Kineska godina Bivola, koja je počela u petak, prikladna je metafora za najstrašniji i potencijalno najopasniji geopolitički izazov sa kojim se suočavaju Džo Bajden i zapadne demokratije. U kineskoj mitologiji, bivo je velik, moćan i spretan na kopnu i vodi. Odlučan je, tvrdoglav i zahtijeva mnogo zaustavljanja.
Bajden je veoma svjestan da mu predstoji borba koja bi, ako bude pogrešno vođena, mogla brzo da postane stvaran sukob. Neki analitičari strahuju da je rat sa Kinom neizbježan, prije ili kasnije. Dakle, kreće se brzo. U prvom telefonskom pozivu kineskom predsjedniku Sji Đinpingu, prošle nedjelje, izrazio je zabrinutost zbog trgovine, Tajvana, Hong Konga i navodnog genocida u Sinđijangu.
Peking uznemiren Bajdenovom idejom
Bajden je zauzeo oštar stav. Takođe razgovara o političkim opcijama sa regionalnim saveznicima i zapadnim partnerima. Pojednostavljeno, on želi da izgradi veliki demokratski zid oko Kine i izbaci bivola van njega.
Oštar ton u razgovoru koji su imali on i Sji možda je probilo led, ali je takođe naglasilo ogromne postojeće razlike, sugerišući da će se, ako išta, bilateralno rivalstvo pojačati. Govoreći nakon toga, Bajden je rekao da će, ako SAD ne pokrenu svoju igru, „pojesti naš ručak“. Njegov pristup bi bio „praktičan, tvrde glave, bistrih očiju“.
Iako za to nije dao osnovu, Sji je naglasio prednosti zajedničkog rada. „Američko-kineska saradnja može postići mnoge velike stvari koje idu u korist i zemljama i cijelom svetu. Sukob Kine i SAD sigurno bi bio katastrofa“, rekao je on.
Američko-kineska saradnja može postići mnogevelike stvari koje idu u korist i zemljama i cijelom svetu. Sukob Kine i SAD sigurno bi bio katastrofa
To je odražavalo očiglednu želju Pekinga da minimizuje tenzije sa novom američkom administracijom, nakon Trampovih tobogana, kao i da slijedi zajedničke interese, poput borbe protiv pandemije i klimatske krize. Peking je uznemiren Bajdenovom idejom o „savezu demokratija“ koji bi potencijalno mogao da se nagodi protiv Kine.
Sji je i dalje zauzet razvojem kineskih ekonomskih, visokotehnoloških, vojnih i regionalnih snaga. Još nije u stanju da definitivno izazove SAD, mada i taj dan može doći. Svejedno, rekao je Bajdenu da ne zabada nos u kineske „unutrašnje poslove“. Otuda njegovo mračno upozorenje o „nesporazumima“ i „pogrešnim procjenama“.
Intrigantan razgovor sa indijskim premijerom
Ipak, za Bajdena, pojačana bilateralna saradnja koja ne uspijeva da promijeni kinesko ponašanje u kontroverznim oblastima kao što su trgovina i Sinđijang predstavlja zamku. On prihvata konsenzusni stav da su SAD i Kina sada u jakoj strateškoj konkurenciji. U političkom smislu, ne može sebi priuštiti da izgleda slabo.
To je ono što Bajdenovu odluku da pozove indijskog premijera Narendru Modija prije nego što razgovara sa Sjijem čini posebno intrigantnom. Njih dvojica razgovarali su o bližoj strateškoj i vojnoj saradnji. Možda nije slučajno što su se indijske snage nedavno borile protiv Kine duž zajedničke himalajske granice, gdje se sada kaže da se kineske trupe povlače.
Razgovor Bajdena i Modija usredsređen je na oživljavanje odbrambenog vojnog saveza poznatog kao Kvad (četvorostrani bezbjednosni dijalog) koji obuhvata SAD, Indiju, Japan i Australiju. Zvaničnici kažu da je njegova svrha „jačanje indo-pacifičke bezbjednosti“ pravljenjem brane protiv kineske agresije.
Nijedna od ovih četirju zemalja ne pokušava da potpuno izoluje Kinu. Znaju da je i nemoguće i nepoželjno. Ali nadaju se da će zaustaviti, odvratiti ili na neki drugi način umanjiti ono što smatraju opasnijim aktivnostima Pekinga.
Problem je što se Peking nije saglasio da bude uključen ili na neki drugi način „sadržan“. Smatra da je Kvad grubi pokušaj da uguši kineski razvoj i dodatni dokaz američkog „mentaliteta hladnog rata“, posebno kada, kao što se dogodilo prošle nedjelje, Bajden rasporedi ne jednu, već dvije udarne grupe nosača s nuklearnim oružjem u Južno kinesko more i formira novu radnu grupu Pentagona za Kinu.
Tajvanska zagonetka pokazuje koliko bi moglo biti teško izbjeći oružani sukob, slučajan ili neki drugi. Kineski vojni upadi su na rekordnom nivou. Kada je tajvanska predsjednica Caj Ing-Ven čestitao Sjiju novu godinu i ponudio razgovore, to je bilo poput šamara. Tajvan je najeksplozivnija tačka bljeska američko-kineskog rata, navodi se u novom izvještaju Savjeta za međunarodne odnose.
Obje strane imaju zabrinjavajuće mrlje na očima. Kao i obično, SAD su uvjerene da su u potpunosti u pravu, moralno i drugačije. Sa svoje strane, kaže bivši australijski premijer Kevin Rad, Sji čvrsto vjeruje „da SAD doživljavaju stalan, nepovratan strukturni pad“. Obje zemlje griješe i njihove greške mogu se pokazati katastrofalnim.
„Azijski NATO“ loša ideja
To je jedan od razloga zašto je razvoj Kvada, kao i potencijalno pozivanje drugih kao što su Velika Britanija, Južna Koreja i Kanada da se pridruže onome što je nazvano „azijskim NATO-om“, loša, potencijalno globalno ideja koja unosi podjele. Razmislite o američko-sovjetskom sukobu. Ovdje nema vojnih rješenja, već buduće vojne propasti.
Bez obzira na to koje strategije dvije strane sprovode ili koji se događaji razvijaju, napetost između SAD i Kine će rasti, a konkurencija će se pojačati; to je neizbježno. Rat, međutim, nije
Efikasniji američki pristup bi, kako smatra analitičar Hal Brends, bilo jačanje bilateralnih saveza kroz bliže političke i diplomatske veze, pomoć u suprotstavljanju kineskom uticaju i informacionim operacijama i povećanju investicija, kao što to čini Peking putem svoje inicijative „Pojas i put“. Cilj bi bio sticanje prijateljstava uz neprestano povećanje troškova za Kinu budućeg ratoborstva i zastrašivanja.
Rad upozorava da vrijeme ističe da bi kineska politika bila ispravna.
„Bez obzira na to koje strategije dvije strane sprovode ili koji se događaji razvijaju, napetost između SAD i Kine će rasti, a konkurencija će se pojačati; to je neizbježno. Rat, međutim, nije“, piše on u časopisu Foreign Affairs.
Pa kako to izbjeći? Džozef Naj sa Harvarda, začetnik koncepta „meke moći“, rekao je da SAD i partneri moraju da ubijede kineske lidere „da se njihovi interesi bolje služe saradnjom u međunarodnom sistemu zasnovanom na pravilima, a ne izazovom“. Prema Nijevom mišljenju, Kina i SAD su na neodređeno vrijeme zatvorene u „kooperativnom rivalstvu“ koje od njih zahtijeva da daju sve od sebe da se slažu.
Koliko god haotično zvučalo, poželjnije je od rata. I drži bivola upregnutog.
