Piše: Dr Maida Burdžović, specijalistkinja psihijatrije
Nakon prograšenje pandemije Covidom-19, istovremeno sa širenjem infekcije, javila se još jedna neprilika – obuzima nas strah. Kod mnogih je on realan, čak i neophodan. Na žalost, kod većeg broja ljudi, zbog već narušenog mentalnog zdravlja, poprima karakter panike.
Poznato je da ljudi različito reaguju na ovakvo iskustvo; neki su odmah spremni za borbu, neki odreaguju bjekstvom ili paralizom. Sva tri oblika su svojstvena ljudskom rodu. Strah od smrti je takozvani primarni strah, njegov intezitet i trajanje može da varira. Strah od smrti svojih bližnjih takođe. Strah od ove infekcije i razvoja bolesti koja može imati smrtan ishod, jeste - realan strah.
U vremenu globalizacije, brzina prenošenja informacija, ali i dezinformacija, predstavlja ogromnu prijetnju, skoro je nemoguće spriječiti njihovo širenje. Ova ,,pandemija panike” ne smije ništa manje biti tretirana od pandemije korona virusom.
Brzina prenošenja informacija, ali i dezinformacija, predstavlja ogromnu prijetnju, skoro je nemoguće spriječiti njihovo širenje. Ova ,,pandemija panike” ne smije ništa manje biti tretirana od pandemije korona virusom
Zato je važno da pojedinci, ali i relevantne insitucije, ne zaborave ogroman uticaj panike koja, u značajnoj mjeri može dovesti do problema u funkcionisanju sistema društva, posebno zdravstvenog.
Valja napomenuti: poruka ,,Ostani doma“ treba da važi za sve one koji imaju adekvatne uslove za boravak u svom domu, o kojima ima ko da brine na adekvatan način. Ne zaboravimo da u našoj državi ima mnogo onih koji te uslove ne posjeduju. Zato nam je kao nikada do sad na testu - solidarnost!
Samorganizacija i sposobnost organizacije vrlo je individualna stvar, zato je potrebno da svi u svojim porodicama, kućama, susjedstvima, firmama, prepoznaju pojedince koji su u stanju da u ovoj situaciji vladaju razumom, da budu dovoljno kritični a njihove akcije adekavtne i korisne cijelokupnoj zajednici.
U ovoj kolektivnoj panici prisutan je i strah za ličnu i porodičnu egzistenciju. Adaptacija ličnosti je proces prilagođavanja na novonastalu situaciji i on traje.
Problem je što mi nemamo vremena na pretek. Na žalost, većina ljudi će reagovati dominantno iz emocionalnog dijela njihove ličnosti, a samim tim i mnogi od njih napraviti puno grešaka.
Poznato je da ljudi pod pritiskom reaguju ,,drugačije”, da mnogi od njih pokazuju svoje lične slabosti. Nije vrijeme za kritike već za - solidarnost i kooperativnost. To je jedino što posljedice ove epidemije kod nas može svesti na minimum.
Poznato je da ljudi pod pritiskom reaguju ,,drugačije”, da mnogi od njih pokazuju svoje lične slabosti. Nije vrijeme za kritike već za - solidarnost i kooperativnost. To je jedino što posljedice ove epidemije kod nas može svesti na minimum
Doprinos svakog pojedinca je značajan. Dakle: moramo se slušati, moramo pričati, čak i kada su nam stavovi suprostavljeni. To je jedini način da dođemo do adekvatnog riješenja, koje, na žalost za sada još ne možemo kompletno prepisati od drugih. Pametni uvijek uče na iskustvima drugih , ali ovaj put možemo pokazati da mi imamo dovoljno snage i pameti, naći rješenje kojim ćemo mi biti primjer drugima.
I ovim putem želim da podržim sve kolege koji se nalaze na prvoj liniji fronta iskrena podrška Koordinacionom timu Vlade Crne Gore i svima koji se trude da funkcionišemo. Znam da će moje kolege u ovoj situaciji - kao bezbroj puta do sada - pokazati svoju spremnost da daju sve od sebe za svakog oboljelog, bez obzira na rizik kome smo izloženi u ovoj situaciji. Jako je veliki pritisak, moraju odlučivati brzo, istovremeno uz veliku odgovornost. Vjerujem da ćemo opet dokazati na koga naše društvo uvijek može da računa. Ovo je prilika da društvo shvati koliko smo važan dio zajednice. Na žalost, mnogi su zaboravili .
Istovremeno očekujem od kolega psihijatara, saradnika psihologa čije sam riječi u nekoliko navrat već čula u medijima, da se otvore za saradnju i da daju svoj doprinos u saniranju panike i straha koji vlada. Omogućavanjem posebne linije za mentalno zdravlje, spriječimo pritisak na epidemiologe i ostale kolege i saradnike koji se hrabro bore da spriječe širenje, da adekvatno liječe i saniraju posledica za zdravlje inficiranih. Takvim činjenjem bi smanjili pritisak na ostale zaposlene u zdravstvu, te ih sačuvali za dalje postupanje i spriječili njihovu prijevremenu iscrpljenost.
U ovoj situaciji mediji treba da zaborave na senzacionalnost, tiraže i popularnost , već da u ovom vremenu pokažu i zavrijede pažnju svih nas, na pravi način.
Vrijeme je za tišinu svih onih zluradih, zlonamjernih, sebičnih, nesposobnih; vrijeme je da progovore svi oni koji žele dati jak doprinos u borbi protiv ove pošasti. Sad je prilika za SVE nas!
