pokušavaju da utiču na sastav odjeljenja, insistiraju da njihovo dijete bude sa određenom djecom ili koriste različite vrste pritiska kako bi ostvarili svoj cilj. Ali rješenje za pritiske nije odricanje od stručnog odlučivanja. Naprotiv. Upravo kada postoji pritisak, škola mora pokazati da ima jasne kriterijume i dovoljno profesionalnog integriteta da kaže: odjeljenja neće biti formirana ni prema roditeljskim intervencijama, ni prema ličnim željama, ni pod pritiskom, već prema potrebama djece i stručnoj procjeni”, naglašavaju oni.
Ako se, u želji da izbjegnemo pritiske i intervencije, odreknemo stručne procjene i prepustimo raspoređivanje pukom slučaju, dodaju, tada smo pritisak samo zamijenili drugom krajnošću – potpunim odustajanjem od odgovornosti.
“Posljedično, ako o školi govorimo iz njenog primarno vaspitnog ugla djelovanja, tada na samom startu djeci odašiljemo pogrešne vrijednosti. Ovakvom praksom se, nesmotreno i opasno, verifikuju putevi hazarda i kockanja kao ozbiljnih formi bolesti zavisnosti. Da li o tome uopšte iko razmišlja? Da li iko – od struke, preko rukovodioca do roditelja – zaista želi da šalje takve poruke najmlađima?”, pitaju iz Udruženja psihologa.
Odgovornost stručne službe
Psiholog i pedagog, podsjećaju, imaju profesionalnu obavezu da posmatraju dijete u njegovom razvojnom i socijalnom kontekstu.
Napominju da je prilikom formiranja odjeljenja potrebno je uzeti u obzir:
Razvojnu zrelost;
Emocionalne i socijalne karakteristike;
Individualne razvojne i obrazovne potrebe;
Govorno-jezički razvoj;
Ponašajne karakteristike;
Postojeće obrasce vršnjačkih odnosa i ukupnih interakcija;
Potrebe djece kojoj je potrebna dodatna podrška;
Ravnomjernu distribuciju specifičnih potreba;
Polnu i razvojnu strukturu odjeljenja;
Ukupnu grupnu dinamiku.
“Tek nakon sagledavanja svih ovih elemenata može se govoriti o stručnom formiranju odjeljenja. Zato je potpuno suprotno prirodi psihološkog rada da se nakon svih prikupljenih informacija, procjena i profesionalnih konsultacija djeca na kraju „izvuku iz šešira“. To ostavlja utisak da stručnost postoji samo dok je ne treba primijeniti”, poručuju.
Škola nije lutrija
Škola je, podsjećaju, institucija kojoj roditelji povjeravaju djecu i ima odgovornost da donosi odluke u njihovom najboljem interesu. Formiranje odjeljenja, upozoravaju, nije igra slučaja, a još manje hazarderska igra na koju u zbilji liči.
“To je odluka koja će odrediti djetetovu svakodnevnu socijalnu sredinu, odnose sa vršnjacima, osjećaj pripadnosti, mogućnost adaptacije i značajan dio njegovog prvog školskog iskustva. Zbog toga smatramo da je „izvlačenje iz šešira“ ponižavajuće ne samo za psihologa i pedagoga, već prvenstveno za dijete, koje na taj način postaje predmet slučajnog raspoređivanja umjesto subjekt stručne brige – postajući tako „loto loptica“, „broj u tomboli“ ili „fiks u kladionici“”, stoji u saopštenju.
Mišljenja su da, ako želimo djecu učiti odgovornosti, promišljanju, uvažavanju različitosti i donošenju odluka na osnovu činjenica, onda ne možemo njihovo prvo važno školsko okruženje formirati metodom slučajnog izvlačenja i kockarskog karaktera.
“Struka ne postoji da bi komplikovane odluke učinila slučajnim, već upravo zato da bi ih učinila promišljenim, odgovornim, naučno i teorijski utemeljenim, a prije svega usmjerenim u najboljem interesu djeteta. Zato formiranje odjeljenja prvog razreda treba da bude rezultat rada stručne službe i uprave škole, zasnovan na jasnim, jednakim i unaprijed utvrđenim kriterijumima – uz odlučno odbijanje i roditeljskih intervencija i bilo kakvog modela koji stručnu procjenu zamjenjuje slučajnošću”, stava su u Udruženju psihologa.
„Šešir“, kako kažu, ne pripada obrazovanju već iluzionistima, kockarima i igri – ne školstvu.
“Škola koja djecu raspoređuje nasumično pokazuje da ne koristi ni znanje ni odgovornost koju ima prema najmlađima. Kada imamo stručnjake, podatke, procjene i odgovornost, tada „šešir“ nije simbol pravičnosti, već simbol odustajanja od struke. Stručna služba ima dužnost da bude glas razuma i zaštite, a ne da se priklanja površnim praksama. Jer, dijete zaslužuje pažnju, razumijevanje i podršku, a ne lutriju. A roditelji – naročito oni koji znaju koliko je obrazovanje važno – s pravom očekuju sistem, a ne improvizaciju”, zaključuje se u saopštenju Udruženja psihologa.
