Neophodne su nove, efikasnije strategije koje mogu ubrzati pad stope pušenja, upozoravaju u autorskom tekstu za Nature Health Robert Beaglehole, Rut Bonita i Tiki Pang, bivši visoki zvaničnici Svjetske zdravstvene organizacije.
Trenutne mjere kontrole duvana vjerovatno neće omogućiti smanjenja stope pušenja tempom potrebnim za ostvarenje globalnih ciljeva u oblasti nezaraznih bolesti, smatraju ovi eksperti sa dugogodišnjim iskustvom i kredibilitetom u oblasti globalnog javnog zdravlja i kontrole duvana. Tokom svojih karijera bili su direktno uključeni u oblikovanje međunarodnih zdravstvenih politika i inicijativa, uključujući i oblasti prevencije nezaraznih bolesti i kontrole duvana. Kao kredibilni i nezavisni istraživači, njihov stav ima posebnu težinu u aktuelnim političkim i regulatornim raspravama.
Kako navode u tekstu, napredak postignut kroz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duvana (FCTC) počinje da usporava.
„Primjena FCTC mjera stagnira u mnogim regionima, a politički zamah je oslabio. Ni dobrovoljni cilj SZO o smanjenju upotrebe duvana za 30% do 2025, niti cilj održivog razvoja o smanjenju prerane smrtnosti od nezaraznih bolesti za trećinu do 2030. Nisu na dobrom putu.“
Ipak, dodaju, pojavljuje se nova prilika.
„Brza pojava regulisanih bezdimnih nikotinskih proizvoda stvorila je istorijsku priliku da se ubrza kraj epidemije pušenja. Ovi proizvodi, poput elektronskih cigareta, nikotinskih vrećica i bezdimnih duvanskih proizoda eliminišu proces sagorijevanja, koji je glavni izvor štetnih materija u cigaretama“.
Autori zato predlažu značajnu promjenu pristupa.
“Smatramo da smanjenje štete od duvana treba formalno integrisati u primjenu FCTC-a i predlažemo globalni cilj ‘bez dima 2040’, definisan kao prevalenca svakodnevnog pušenja odraslih ispod 5% do 2040. godine, kao realan, mjerljiv i pravedan cilj.“
Da bi se ovaj cilj ostvario, dodaju, neophodan je kombinovani pristup.
„Postizanje ovog cilja zahtijeva kombinovanje postojećih FCTC mjera sa širim pristupom regulisanim alternativama bez dima. Drugim riječima, tradicionalne mjere poput oporezivanja, zabrana reklamiranja i javnozdravstvenih kampanja trebalo bi dopuniti dostupnošću manje štetnih alternativa za odrasle pušače”.
Iskustva iz prakse pokazuju da je ovakav pristup moguć i djelotvoran.
„Dokazi iz zemalja u kojima su alternative bez dima široko prihvaćene pokazuju da je ovaj cilj ostvariv, uz istovremeno očuvanje snažne zaštite mladih od pušenja i vapinga.“
Kao primjeri navode se Sjedinjene Američke Države, Švedska, Japan i Novi Zeland, gdje je zabilježen ubrzan pad stope pušenja paralelno sa većom upotrebom ovih proizvoda među odraslim pušačima.
Međutim, kako dodaju, postoje značajni izazovi u regulativi. Trenutni sistem često nije usklađen sa stvarnim nivoima rizika.
„Cigarete su i dalje široko dostupne, dok se mnoge manje štetne alternative suočavaju sa strožim regulatornim ograničenjima. Ova neusklađenost rizikuje da štiti najopasnije proizvode, dok ograničava pristup sigurnijim zamjenama.“
Zbog toga autori zagovaraju proporcionalan pristup regulaciji.
„Regulatorni okvir zasnovan na riziku preokrenuo bi ovu logiku, prepoznajući različite nivoe rizika među nikotinskim proizvodima i usklađujući regulaciju, oporezivanje i javnu komunikaciju u skladu s tim.“
Kako zaključuju, naučni dokazi i iskustva iz prakse ukazuju da je kraj epidemije pušenja dostižan cilj, ali samo uz spremnost da se postojeće politike unaprijede i prošire. Integracija smanjenja štete od duvana u globalne strategije može predstavljati ključni korak ka značajnom smanjenju broja pušača i spašavanju miliona života u decenijama koje dolaze.
