Povod je, naglasio je Bojović, jedno od posljednjih Kneževićevih televizijskih gostovanja.
"Drago mi je što se Milan Knežević konačno osmjelio da, u jednom od svojih najnovijih TV gostovanja, direktno oslovi mene, umjesto što danima, na najprizemniji način, atakuje na moju suprugu i moju djecu. Kada sam napuštao Demokratsku narodnu partiju, zamolio me je da od toga ne pravimo medijsku senzaciju. Taj dogovor sam poštovao bez izuzetka, prije svega zbog godina koje smo proveli zajedno u politici, ali i zbog elementarnih međuljudskih odnosa", navodi on.
Važno je, naglasio je Bojović, podsjetiti da je partiju napustio u trenutku kada je ona još uvijek bila dio parlamentarne većine.
"Nijesam odlazio zbog funkcija, niti zbog političkog interesa, već upravo zato što sam smatrao da politički pravac koji je Milan Knežević tada trasirao vodi ozbiljnoj destabilizaciji većine koja je smijenila DPS. Očigledno je bilo da istupanje iz parlamentarne većine i neprestano otvaranje sukoba sa dotadašnjim partnerima ne može voditi ničemu drugom do slabljenju tridesetoavgustovske pobjede i, na kraju, političkoj rehabilitaciji DPS-a. Nažalost, vrijeme je pokazalo da moje tadašnje pretpostavke nijesu bile bez osnova", dodaje Bojović.
Kako ističe, Milan Knežević se u proteklom periodu nije držao prećutnog dogovora o „nenapadanju“.
"Umjesto otvorene političke polemike, birao je sporadične napade, lične diskvalifikacije i "argumentum ad hominem" kao osnovni metod obračuna. Uvijek nisko, uvijek ispod pojasa i bez minimuma političke ili ljudske zadrške. U poslednje vrijeme je prešao sve granice. Iako uporno, kroz usta drugih, tvrdi da je "visoko" iznad svih nas, ne prestaje da udara nisko, niže od najosnovnijih ljudskih i političkih kriterijuma", naglasio je on.
Između ostalog, poručuje kako nijesu tačni Kneževićevi navodi da je "zaposlio" Bojovića u DNP-u.
"U DNP-u sam, po osnovu ugovora o djelu, četiri ili pet godina primao po 200 eura, i jednu godinu 300 eura (u periodu prije 2020. godine), kao predsjednik Opštinskog odbora u Danilovgradu. Hvala mu na toj navodnoj privilegiji koju danas pokušava predstaviti kao čin lične i posebne dobrote. Taj novac uglavnom je pokrivao troškove goriva i svakodnevnog rada na terenu, dok smo gradili partiju i ostvarivali rezultate i mandate od kojih je korist imala sama partija", kaže on.
Potom je uputio Kneževiću više pitanja.
"Ali, ako sam toliko loš, nesposoban i bezvrijedan kako danas pokušava da me predstavi, onda se nameću sasvim logična pitanja: Zašto me je predlagao za predsjednika Opštinskog odbora u Danilovgradu? Zašto me je predlagao za potpredsjednika partije? Zašto me je kandidovao za poslanika? Zašto me je predlagao za ambasadora? Naglašavam – predlagao", istakao je on.
Kaže i kako njegova supruga Jelena Borovinić-Bojović nije bila u DNP-u, niti je Knežević postavljao za ministarku.
"Međutim, ako ima makar minimum političke korektnosti, trebalo bi da se prisjeti koliko je uradila za DNP i za njega lično u periodu kada joj to nije bila ni obaveza ni politički interes. Ako je i ona, kako danas sugeriše, toliko loša i nesposobna, zašto ju je dva puta podržao za nositeljku liste u Podgorici? Da li je to uradio iz „ljudske širine“ ili zato što je donosila rezultat? Da li smatra da ona, kao nositeljka liste, nije doprinijela rezultatu u Podgorici", pita Bojović.
"Upravo zahvaljujući tim rezultatima, kako on dalje naglašava, Knežević danas raspolaže funkcijama u gradskim preduzećima, rukovodećim mjestima u administraciji Glavnog grada i ima četiri odbornika koji su postali ključni instrument njegovog političkog pritiska na dojučerašnje prijatelje i saveznike", kaže on.
Pita Kneževića i kako funkcioniše njegova nova politička saradnja sa DPS-om.
"Da li će prava srpskog naroda ostvariti zajedno sa Milom Đukanovićem i Duškom Markovićem? Kako svojim biračima objašnjava političke saveze koje je do juče proglašavao neprihvatljivim, nemoralnim i izdajničkim? Udruživanje sa DPS-om pravda tezom da je tako spriječio navodnu krađu u Podgorici. Građani se stoga danas s pravom pitaju: ako je sa DPS-om spriječio krađu, kako to da ih sada, na taj način, preporučuje kao politički subjekt koji „sprečava krađe", nakon što ih je dvije decenije optuživao da su simbol političke korupcije i zloupotreba", pita on.
Kako dodaje, pošto Knežević gotovo svakodnevno govori o mandatima i političkom moralu, zar ne bi bilo prirodno da najprije odgovori na pitanje sopstvenog političkog kontinuiteta.
"Zar i on ne bi trebalo da vrati „fotelju“ i mandat koji, evo već sedamnaest godina, ljubomorno čuva? I kome bi, u tom slučaju, trebalo da ga vrati? Neće biti da je na političkoj sceni nastao sam od sebe. Zato važi jednostavno pravilo: onoga dana kada on vrati mandat onima od kojih je politički potekao, biću spreman da razgovaramo i o mom mandatu za kojim danas toliko neutješno jadikuje. Ja svoj „mandat" dugujem građanima i građankama i samo njima polažem račune", kazao je on.
Do tada, Kneževiću poručuje da mu porodicu ostavi van političkih obračuna.
"Ako ima problem sa mnom, neka se obrati meni. To je pitanje elementarne političke pristojnosti, ali i ličnog integriteta", zaključio je on.
