“Abazović očigledno smatra da će uz pomoć prorežimskih medija spinovanjem i pokušajem kreiranja raznih afera narod zaboraviti na ove njihove pogubne aktivnosti po nacionalnu bezbjednost, i na taj način spriječiti neminovnu političku štetu koju nanose Crnoj Gori. Gubitak kredibiliteta i povjerenja kod naših evroatlantskih partnera koji su napravili je najopasnije političko postignuće sadašnje vlade”, naglašava Bošković, poručujući da su međunarodni partneri uvidjeli pogubnost ovakvog eksperimenta.
“Već u narednim danima ćemo imati reakcije sa određenih adresa kada je bezbjednosni sektor u pitanju koji je unižen i predat na upravljanje trećim stranama”, ističe Bošković.
Gospodine Bošković, pozvali ste nedavno Vladu da odgovori na pitanje da li je ugrožena nacionalna bezbjednost Crne Gore, ali odgovora nema. Kao doskorašnji ministar odbrane, kako Vi gledate na situaciju u CG, da li je i u kojoj mjeri ugrožena naša nacionalna bezbjednost i ko je ugrožava?
BOŠKOVIĆ: Na ova kao i na mnoga do sada postavljena pitanja nijesmo dobili odgovor bilo da je u pitanju zdravstvena, ekonomska, socijalna ili bezbjednosna situacija. S obzirom na karakter i sastav Vlade ne očekujem to ni ubuduće. Ali to ih ne oslobađa odgovornosti za katastrofalno stanje u pobrojanim oblastima jer ovo što imamo na djelu je klasično urušavanje institucija, kako bi se Crna Gora predstavila nesposobnom i na taj način lakše pripojila Srbiji.
Da li su naši međunarodni partneri upoznati sa dešavanjima u državi i sa kakvim posljedicama se može susresti Crna Gora ukoliko bezbjednosni sektor bude u rukama prosrpskih partija (čiji su lideri okrivljeni za pokušaj terorizma) i SPC?
BOŠKOVIĆ: Međunarodni partneri su upoznati, a i sami su uvidjeli pogubnost ovakvog eksperimenta, i već u narednim danima ćemo imati reakcije sa određenih adresa kada je bezbjednosni sektor u pitanju koji je unižen i predat na upravljanje trećim stranama.
Znači li to da su naši partneri izgubili povjerenje?
BOŠKOVIĆ: Naravno. Međunarodni partneri su izgubili povjerenje u naš bezbjednosni sektor čime će Crna Gora platiti ogromnu cijenu. Stavljanje bezbjednosnog sektora na upravljanje Srbiji i Rusiji ima nesagledive posljedice po evropsku i evroatlantsku budućnost Crne Gore.
U nedavnoj emisiji “Drugačija radio veza” Antene M saopštili ste da svima u bezbjednosnom sektoru treba postaviti pitanje ko su, pored Stevana Simijanovića, Jovan Ćulibrk i Dimče Gulevski, koja je bila njihova uloga, tvrdeći da je svoj trojici URA bila glavni kontakt i partner. Pozivate i Vladu da saopšti informacije, ali se niko ne oglašava…
BOŠKOVIĆ: Svako pojavljivanje pomenute gospode na političkoj sceni u Crnoj Gori dovoljno govori o izbušenosti bezbjednosnog sektora, jer u normalnim okolnostima ne bi mogli biti dio zvaničnog protokola u Crnoj Gori, a oni su to bili. Primani na zvanične i nezvanične sastanke, obezbjeđivani od strane zvaničnih organa, u suštini imali su kompletan servis kao da su u pitanju dolasci zvanične delegacije. S njima su ugovarani karakteri političkih nastupa na predstojećim izborima u Nikšiću. Sve ovo je rađeno bez obzira što se odavno znalo o karakteru ovih ljudi, kao i njihovom radikalno srpsko-ruskom narativu, za šta postoji bezbroj dokaza, ne samo u ANB, već i na otvorenim izvorima. O karakteru samih dogovora koji su čelnici URA napravili sa njima najbolji odgovor mogu dati oni sami, što uporno izbjegavaju danima.
Kako komentarišete to što i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović ćuti i ne odgovara na Vaše otvorene prozivke?
BOŠKOVIĆ: Očigledno smatra da će uz pomoć prorežimskih medija spinovanjem i pokušajem kreiranja raznih afera narod zaboraviti na ove njihove pogubne aktivnosti po nacionalnu bezbjednost i na taj način spriječiti neminovnu političku štetu koju nanose sebi, ali nažalost mnogo opasnije nanose nemjerljivu štetu Crnoj Gori. Gubitak kredibiliteta i povjere, nja kod naših evro/atlantskih partnera koji su napravili je nešto što je najopasnije političko postignuće sadašnje Vlade.
Interesantno je da u crnogorskom parlamentu, gotovo tri mjeseca od imenovanja nove vlade, nije bilo premijerskog sata. Da li to Krivokapić ne smije ili ne želi pred poslanike?
BOŠKOVIĆ: Mislim da je jedno i drugo. Ovakvim nepoštovanjem parlamenta pokazuju jednu osionost koja se najbolje ogleda u ponašanju ministarke zdravlja i politike Vlade u sektoru zdravstva gdje se zbog političkog revanšizma odbijaju donacije koje obezbijedi predsjednik Đukanović, a koje za posljedicu imaju smrt blizu 200 ljudi. Nakon ovakvih primjera jasno je svima da je na sceni Vlada zbog čije arogantnosti i nesposobnosti imamo za posljedicu katastrofalno upravljanje zdravstvenom krizom, a koja u konačnom ima ogromne ljudske gubitke. S druge strane, na sceni imamo rastakanje institucija sistema čime se, ponavljam, Crna Gora pokušava predstaviti kao nesposobna zemlja kako bi se što lakše i što brše dovela na prag Srbije i molila za pomoć i prijem u njeno jato.
Za nepuni mjesec biće održani lokalni izbori u Nikšiću koji su tema broj jedan u većini sprskih medija, preko kojih se vodi otvorena kampanja za listu “Za budućnost Nikšića” okupljenu oko DF. Čak i diplomate EU i SAD upozoravaju na smirivanje tenzija u Nikšiću. I na ovo ćuti GP URA, ali i nevladine organizacije…
BOŠKOVIĆ: Pa naravno da ćuti kad i sama koristi iste resurse srpskih i ruskih obavještajnih službi, što je svima vidljivo iz kontakata sa pomenutim Simijanovićem i sličnima koji su za račun srpskih i ruskih službi preuzeli kontrolu nad URA. Kvalitetne obavještajne službe, a ove dvije svakako jesu, nikad ne ostavljaju sebe bez alternativa, pa tako i u ovom slučaju, kontrolišu i jedan i drugi kraj vladajuće većine. Sve je to isti šinjel prilagođen da poklopi dva različita politička spektra u Crnoj Gori, Srbe iz Crne Gore preko Demokratskog fronta, i nezadovoljne Crnogorce preko URA, jer odlično znaju da bez jednog dijela Crnogoraca svoju velikosrpsku politiku u Crnoj Gori ne mogu sprovoditi.
Kako komentarišete činjenicu da su predsjednik zakonodavne i izvršne vlasti bili kod Joanikija na konsultacije uoči izbora u Nikšiću?
BOŠKOVIĆ: Javna je tajna da je Joanikije stvarni premijer i da on odlučuje koji i kakvi nastupi formalnog premijera treba da budu, bilo da je politički nastup na izborima ili kakva politika vlade treba da se vodi. Zato odmah nakon tog sastanka imamo blago testiranje javnosti oko dvije politike koje bi Vlada u narednom periodu trebala da uradi, a to je izmjena Zakona o državljanstvu, kako bi se Crna Gora trajno napravila srpskom, i izmjena Zakona o obrazovanju, kako bi se vjeronauka uvela u škole. Moraju znati i oni i čitava crnogorska javnost da postoji linija koju nećemo dozvoliti da pređu, a ova dva zakona su svakako nešto što udara u temelje građanske i antifašističke Crne Gore, Crne Gore za koju ćemo se boriti svim sredstvima.
Na čelu ANB premijer Krivokapić želi da i formalno vidi Dejana Vukšića. Imate li objašnjenje zašto je taj čovjek toliko bitan premijeru, ali i Abazoviću koji je javno saopštio da je siguran kako će Vukšić “ubrzo sastaviti tim koji će doprinijeti da se ANB prepoznaje kao agencija koja štiti državne interese, a ne kao organ koji je imao za cilj samo da štiti jednu vladajuću stranku, ili nekoliko kriminalnih klanova”.
BOŠKOVIĆ: O zaštiti kriminalnih klanova najbolje može govoriti upravo g-din Vukšić jer se time i praktično bavio, a i dobro finansijski okoristio zastupajući upravo jedan od najvećih kriminalnih klanova u regiji. Zašto je baš on tu vrijeme će pokazati, ali je činjenica da od kad je on na čelu te institucije imamo urušavanje bezbjednosnog sektora i stavljanje istog pod punu kontrolu Srbije, a time i Rusije.
O zaštiti državnih interesa nema ni govora. Sve ono što su URA i njeni čelnici govorili nakon izbora srušeno je jednim potezom, postavljanjem ovakve osobe na čelo ANB. Na ova i mnoga pitanja teško da ćemo dobiti odgovor, već očekujem da prorežimski mediji opet organizuju seriju tekstova i TV emisija čime će zamagliti suštinu ovakvog kadriranja u sektoru bezbjednosti.
