Predśedniče vlade crnogorske, evo mene đe ti prije neki dan obećah, na Cetinje u kafanu "Crna Gora", čekam te do dojdiš, sve ti garantujem. Ja ću tebe maknut blokadu, pa neka si ih ti mene sijaset danas metnuo.
25No, premijeru ovo je moja zemlja, ne znaju je Srbijanci kano mi Crnogorci, danas me nijeste mogli ustavit da na Cetinje ne izljegnem, pa da si sve moguće kobre i udave srbijanske danas bile po puteva ka Cetinju.
Eto ako kaniš dodit, garantujem ti puštićete ova momčadija, ma bez popa srbijanskog jer za njega 'vamo mjesta nema. Čekaću te do śutra u podne da svrneš na kafu da popijemo, jednu ljutu potegnemo i nešto malo omezimo, da ova đeca vide, da si naš crnogorski kućić, a ne tuđi nikogović!
Ja premijeru održah riječ, jer druge garancije za obraz i činjenje nemam, pa se nadam da oj i ti ako si Crnogorac osta, jer jesi od jake kuće crnogorske nasta.
Premijeru, evo me na barikade čekaću te, rekoh cijelu noć i śutra do podne. Dođi sam, ovo bi trebalo biti tvoj koliko i moj grad i sugrađani. Ne šilji na njih drugu momčad zarad tvoje lude glave, stisni petlju muški, crnogorski i učini nešto.
Što god učinio odgovoriću ti istom mjerom, rukavice mi ostaše u Podgoricu.
