Prije tačno tri decenije, kompanija Voli započela je svoj put praktično od nule – bez velikog kapitala, ali sa jasnom vizijom, upornošću i razumijevanjem tržišta. Danas, 30 godina kasnije, Voli je jedan od najvećih poslovnih sistema u Crnoj Gori i jedan od najvećih poslodavaca, sa snažnim uticajem na trgovinu, proizvodnju, logistiku i ukupnu ekonomsku stabilnost države.
Na čelu tog razvoja stoji Dragan Bokan, jedan od najuticajnijih crnogorskih privrednika, koji je rast kompanije gradio paralelno sa svim tranzicionim lomovima kroz koje je prolazila država. Iz perspektive čovjeka koji tri decenije posluje u realnom sektoru, zapošljava hiljade ljudi i svakodnevno se suočava sa izazovima tržišta.
Bokan u novogodišnjem intervjuu za Pobjedu govori o poslovnom ambijentu u Crnoj Gori, ključnim biznis barijerama, odnosu privrede i države, ali i o tome zašto su stabilnost, vladavina prava i evropski put presudni preduslovi za ekonomski razvoj.
“U 2026. godini fokus ostaje na strateškim investicijama koje su u skladu sa evropskim razvojnim prioritetima: radićemo na razvoju naše glavne djelatnosti – maloprodaje; ali i logistike, domaće proizvodnje, energetske efikasnosti, zelene tranzicije i digitalizacije poslovanja. Naš cilj nije kratkoročni rast, već dugoročna održivost i jačanje otpornosti sistema”, kaže Bokan.
Kako kao jedan od najvećih crnogorskih privrednika ocjenjujete poslovni ambijent u državi?
Bokan: Poslovni ambijent u Crnoj Gori ima pozitivne pomake, ali su oni i dalje nedovoljni da dostignemo ono što želimo. Crna Gora ima potencijal: otvorenu ekonomiju, dobru geografsku poziciju i tržište koje je malo, ali fleksibilno. Međutim, ključni problem je što se ekonomski razvoj i dalje dominantno oslanja na potrošnju, uvoz i zaduživanje, a ne na produktivnost, investicije i izvoz.
Privreda funkcioniše u uslovima čestih promjena propisa i velike administracije. Poslovna zajednica očekuje predvidiv i stabilan ambijent, jer ako se zakoni budu mijenjali svakom promjenom vlasti, to će predstavljati ozbiljan problem za investitore i dugoročne projekte. Otežava se dugoročno planiranje, posebno velikim sistemima koji zapošljavaju hiljade ljudi i ulažu značajna sredstva
Šansu za razvoj poslovnog ambijenta vidim u evropskim integracijama, vjerujem da će naše institucije sve uraditi da 2028. godine Crna Gora postane dvadeset osma članica Evropske unije. Bez snažnih institucija, vladavine prava i jasnih pravila, nema ni snažne privrede. Evropska perspektiva Crne Gore je jasna, ali ta perspektiva mora biti ispunjena konkretnim reformama, a ne samo političkim deklaracijama. Danas se nalazimo na približno 50 odsto prosjeka EU po BDP-u po glavi stanovnika, što jasno pokazuje da je pred nama dug i zahtjevan put, naročito u oblasti produktivnosti i investicija. Svakako da ne želim da govorim o politici, već o ekonomiji, ali sam siguran da ako Crna Gora ne izabere stabilnost i evropski put, onda nema ni govora o ekonomskim strategijama, o investicijama, ni o poslovnoj perspektivi. Novac je najstrašljivija stvar na svijetu, pa tamo gdje je nestabilnost nema ni kapitala.
Koje su glavne biznis barijere i izazovi sa kojima se susrijeće kompanija Voli? Što bi država trebalo da uradi kako bi se te barijere prevazišle?
Bokan: Kao veliki sistem, Voli se suočava sa izazovima koji su zajednički cijeloj privredi, ali su kod velikih kompanija dodatno izraženi. Prije svega, administrativne procedure od urbanističkih uslova do dozvola, često su spore i složene. Investicije se planiraju godinama unaprijed, a realizacija se često usporava zbog institucionalnih zastoja.
Drugi veliki izazov je tržište rada. Nedostatak kvalifikovane radne snage, naročito u maloprodaji, logistici i proizvodnji, dovodi do snažnog rasta troškova zarada. Uz to, visoka uvozna zavisnost Crne Gore čini cijeli sistem osjetljivim na globalne poremećaje, inflaciju i promjene cijena inputa. Na sve to dolaze i očekivanja potrošača da cijene ostanu stabilne, što dodatno komplikuje balansiranje poslovanja. To nam je pokazala i 2025. godina koja je za trgovinski sektor počela veoma izazovno zbog najavljenog bojkota trgovinskih lanaca, što je bio signal nezadovoljstva građana koje se na kraju prelilo u samo jedan sektor. Ipak, važno je reći otvoreno i odgovorno: trgovina nije uzrok makroekonomskih problema, već jedan od ključnih stubova stabilnosti sistema, zato što upravo trgovinski sektor obezbjeđuje kontinuitet snabdijevanja tržišta, zapošljava veliki broj ljudi, povezuje domaću proizvodnju sa potrošačima i predstavlja značajan izvor budžetskih prihoda. Svaki poremećaj u njegovom funkcionisanju neminovno se preliva na čitavu ekonomiju.
Suštinski uzroci problema leže u visokoj uvoznoj zavisnosti, inflatornim pritiscima, izraženom spoljnotrgovinskom deficitu i slabostima institucionalnog okvira. Izazovi sa kojima se suočavamo ne mogu se rješavati parcijalno i kratkoročno. Potrebna su sistemska rješenja: jačanje institucija, efikasna tržišna kontrola, borba protiv sive ekonomije i nelojalne konkurencije, digitalizacija i transparentnost, ali i smanjenje administrativnih i poreskih opterećenja za one koji posluju legalno i odgovorno.
Kako ocjenjujete saradnju sa Vladom i državnim organima?
Bokan: Saradnja između privrede i države postoji, ali bi trebalo da bude sadržajnija i strateški utemeljena. U razvijenim evropskim ekonomijama, privreda je glavni partner države u očuvanju tržišne stabilnosti, a ne protivnik. Takav pristup je i za Crnu Goru jedini održivi put ka uređenom tržištu, većem povjerenju građana i uspješnom evropskom putu.
Ekonomski razvoj Crne Gore nije projekat samo jedne institucije ili jedne vlade – to je zajednički projekat države i privrede, koji zahtijeva otvoren dijalog, međusobno povjerenje i dugoročnu viziju. Ako pokažemo da smo spremni na dugoročne javno-privatne projekte i da postoji institucionalna podrška, kapital i znanje će doći. Crna Gora ima resurse, ali mora pokazati jedinstvo između biznisa, države i međunarodnih partnera.
Pored stranih, u našoj zemlji već postoji i veliki broj domaćih investitora koji su spremni da realizuju značajne projekte u turizmu, poljoprivredi, prerađivačkoj industriji itd... Njih treba prepoznati, podržati i uključiti u razvojne planove države.
S pozicije privrednika bih se osvrnuo i na rastući trošak državnog aparata, jer sam stava da nova zapošljavanja u javnom sektoru ne donose i dodatni kvalitet. Po svim pokazateljima, kada uporedimo rezultate kompanija koje posluju u državnom i privatnom sektoru, jasno je da ,,punjenje“ državnog budžeta realizuje privatni sektor. Iz svega navedenog se može zaključiti da najveći potencijal za razvoj crnogorske ekonomije leži u boljoj komunikaciji između izvršne vlasti i privatnog sektora.
Kako ocjenjujete poslovnu 2025. godinu za kompaniju Voli?
Bokan: Za kompaniju Voli, 2025. godina imala je poseban simbolički i poslovni značaj, jer smo obilježili 30 godina postojanja i uspješnog rada. Bila je to godina izazova, ali i potvrde stabilnosti i otpornosti sistema koji smo gradili decenijama. Preliminarni poslovni rezultati su u skladu sa planovima, a u određenim segmentima i iznad očekivanja.
U ovoj godini smo posebnu pažnju posvetili našim zaposlenima, jer smo povodom jubileja kompanije izdvojili budžet u iznosu od milion eura i nagradili čak 800 zaposlenih koji su u kompaniji duže od deset godina. Za sve zaposlene koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme smo obezbijedili i privatno zdravstveno osiguranje.
Jubilej smo obilježili i snažnom porukom društvene odgovornosti – donacijom od 300.000 eura Kliničkom centru Crne Gore. Smatram da uspjeh jedne kompanije ima puni smisao samo ako se dijeli sa zaposlenima, zajednicom i ako doprinosi unapređenju zdravstva, obrazovanja i sporta.
Koje je projekte Voli realizovao u 2025. godini?
Bokan: Tokom 2025. godine nastavili smo snažan investicioni ciklus. U godini na izmaku otvorili smo hipermarket u Igalu, restoran u Igalu, kao i novi market u Plužinama, čime smo dodatno unaprijedili dostupnost i kvalitet ponude širom Crne Gore. Nastavili smo ulaganja u energetsku efikasnost, solarne elektrane, unapređivali logističke procese i nastavili modernizaciju maloprodajne mreže.
Istovremeno smo širili, modernizovali i dalje razvijali specijalizovane formate „Izvolite“ i „Adore“, uvodeći savremene standarde u segmentima specijalizovane i premium trgovine. Paralelno smo ulagali u digitalizaciju i proizvodne kapacitete, što je temelj dugoročne konkurentnosti.
Započeli smo gradnju najvećeg maloprodajnog objekta - hipermarketa u Crnoj Gori i poslovne zgrade na 24.600 metara kvadratnih, a realizacija se očekuje u prvoj polovini 2027. godine.
Posebno važan događaj je nova dokapitalizacija uz podršku EBRD-a, koja predstavlja potvrdu povjerenja u poslovni model Volija i omogućava nove investicije u narednom periodu.
Koji su prioriteti i ciljevi kompanije Voli u 2026. godini?
Bokan: U 2026. godini fokus ostaje na strateškim investicijama koje su u skladu sa evropskim razvojnim prioritetima: radićemo na razvoju naše glavne djelatnosti – maloprodaje; ali i logistike, domaće proizvodnje, energetske efikasnosti, zelene tranzicije i digitalizacije poslovanja. Naš cilj nije kratkoročni rast, već dugoročna održivost i jačanje otpornosti sistema.
Naši planovi za budućnost su ambiciozni, ali i realni. U toku je realizacija najveće investicije u istoriji kompanije – izgradnja novog hipermarketa i upravne zgrade na prostoru nekadašnje fabrike „Radoje Dakić“, kao što sam već naveo, na gotovo 25.000 metara kvadratnih. Uskoro ćemo imati velike investicije u Nikšiću i Kolašinu, gdje ćemo razvijati nove maloprodajne i distribucione koncepte. Gradićemo i novi logistički centar. Nastavljamo širenje „Take&Go“ i „Premium Horeca“ koncepta. Nastavljamo sa investicijama u obnovljive izvore energije, modernizaciju procesa, edukaciju zaposlenih i jačanje odnosa sa lokalnim partnerima i zajednicom. Mi u Voliju nijesmo nikada čekali da se stvari dese – uvijek smo ih sami pokretali.
Crna Gora se godinama susrijeće sa velikim uvozom hrane i spoljnotrgovinskim deficitom. Voli je poznat i kao značajan proizvođač hrane i otkupljivač poljoprivrednih proizvoda. Ako možete da saopštite koliko je tokom 2025. godine kompanija Voli proizvela hrane, kao i koliko je otkupljeno proizvoda od crnogorskih poljoprivrednih proizvođača?
Bokan: Visoka uvozna zavisnost i spoljnotrgovinski deficit predstavljaju ozbiljno opterećenje za crnogorsku ekonomiju. Kada znamo da se gotovo 40 odsto potrošnje domaćinstava odnosi na hranu, jasno je koliko je razvoj domaće proizvodnje strateško pitanje.
Kroz inicijative NAŠA BAŠTA i NAŠA FARMA, tj. kroz našu poljoprivrednu i mesnu proizvodnju, aktivno podržavamo našu proizvodnju i dajemo doprinos smanjenju uvoza. Imamo saradnju sa 470 domaćih proizvođača. Voli je tokom 2025. godine proizveo značajne količine hrane u sopstvenim pogonima i otkupio proizvode od crnogorskih poljoprivrednika u vrijednosti od više desetina miliona eura.
U sopstvenim pogonima je proizvedeno 1.230 tone robe u vrijednosti od 1.112.000 eura, dok je od domaćih proizvođača otkupljeno 7.269 tona u vrijednosti od 5.342.094 eura. Učešće domaće proizvodnje u nabavci proizvoda koji se mogu proizvesti u Crnoj Gori je 46 odsto i u odnosu na prethodnu godinu i bilježi rast od 3,72 odsto.
U narednom periodu nastavićemo sa intenziviranjem ulaganja u prehrambenu industriju i primarnu poljoprivredu. Stava sam da treba razvijati sistem subvencija kao oslonac za poljoprivredu, jer bez aktivne uloge države, bez pravila igre i institucionalne podrške, domaća proizvodnja ne može biti konkurentna. VOLI je možda izuzetak, jer imamo sopstvenu maloprodajnu mrežu koja može da nosi domaći proizvod – ali sistem ne smije da zavisi od izuzetaka.
Crnogorski privrednici se posljednjih godina žale na nedostatak kadrova i radne snage. Da li i kompanija Voli ima te probleme, i ako ima kako ih rješava?
Bokan: Nedostatak radne snage postao je jedan od najvećih izazova ne samo crnogorske, već i regionalne privrede. Taj problem rješavamo kroz unapređenje uslova rada, kontinuirane obuke, najkonkurentnije zarade u branši, ali i angažovanje radne snage iz inostranstva.
Privatni sektor je u neravnopravnoj poziciji u odnosu na državu, koja zapošljava veliki broj ljudi bez direktnog doprinosa produktivnosti. U Crnoj Gori država zavisi od privatnog sektora, a trenutno je po pitanju radne snage privatnom sektoru najveći konkurent upravo država. Preko 80.000 ljudi u Crnoj Gori je zaposleno u državnom sektoru, pa se postavlja pitanje koliko ljudi od tih 80.000 zaista doprinosi stvaranju novih prihoda u budžetu...
Rješenje vidim u reformi tržišta rada, jačanju obrazovanja, ali i u realnom prihvatanju potrebe za uvozom radne snage. Ako domaća radna snaga ne može da odgovori potrebama privrede, procedure za zapošljavanje stranaca moraju biti brže i jednostavnije. To nije prijetnja domaćim radnicima, već preduslov opstanka biznisa.
Iskreno vjerujem da bi se nedostatak riješio kada bi 20.000 zaposlenih u državnom sektoru bilo usmjeno ka zaposlenju u privatnom sektoru.
Dokapitalizacija Volija od EBRD je i uspjeh Crne Gore
Već dugo godina akcionar u kompaniji Voli je renomirana Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Kako ocjenjujete saradnju sa EBRD-om kao kreditorom i akcionarom i što za kompaniju Voli znači ovo dugogodišnje strateško partnerstvo sa ovom renomiranom i značajnom evropskom finansijom institucijom?
Bokan: Prije deset godina (2015. godine) Evropska banka za obnovu i razvoj je ušla u kapital Volija, što je potvrdilo kvalitet našeg poslovanja, jer smo i tada znali, a i danas znamo, da partnerstvo sa EBRD mogu ostvariti samo najuspješniji. Naša saradnja sa njima je počela još 2009. godine prvo kroz pregovore, zatim i kreditne aranžmane, što znači da smo partneri duže od polovine Volijevog ukupnog trajanja od tri decenije.
Voli je trasirao evropski put prije dvije decenije.
Za Voli, partnerstvo sa EBRD-om ima širi značaj od same finansijske podrške. Ono je potvrda da domaća kompanija može, kroz odgovorno i transparentno poslovanje, postati ravnopravan partner međunarodnim finansijskim institucijama i aktivno doprinositi modernizaciji crnogorske ekonomije.
Prije nekoliko dana potpisali smo novi ugovor o dokapitalizaciji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj u iznosu od 25 miliona eura, čime smo simbolično i suštinski zaokružili godinu velikog jubileja. Ova investicija omogućava realizaciju jednog od najvažnijih razvojnih projekata – izgradnju trećeg, najsavremenijeg logističko-distributivnog centra u Podgorici, uz diskont i HORECA centar.
Dokapitalizacija Volija je uspjeh Crne Gore i potvrda da naša država stvara ambijent gdje ovakve institucije, kao EBRD ulažu u domaće privatne kompanije.
Za crnogorsku košarku potrebna dugoročna strategija
Kao predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore kako vidite stanje košarke u našoj državi?
Bokan: Kao i u privredi, i u sportu su ključni sistem, stabilnost i dugoročna strategija. Crnogorska košarka ima ogroman potencijal, ali se istovremeno suočava i sa izazovima, pa su joj potrebni jača institucionalna podrška, stabilno finansiranje i kontinuirani rad sa mlađim kategorijama.
Voli kao društveno odgovorna kompanija godinama snažno podržava sport, obrazovanje i zdravstvo, jer vjerujemo da su to najvažnija ulaganja u budućnost Crne Gore. I ja lično sam već godinama involviran u svijet košarke, što kroz klupski sport i regionalnu košarkašku asocijaciju, tako i sada kroz želju da doprinesem košarci na nacionalnom nivou. Smatram da bez zajedničkog napora države, lokalnih samouprava i privrede, nema održivog sportskog sistema. Košarka zaslužuje tretman strateškog društvenog interesa, a ne povremenu podršku.
