“Građani bespomoćno svjedoče efektima odluka koje su, po svemu sudeći, malim dijelom bile bazirane na ekonomskoj logici i društvenoj dobrobiti. Od ukupnih garancija, na KAP se odnosi 46 procenata, što je oko pet odsto BDP-a. U Nacrtu zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti navodi se norma da ukupan iznos garancija ne smije preći 10 odsto BDP-a. U Crnoj Gori, iznos stranih garancija je dvanaest puta veći od datih domaćih garancija i već je prešao pomenutih 10 procenata. Međutim, nacrt predviđa primjenu ovog pravila tek od 1. januara 2016. godine, te ako se ova regulativa usvoji ostaje mogućnost da država i u narednom periodu nastavi da izdaje visoke garancije privatnim kompanijama”, naveo je Bojanić.
Naglasio je da je neophodna stroga restrikcija prilikom izdavanja garancija pošto one predstavljaju potencijalni javni dug, “kako je to CBCG više puta ukazivala u svojim izvještajima i prije nego što su se aktivirale pojedine garancije”.
-Ako uzmemo u obzir garancije, državni dug Crne Gore iznosi oko 60 odsto BDP-a. U pomenutom nacrtu zakona navodi se da se Godišnji zakon o budžetu planira i izvršava tako da se obezbjedi da državni dug ne bude viši od 30 odsto BDP-a. Međutim, predloženi su i izuzeci, tako da je ova granica 60 odsto do kraja 2015. godine, od 2016. godine do 2019. godine do 45 odsto BDP-a, odnosno do 30 odsto BDP-a tek u periodu od 2020. godine do 2024. godine. Sve ovo ostavlja prostor za nastavak politike zaduživanja u narednom periodu- konstatuje Bojanić, ističući da treba naći energije i ispitati opravdanost rada KAP-a kroz nezavisnu i ekspertsku analizu cijele situacije.
-Sam proces, kao i rezultati analize, moraju biti maksimalno transparentni pred crnogorskom javnošću, što nije bio slučaj sa dešavanjima još od privatizacije ove kompanije 2005. godine- zaključio je Bojanić.
