Globalizacija je jedna od ključnih riječi posljednjih 25 godina.
Možda će vam ona djelovati kao prilično neobičan koncept, budući da će vam svaki ekonomski istoričar reći da su ljudi trgovali preko ogromnih razdaljina vjekovima, ako ne i milenijumima.
Da biste to znali, dovoljno je samo da bacite pogled na srednjovjekovnu trgovinu začinima ili Istočnoindijsku kompaniju. Ali suština globalizacije zapravo je u razmjerama i brzini međunarodnog poslovanja, koji su eksplodirali u posljednjih nekoliko decenija sve do neprikosnovenih visina.
Lakše putovanje, internet, kraj Hladnog rata, trgovinski sporazumi i, najnovije, brz rast ekonomija, zajedno čine sistem koji mnogo više zavisi od toga što se dešava na drugom kraju svijeta nego ikada prije.
Zbog čega je širenje korona virusa, iliti Covida-19, imalo toliki trenutni ekonomski efekat.
Profesorka Beara Javorčik, glavna ekonomistkinja Evropske banke za obnovu i razvoj, kaže da je brzina promijena u globalnoj ekonomiji u posljednjih 17 godina ostavila dubok trag.
„Kad pogledamo unazad 2003. godinu i epidemiju Sarsa, Kina je tada činila četiri odsto globalne proizvodnje", kaže ona. „Kina sada čini četiri puta toliko, 16 odsto. To znači da što god da se dešava u Kini danas, to ima uticaja na svijet u mnogo većoj mjeri."
Globalizacijom može lakše da se objasni zašto je skoro svaka veća fabrika automobila u Velikoj Britaniji zaustavila proizvodnju - one zavise od prodaje i komponenti iz svih dijelova svijeta. Kad su oba presušila, prosto su stali sa pravljenjem kola.
Fabrike automobila širom svijeta stale su sa proizvodnjom
Bogatstvo i zdravlje Kine, stoga, važno nam je mnogo više nego što je nekad bilo, ali to nije samo pitanje razmjera - postoji i jedan mnogo dublji problem sa globalizacijom.
Ijan Goldin, profesor globalizacije i razvoja s Univerziteta u Oksfordu i autor knjige „Efekat leptira: Kako globalizacija stvara sistemske rizike i štouraditi povodom toga", kaže da se „dozvolilo da se rizici zagnoje, postali su hronično stanje globalizacije."
To, kaže on, ne samo da može da se vidi sada, već i u kreditnom krahu i bankarskoj krizi 2008. godine i ranjivosti interneta na sajber napade. Novi globalni ekonomski sistem sa sobom nosi ogromnu korist, ali i ogromne rizike.
Iako je on pomogao da se poveća zarada, da se ubrzano razviju privrede zemalja i milioni ljudi izvuku iz siromaštva, to se desilo i uz izuzetno velik rizik od zaraze, bilo finansijske ili zdravstvene.
Što, dakle, ova najnovija kriza znači za globalizaciju?
Za profesora Ričarda Portesa, profesora ekonomije u Londonskoj poslovnoj školi, očigledno je da će stvari morati da se promijene, zato što su firme i ljudi sada shvatili koliko su do sada rizikovali.
„Pogledajte samo trgovinu", objašnjava on. „Jednom kad su se lanci snabdjevanja prekinuli zbog korona virusa, ljudi su počeli da traže alternativne dobavljače kod kuće, čak i ako su bili skuplji."
„Kad ljudi nađu domaće dobavljače, nastaviće da sarađuju s njima… zbog tih prepoznatih rizika."
Profesorka Javorčik slaže se s ovim i smatra da će kombinacija tih faktora značiti da će zapadna fabrička industrija početi da vraća posao kući ili da radi „rišoring", kako se to stručno zove.
„Mislim da će trgovinski rat [uglavnom između SAD-a i Kine], u kombinaciji sa epidemijom korona virusa, dovesti do toga da kompanije ozbiljno počnu da shvataju rišoring", kaže ona.
„Oni će rišorovati aktivnosti koje mogu da budu automatizovane, zato što rišoring donosi izvjesnost. Ne morate da brinete o vašoj nacionalnoj trgovinskoj politici, a pruža vam mogućnost i da vašu bazu snabdjevanja učinite raznovrsnijom."
Međutim, ovo nijesu samo dobre vijesti za zapadne ekonomije, koje će sada vjerovatno pomisliti da su postale suviše zavisne od globalizacije. Umjesto toga, to funkcioniše u oba pravca.
Suština velikog dijela globalizacije nije u prevoženju proizvedene robe po svijetu, već i u prevoženju ljudi, ideja i informacija; što je nešto u čemu smo mi u Velikoj Britaniji i drugim zapadnim ekonomija veoma dobri.
Kako ističe Dejvid Henig, direktor Britanske trgovinske politike pri Evropskom centru za međunarodnu političku ekonomiju: „Uslužni sektor mora da je pretrpio velik udarac, pogledajte samo konkretno turizam i univerzitete."
„Sigurno vlada velika zabrinutost zbog broja novih upisnika na zapadne univerzitete ove jeseni. To je ogromna izvozna industrija, mnogi univerziteti zavise od kineskih studenata, na primjer."
Mnogim univerzitetima na zapadu nedostajaće strani studenti koji često moraju da plaćaju više za studije i čine ključni priliv prihoda
Ideja da je suština globalizacije u premještanju proizvodnje ili lanaca snabdjevanja u jeftinije azijske zemlje suviše je pojednostavljena. Ona je dovela i do masovnog povećanja broja stranih studenata spremnih da plate studiranje na našim koledžima i univerzitetima i ogroman priliv bogatih turista koji žele da troše novac kod nas, da navedemo samo dva poslovanja u uslužnom sektoru.
Usporavanje ili poništavanje globalizacije zaista će teško pogoditi ove grane. Uprkos tome, profesor Goldin misli da će ova pandemija dovesti do ogromnih promjena i da je „2019. bila godina vrhunca fragmentacije lanca snabdjevanja".
Iako se neki od ovih faktora već osjećaju, kao što su 3D štampanje, automatizacija, potražnja za prilagođavanjem konkretnim potrebama i brza isporuka, baš kao i protekcionizam, čini se da Covid-19 samo može da ubrza taj proces.
Pravo pitanje, međutim, nije da li će se ove promijene desiti, već koliko će dalekosežne biti i kako će se one riješiti?
Profesor Goldin ima prost i živopisan način da objasni naše opcije - hoće li rezultat više ličiti na ono što se desilo poslije Prvog ili poslije Drugog svetskog rata?
Poslije Drugog svjetskog rata, zavladao je veliki optimizam da će svijet postati bolje mjesto, sa konferencijom u Breton Vudsu, na slici, čiji je cilj bio da se postigne pravičniji ekonomski poredak
Mogli bismo, kao poslije 1918. godine, da dobijemo slabe ili slabije međunarodne organizacije, porast nacionalizma, protekcionizam i ekonomsku krizu. Ili, kao poslije 1945. godine, više saradnje i internacionalizaciju, kao što su bili Breton Vuds, Maršalov plan, UN i Opšti sporazum o carinama i trgovini.
Profesor Goldin ostaje bezbrižan, ali je zabrinut oko toga ko će preuzeti vođstvo. „Možemo da budemo optimistični, ali svakako ne vidimo da liderstvo kreće iz Bijele kuće", kaže on. „Kina ne može da preuzme uzde, a Velika Britanija ne može da vodi Evropu."
Tu brigu dijeli i profesor Portes koji ističe: „Londonski samit G20 iz 2009. godine dogovorio je paket međunarodne saradnje u vrijednosti od jednog biliona dolara, a čak se i Njemačka tome priključila. Ali sada ne postoji liderstvo u G20, a SAD je odsutna sa međunarodne scene."
Hoće li globalizacija biti poništena? Vjerovatno neće, to je suviše važan ekonomski razvoj događaja da bi se tako nešto desilo, ali bi mogla da bude usporena.
Veće pitanje je, međutim, jesmo li naučili lekcije iz ove krize? Hoćemo li naučiti da prepoznajemo, kontrolišemo i regulišemo rizike koji djeluju kao sastavni dijelovi globalizacije? Zato što izgleda kao da vlada velika nestašica saradnje i liderstva koji su neophodni da bi se to desilo.
