Kandidat za sudiju Ustavnog suda, predsjednik i sudija Suda za prekršaje u Bijelom Polju Alija Beganović, reagovao je na autorski tekst prof. dr Branislava Radulovića pod naslovom „Non – pejper“ koji je objavljen danas na Portalu Analitika.
Reagovanje prenosimo integralno:
"Uvaženi profesore,
Ne stigoh ranije, oprostite, Bajram je, a u meni ima dovoljno merhameta da na današnji dan oprostim svima, al ne da ostanem nijem i puki posmatrač.
Ne vidim, profesore, da čestitaste Bajram ni danas, ni nekih prethodnih puta – oprostite ako mi je promaklo. Nadam se da i u Vama ima dovoljno strpljenja i mudrosti da i Vi oprostite. A pokrivate profesore važne funkcije, profesor univerziteta, senator DRI-a, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore. Nadam se da bar neđe u ovim institucijama sjedi bar po neki Bošnjak, pa zbog njih profesore, ne zbog mene. Opet je forma pobijedila suštinu. Ne morate vraćati stenogram sa sjednica Ustavnog odbora (dugo ste u parlamentu, pa bi samo da vraćate šta je ko rekao).
Ja Vam i danas i opet profesionalno i ljudski tvrdim i ponavljam da je Ustavni odbor postupio upravo onako kako je trebao da postupi.
Ne profesore, kako nas Vi „istaknuti“ nazivate, pa još nas stavljate pod znacima navoda ili kako kako Vi kažete „snishodljivo, sabirajući glasove... procjenjujući svoje šanse za prolaz... do sedam koliko je potrebno...u drugi krug“.
Ne sabiram ja, profesore, ni do pet, ni do sedam, niti do bilo koje brojke, jer mene do njih nije stalo i baš me briga hoće li biti tri, pet, sedam ili svih trinaest.
Ali, zaboravili ste da ste u nekom prethodnom oglasu i Vi sabirali do ove brojke sedam, pa kada nijeste uspjeli da je dobijete nestali ste, ne sabirate više, Vi pokušate jednom da saberete, ali kada ne uspijete odustanete.
E oni hrabri, uporni, odgovorni, moralni prema društvu i zajednici ne sabiraju, nego su uvijek tu dok ih neki drugi ne prepoznaju.
4A možda ste prestali sabirati profesore, 2006. kada ste iz skupštinskih klupa, tačnije sa mjesta šefa kabineta predsjednika Skupštine prešli u DRI, jer tada nijeste morali da sabirate, tada ste imali sigurnih sedam ili bolje rečeno četrdeset jedan.
Ne čuh Vas, profesore, o pravoj suštini, već o pukoj formi.
Tačno je i ja sam to rekao na odboru da je Ustavni sud morao obavijestiti Ustavni odbor, ali nijeste se izjasnili, profesore, o činjenici da li je moralno prije svega, a onda profesionalno ili ljudski da sudije Ustavnog suda na sjednici glasaju, da više neće obavještavati ni Ustavni odbor i Skupštinu o tome kad ko od sudija stiče uslove za prestanak funkcije, zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju.
Nijeste se izjašnjavali na ove okolnosti, prepuštajući se formi ko treba da obavijesti, a ne i da li su te sudije zaista stekle uslov za prestanak funkcije zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju.
Ne čuh Vas, profesore, ni o stavu, po kom to zakonu ove države senatorima prestaje mandat sa 67 godina, ako po Zakonu o radu pa evo i sudije Ustavnog suda idu sa tih čuvenih 66, zašto senatori sa 67, a bilo ih je skoro takvih...
Forma pobjeđuje suštinu.Tako je izgleda kod nas.
Ali profesore, koliko god kako Vi nazivate „istaknuti“ pravnici bili „snishodljivi“ u obezbjeđivanju „sedam za prolaz u drugi krug“, neće ovi novi biti kao prethodni.
Ne čuh Vas, profesore, o tome da su čak i u Vašem esnafu skoro svi iz poslaničkih klupa „uleteli“ u nezavisnu instituciju, samo podnoseći ostavku prethodno.
Ne čuh Vas, profesore, ni o dodijeljenim stanovima, nekoliko desetina kvadrata, za par hiljada eura, za rate od par desetina eura. Nema više to, profesore.
I ovi „istaknuti“ i „snishodljivi“ će promijeniti to, ko god da bude, jer vjerujem u njih kako god ih Vi nazivali. Da ne dužim profesore, Bajram je, moraju se posjetiti prijatelji i rodbina, pa bujrum, profesore, na baklavu i sok od domaće ruže.
Jer i Vas smatram prijateljem, ako ne ništa onda sigurno prijateljem ove države, a nemamo drugu ni Vi, ni ja, Vi tako retorički, nadahnuti sa toliko funkcija, a ja tako „istaknuti“ i „snishodljivi“.
Danas Vam je sve oprošteno".
