Reditelj i bišvi direktor Crnogorske kinoteke Andro Martinović reagovao je na tekst koji je pod naslovom „Sve je žalosno i jasno“ objavljen 7. oktobra. U tom tekstu aktuelni direktor Kinoteke Goran Bjelanović odgovorio je Martinoviću, između ostalog, na optužbe oko čuvanja i preuzimanja iz Jugoslovenske kinoteke – negativa Lovćen filma, Filmskog studija Titograd i Zeta filma.
Martinović ističe da „istup Gorana Bjelanovića ne bi bio neobičan ni neuobičajen za naš javni prostor u ovom vremenu, kada, kao što sam kazao u svom iznuđenom obraćanju, ovaj cirkus ne bi pravio direktor Crnogorske kinoteke“.
- U ćutanju je sigurnost, napisao je jedan autor kojim se Bjelanović bavio, ali mu je očito poruka ove rečenice promakla – kazao je Martinović.
NOVE TLAPNJE
On je tvrdnje Bjelanovića u tekstu „Sve je žalosno i jasno“ nazvao „novim tlapnjama“.
- Hajkom na sebe imenuje reagovanje na koje smo pozvani da bismo zaštitili dignitet institucije koju smo gradili i podizali, a koju je on, u svom inferiornom zanosu, predao u zasluge drugima. Kratko i jasno. Što se tiče mog profesionalnog statusa u Kinoteci, za vršioca dužnosti direktora imenovan sam onda kada su se, po sili zakona, stekli uslovi da Branko Baletić pođe u penziju – kao čovjek iz kuće – a ne kao neko ko je obijao partijsko-crkvene pragove da bi, u sutonu svog radnog vijeka, postao neko i nešto. Nakon isteka v. d. stanja povjeren mi je četvorogodišnji mandat, u toku kojeg sam uradio toliko da bih ovdje prepustio riječ samom Bjelanoviću i njegovim neumjerenim hvalospjevima na moj račun. Najzad, kada su istekle te četiri godine, tadašnja ministarka Vesna Bratić imenovala je čovjeka po svom izboru – sasvim logično – jer ja ne pripadam krugu ljudi sa takvim uvjerenjima, znanjima i namjerama – naveo je Martinović.
TEMELJNA OMAŠKA
Objasnio je da negative crnogorskih filmova nije bilo moguće preuzeti do završetka depoa u kojima bi postojali uslovi za njihovo čuvanje.
- Kada su radovi na novoj zgradi ušli u završnu fazu, obratio sam se u tom povodu i Ministarstvu kulture i našim partnerima da započnemo pregovore o ovom pitanju (obimna dokumentacija o tome postoji), jer treba pokriti i određenu naknadu za vrijeme u kojem su ti negativi „ležali“ u Jugoslovenskoj kinoteci. Tačnije, razliku za period koji je preostao nakon što su država Crna Gora i Crnogorska kinoteka, baš u vrijeme Gojka Kastratovića, platile ozbiljna sredstva za ovu naknadu ustanovi za koju Bjelanović reče da nas je osnovala i ostade živ. Da o drugim procedurama i ne govorimo. Nije o tome sadašnji direktor znao ništa ni kada je imenovan, a poslije godinu, kako vidimo, ne zna ništa više nego što je znao tada. Tako opet pravi temeljnu omašku, ne razlikujući nosioce prava na prikazivanje filmova i instituciju u kojoj se oni čuvaju, kao što kinoteke prikupljaju i čuvaju filmove raznih producenata i produkcijskih kuća. Jedino u čemu je Bjelanović uspio u ovim javljanjima je da svoje neznanje učini bjelodanim. Kojem to žanru pripada, odredite sami – kazao je Martinović.
