Dobra osnova
– Što se tiče formalno pravnih uslova za odžavanje parlamentarnih izbora, oni postoje, jer još je na snazi „stari“ Zakon o izboru odbornika i poslanika. Sasvim je drugo pitanje zašto nije donesen novi zakon na kojem je godinu radio Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, iako je postojala dobra osnova još u nacrtu ovog zakona od 31. jula 2019. godine – kaže Blažić.
Podsjetio je da je u više navrata na sjednici Odbora upozoravao članove tog tijela o interesu građana da se donese novi izborni zakon koji će biti usaglašen sa Ustavom, međunarodnim aktima i standardima međunarodnih organizacija.
– Jasno sam stavljao do znanja članovima Odbora da je nužno donošenje novog zakona, koji je od prvog – osnovnog zakona iz 1998. godine do sada, mijenjan petnaest puta, ili će se sljedeći izbori morati održati po postojećem zakonu. Prijedlog zakona nije imao 2/3 većinu za usvajanje na zasijedanju Skupštine u decembru 2019. godine, iako je imao značajnih, ali ne i dovoljnih napredaka, o čemu sam u više navrata javno elaborirao njegova poboljšanja, ali i nedostatke – kazao je Blažić.
Na pitanje je li realno očekivati dijalog vlasti i opozicije o izbornom zakonu, Blažić je odgovorio odrično.
– Ne. Smatram da nije realno očekivati da se može nastaviti dijalog, posebno u okolnostima kada smo imali situacije da, i pored napredaka u nekim normama o profesionalizaciji izborne komisije, imamo od predstavnika dijela opozicije prijedloge da se vraćaju na stara rješenja formiranja partijskih izbornih komisija, da ne govorimo o neprihvatanju prijedloga za „otvorene liste“ ili prijedloga o ukidanju redovnog finansiranja političkih partija. Sve to jasno ukazuje na kom nivou pravne svijesti se nalaze pojedini akteri političke i izborne scene – istakao je Blažić.
Bez legitimiteta
On je, na pitanje koliko smo daleko od tih rješenja, kazao da smo daleko jer smo u vremenu u kojem dominiraju partijski interesi.
– Sa ovakvim odnosom dijela poslanika kojima su primarni partijski, a ne javni interesi ipak smo daleko i tako će biti sve do momenta dok ne budemo imali ustavni izborni sistem i neposredan izbor poslanika i odbornika od birača, a ne neposredan izbor partijskih lista. To je i razlog zašto Skupština Crne Gore nema legitimiteta, a samim tim ni poslanici i odbornici nemaju legitimiteta, jer su birači glasali za „liste partija i koalicija“, a ne za poslanike i odbornike. Partije su prema redosljedu na listama direktno određivale personalni sasatav Skupštine Crne Gore u zavisnosti od broja mandata koje je „lista“ osvojila, a ne odbornik ili poslanik. Nažalost, još smo u vremenu gdje dominiraju interesi partija tj. princip cjelishodnosti u odnosu na princip legaliteta – dodao je Blažić.
On je ranije za Odbor za reformu izbornog zakonodavstva uradio Analizu izbornog zakonodavstva – otvorena pitanja, u kojoj ukazuje na sva rješenja koja bi trebalo mijenjati u sadašnjem zakonu.
– Svaki naziv zakona trebalo bi da je odraz njegove sadržine, što nije slučaj sa Zakonom o izboru odbornika i poslanika, jer taj akt ne uređuje izbor odbornika i poslanika od birača, kao nosilaca suvereniteta. Koncept ovog zakona je izbor „lista“, a ne odbornika i poslanika. U tom smislu, polazeći od sadržine zakona, CrnA Gora ima „zakon o izboru partijskih i građanskih lista“, a ne Zakon o izboru odbornika i poslanika, jer ih građani ne biraju u skladu sa ustavnim određenjem biračkog prava, kao neposrednog izbora odbornika i poslanika – piše Blažić u Analizi.
Objašnjava da Ustav imperativnom normom određuje tri cenzusa biračkog prava: punoljetstvo, prebivalište i državljanstvo, ne dozvoljavajući zakonodavcu dispoziciju da krug ustavnih uslova proširuje ili skraćuje zakonom.
– Zakonodavac je, međutim, proširio krug cenzusa za sticanje biračkog prava i na poslovnu sposobnost, upis u birački spisak, dupli boravišni cenzus i elektronsku identifikaciju birača – navodi Blažić.
Poseban oblik neustavnosti i diskriminacije birača je, kako upozorava, ograničenje pasivnog biračkog prava, tj. prava pojedinaca da se kandiduje za poslanika i odbornika, kao za predsjednika Crne Gore, s obzirom na to da je Zakon o izboru odbornika i poslanika to pravo dao isključivo listama političkih partija i grupama građana, čime se vrši direktna politička diskriminacija birača.
Diskriminacija
Posebno je, piše u Analizi, izborni zakon diskriminisao pravo nacionalnih savjeta da kao autentični predstavnici i zastupnici manjinskih naroda imaju pravo na svoje kandidate, odnosno liste kandidata. Navodi se i da su posebno ustavno-pravno sporne odredbe o izbornim organima za sprovođenje izbora - Državnoj izbornoj komisiji, opštinskim izbornim komisijama i biračkim odborima, naročito pravni status DIK kao državnog organa i „pravnog lica“, ali i njihova „politička“ struktura. U svim demokratskim sistemima, kako se navodi, politički organi su predstavnički, državni, regionalni i lokalni organi vlasti u različitim vidovima, kao izvršno- politički organi – Vlada, Predsjednik države i funkcionalno njima slični organi, dok su ostali organi vlasti - upravni, sudski, tužilački i slični, prevashodno profesionalni.
– Zakon o izboru odbornika i poslanika, međutim, obiluje „izbornim organima“ – Državna i opštinske izborne komisije i birački odbori, pri čemu je sporno da li birački odbori mogu biti državni ili lokalni organi, ili su više funkcionalno izborna tijela. Posebno je sporna struktura ovih organa koji su dominantno politički, a čiju strukturu dominantno određuju akteri političke izborne scene, što apsolutno nije ustavno, a ni prihvatljivo, ali sasvim jasno opredjeljuje partitokratsko oligarhijski, umjesto ustavno- pravnog demokratskog sistema vlasti, suprotno članu 1 Ustava – piše u Analizi.
Blažić ukazuje da je odredbama izbornog zakona narušena ustavna garancija jemčenja prava na lokalnu samoupravu. – Zakon propisuje nadležnost DIK da rješava po prigovoru na rješenja opštinske izborne komisije za lokalne izbore, što je suprotno ustavnoj autonomnosti lokalne samouprave jer su lokalni izbori u izvornoj nadležnosti lokalne samouprave, u smislu člana 112 Ustava – napisao je Blažić i naveo da se mora jasno napraviti razlika između izbora za državne organe (Predsjednik Crne Gore, Skupština Crne Gore), koji su u isključivoj nadležnosti državnih organa i lokalnih izbora koji su u isključivoj nadležnosti lokalnih izbornih organa.
Nema potrebe da učestvuje u narednom skupštinskom tijeluProfesor Đorđije Blažić je, na pitanje da li bi ponovo bio član nekog skupštinskog tijela koje bi se bavilo izbornim zakonodavstvom, kazao da ne vidi potrebu za njegovim daljim učešćem u tom procesu. – U postojećoj konstataciji odnosa ne vidim potrebu mog daljeg učešća, jer sam prije početka rada Odbora i radnih grupa u Analizi izbornog sistema – otvorena pitanja već elaborirao svoja profesionalna stanovišta kako sa pravno teorijskog, tako i sa međunarodno pravnog aspekta, kao i sa aspekta izbornih standarda međunarodnih organizacija, komparativnog i pozitivno pravnog aspekta. Takođe, kroz 5-6 separatnih analiza po oblastima dao sam svoja profesionalna konkretna stanovišta, koje su odredbe niza zakona koje tangiraju izborni sistem, po mom tumačenju, neustavne i koje bi se morale brisati ili mijenjati u pojedinim zakonima – kazao je Blažić
