Piše: Boris RAONIĆ
Komunikacija među ljudima je zanimljiva jer su ljudi na različitim intelektualnim stanovištima ili nivoima. Zbog toga ima sjajnih šala, manipulacija, britkih debata... No, koliko Bog ili Priroda (zavisno jeste li kreacionista ili evolucionista) mogu da budue okrutni, uvijek se izbova iznenadim gledajući i ponekad se oduševljavajući dok gledam ljude koji biju tuđe bitke. Višak energije, manjak pameti, i neko u blizini ko je spreman na manipulaciju, uvijek dovodi do tragičnih posljedica za ove borce.
U ove, naravno, ne ubrajam one rijetke, bez obzira na intelekt, koji su solidarni sa nekim. Pogotovo jer je solidarnost jedna od onih temeljnih ljudskih vrijednosti koje smo davno žrtvovali na oltaru tobožnjeg progresa i tranzicije. Mislim samo na izmanipulisane, a postoji nekoliko tipova ovih boraca. Da pojasnim:
Vojnička sudbina: Crnogorci su uvijek voljeli da uzmu barjak, pa u šumu. Sa puškom, jataganom, vilom, goloruki, tenkom... U Španiju zarad ideologije, u komšiluk zarad stada ovaca ili bijele tehnike, nacionalizma ili mržnje, u Aziju zarad „promocije zapadnih vrijednosti“ ili „odbrane slovenske braće“. Međutim, koliko god putovali i iz kojih god razloga odlazili, povratak tih boraca uvijek je bivao obilježen jednom konstantom. Naime, ista ona energija i hrabrost koju su ispoljavali na drugim frontovima, kući bi isparila.
Tako da je bilo fascinantno gledati kako se „hrabri lavovi“ pretvaraju u umiljate domaće životinje kada bi trebalo riješiti neki domaći problem, kao što je demokratizacija, vladavina prava i sl....
Domaće „komšije“: Živjeti u jednoj zemlji, a željeti joj loše, može se rijetko gdje vidjeti. Navijati protiv svoje zemlje na sportskim događajima, je takođe fenomen koji životari endemski na ovim prostorima.
Raditi na slabljenu institucija svoje države, mogu samo oni koji prihvataju da se bore za tuđe interese. Niko ozbiljan neće osporiti probleme koje Crna Gora ima, realni će čak reći da su oni veliki, ali da zbog njih radite protiv svog najbližeg okruženja, a sputavati svaki rad na rješavanju problema, je užastan apsurd.
Aktivisti iz računa: No, ako su nosioci istorijskih crnogorskih boljki prepuni takvih primjera, nisu na njih imuni ni neki novi klinci iz nekih novih priča, koje su otvorene koncem XX vijeka.
Prevashodno mislim na civilno društvo. Prilikom ukazivanja na kršenje principa vladavine prava od strane Vlade, javila se čita plejada nekakvih individua, spremnih da preuzmu dio blamaže na sebe, da bi se tako dodvorilo ljudima iznad njih. Neki čak nijesu ni svjesni kako su izmanipulisani, pa smiješno djeluje njihva ozbiljnost u želji da nešto objasne.
S druge strane, tu su i aktivisti koji poznaju samo onaj dio Crne Gore koji se kreće unutar podgoričkog „kruga dvojke“ – od restorana „Sempre“ do restorana „Dali“ i kojima je mnogo bitnije da zadovolje inostrane sagovornike, negoli sopstvene sugrađane. Prevashodno zato što mnogo bolje poznaju želje i planove vanjskih donatora, nego probleme svojih sugrađana. Za koga se oni bore?
Altruisti i oni drugi: Možda i nije mjesto u ovakvom društvu, ali treba naglasiti i posebnu, moralnu grupu boraca tuđih bitaka.
To su ljudi koji se bore za demokratske principe ili ljudska prava drugih. Takvi ljudi ne traže satisfakciju niti u materijalnom smislu, niti u zahvalnosti onih u čije se ime bore. Ali, ako ih ignorišu oni za koje se bore, onda je to veliki demotivišući faktor. Ako, recimo, na protest povodom zahtjeva za povratak maslinjaka, ne dođe većina nasljednika vlasnika oduzetih maslinjaka ili ako u kampanji protiv potapanja kanjona Tare, ne dođu oni koji su najdirektnije vezani za njega – splavari - ili čak se ogluše za neke molbe za pomoć, onda govorimo o ogromnoj anomaliji. Može li biti da ti ljudi zaslužuju nedaće koje ih spopadaju. Po onoj logici – način na koji razmišljaš, direktno utiče na način na koji živiš.
Konačni zaključak čitave priče svodi se na to da se stanovnici unutar granica crnogorske države - a kojima se većinski nezasluženo tepa sa „građani“ - mnogo sigurnije osjećaju kada vode nečije tuđe bitke, umjesto svoje. I kada zastupaju tuđe, umjesto svoje interese. U takvoj situaciji, najbitnije je pronaći najudobnije i najmoćnije skute. I predstava može da počne.
