Međutim, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti nije apsolutno pravo. Da postoje ograničenja u vjerskim slobodama ukazuje i stav 2 člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima (sloboda m isli, savjesti i vjeroispovijesti) koji glasi:
„Sloboda ispovijedanja vjere ili ubjeđenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu javne bezbjednosti, radi zaštite javnog reda,zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih”.
Dakle, u načelu, država ima obavezu u pogledu vjerskih sloboda na uzdržavanje od miješanja u zaštićena prava, ali je takođe nesporno da država Crna Gora ima pozitivnu obavezu i odgovornost kako bi zaštitila prava i slobode drugih.
Koja su to prava i slobode drugih?
To su pravo na slobodu izražavanja i udruživanja, pravo na bezbjedan život, pravo na očuvanje zdravlja, pravo na slobodno i drugačije mišljenje, pravo na zaštitu uvjerenja koja nijesu vjerska, već ateistička, agnostička i si. Postavlja se pitanje što je to neophodno u demokratskom društvu za opravdano miješanje države.
Prvo, miješanje države mora biti propisano zakonom, pa čak i ako nije navedeno zakonom, u praksi Evropski sud u Strazburu priznaje izvjesno „poljeslobodneprocjene”, nacionalnim subjektima odlučivanja. Navedeni stavovi moraju biti tumačeni kao sredstvo da se osnaži ideja pluralizma.
Pluralizam znači mogućnost rješavanja problema kroz dijalog, te da uvjerenja pojedinaca znače toleranciju prema drugim uvjerenjima i drugim vjerama. Pluralizam neminovno sadrži zahtjev da oni koji ispovijedaju vjerska uvjerenja ne treba da očekuju da su zaštićeni od svih vidova kritike ili od miješanja države u odlučivanje o tim pitanjima.
Budući da član 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima ne propisuje samo slobodu misli, savjesti i uvjerenja, već i slobodu njihovog aktivnog ispoljavanja, neophodno je član9 redovnodovesti u vezu sa članovima 10 (sloboda izražavanja), član 11 (sloboda okupljanja i udruživanja) i član 14 (zabrana diskriminacije).
Da zaključim, država Crna Gora je u obavezi i odgovorna je shodno članu 9, stav 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima da se umiješa i to opravdano u odnosu na ustoličenje Joanikija II na Cetinju, jer je to miješanje neophodno u svakom demokratskom društvu „radi bezbjednosti, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i slobode drugih”.
Radi zaštite navedenih vrijednosti koje su zakonska, nacionalna i međunarodna demokratska tekovina, država Crna Gora mora ograničiti uskratiti ustoličenje Joanikija II, 5. septembra na Cetinju. Odgovornost pred stručnom i ukupnom međunarodnom javnosti jeste jedino i isključivo na državnim organima Crne Gore, pa je zato svako prebacivanje odgovornosti na druge samo blijed i neutemeljen pokušaj zavaravanja javnosti.
(Advokat je član Savjeta Gl “21. maj”)
