“Pitanje granica je ključno za bezbjednost, normalizaciju odnosa i progres regiona. Srbija opstruira sva tri procesa i to se može čuti u medijima, na dnevnom nivou, od srpskih političara i predsjednika Aleksandra Vučića. Problem je što to nijesu samo stavovi partije na vlasti već cijele srpske političke elite, akademske, crkvene i pravne zajednice. Beograd nije završio projekat stvaranja Velike Srbije, koji se danas zove „srpski svet“, to jest, ujedinjenje Srba u susjedstvu. U tom smislu, Kosovo se drži kao argument za to što Srbija želi da uradi u BiH. Nažalost, taj proces je suviše odmakao i to se reflektovalo na sastanku u Sloveniji.“
Kosovo je, kako dodaje Biserko, talac Srbije. Zamjenom teza Beograd želi prolongirati priznanje Kosova.
„Srbija drži Kosovo kao dežurnu temu za usporavanje i odgađanje priznanja. U svojoj argumentaciji Srbija polazi od stanovišta da pet zemalja EU nije priznalo Kosovo i da je to legalističko pitanje sa stanovišta međunarodnog prava. Namjerno, međutim, zaboravljaju da je pred Međunarodnim sudom pravde u Deklaraciji o nezavisnosti Kosova data prednost ljudskim pravima i toj represiji države nad suverenitetom.“
Srbija u svojim osvajačkim pohodima, kako ističe Biserko, ne preže od lobiranja kod međunarodne zajednice. U izjavi za Gradski portal ona objašnjava i na koji način se to radi.
„Predsjednik Srbije Vučić stalno lobira u međunarodnoj zajednici, nalazi pojedince, kao što je bio slučaj sa predsjednikom Češke Zemanom, koji se u svoje ime izvinio Srbiji za bombardovanje, što je u medijima imalo veliki odjek, sa naslovima tipa: Otvara se pitanje odgovornosti Srbije koju je nametnuo Zapad; kada će se interpretacija ratova devedesetih prikazivati u nekom drugom svjetlu.“
Biserko upozorava da je Srbija otišla predaleko u svojim osvajačkim pohodima u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu, dok je EU kaskala i prekasno reagovala.
„Srbija kao centralna zemlja Balkana, umjesto da bude faktor stabilnosti u regionu, konstantno je faktor destabilizacije zbog svojih aspiracija koje su dobile vjetar u leđa za vrijeme mandata Donalda Trampa. Njegova administracija nije bila zainteresovana za Balkan i na taj način su omogućili Srbiji da ostvari svoje planove. Srbija je u tom poslu imala pomoć od raznih međunarodnih ličnosti koje su lobirale za podjelu Kosova, a što je u suštini i podjela BiH. Ta lobi grupa je umalo uspjela da podijeli Kosovo, ali na svu sreću nije, zahvaljujući Njemačkoj i dijelu američke administracije.“
Srbija se pribojava kako će predsjednik Amerike Džo Bajden da se odnese prema pitanju Kosova, jer njegova administracija dobro poznaje dešavanja u regionu, smatra Biserko.
„Vašington je najavio da će u najskorijem roku završiti nezavršen posao na Balkanu. Nervoza Beograda je vidljiva jer je izvjestan povratak SAD-a u region, ali srpske vlasti i dalje koriste taj vakum za realizaciju „srpskog sveta“, naročito u BiH, gdje je očigledno usisavanje Republike Srpske u državni, kulturni i informativni prostor Srbije. Pitanje je vremena, kako kaže Milorad Dodik, kada će BiH pasti. Svi susjedi Srbije su u inferiornom položaju jer su manji i zato što je Srbija otvorila njihove granice i homogenizuje ih. Susjedi nemaju vojnu moć koju Srbija ima i logistiku koju je instalirala u susjednim državama. To su razlozi zašto je prisustvo SAD potrebno na Balkanu“, zaključuje Biserko.
