Piše: Slobodan Backović
Ustav Crne Gore (član 14) propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države i da su ,,vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova“, što određuje Crnu Goru kao sekularnu državu. Iz ove ustavne odredbe slijedi i da je Crna Gora svjetovna-laička država, koja je neutralna u odnosu na sve vjerske zajednice i ne miješa se u njihove poslove. Isto tako, vjerske zajednice ne mogu se miješati i uticati na državne poslove. Vjerovanje je stvar privatnosti, a država može uticati samo na građanski status vjernika.
Sekularnost i vjerska nastava
Neke političke partije i Srpska pravoslavna crkva (SPC) zalažu se da djeca u državnim školama-javnim ustanovama uče vjeronauk i praktikuju vjeru što je djelatnost vjerske zajednice, a koja treba da se ostvaruje u vjerskim objektima ili u vjerskim školama. Dakle, SPC, kao vjerska zajednica, želi da djeluje i u državnim obrazovnim ustanovama čime bi se narušio princip sekularnosti ili odvjenosti vjerskih zajednica od države. Djelovanje vjerskih zajednica u našim javnim obrazovnim ustanovama bilo bi ekvivalentno držanju političkih ili nereligijskih skupova u vjerskim objektima.
Vjeroispovijedanje sa vjerskim učenjem, vjerskim obredom (vjeronauk) nije moguće u našim državnim (javnim) školama kao što u njima nije moguće ni promovisanje ateizma.
Mogućnost djelovanja vjerskih zajednica u državnim školama otvara mnoga pitanja. Za jedan broj učenika vjeronauk je indoktrinacija, odnosno nametanje religioznog, dogmatskog pogleda na svijet. U javnim školama, jedan od ciljeva je da se kod djece i mladih razvija samostalno kritičko mišljenje i kritički duh, odnosno naučni pogled na svijet. Dogmatsko učenje može značajno da ograničava i snižava nivo kritičkog mišljena zato što je suprotno naučno dokazanim istinama, naučnim činjenicama.
U javnim ustanovama uče djeca i mladi iz porodica različitog socijalnog i ekonomskog statusa, etničkog porijekla, različitih obrazovnih potreba, s razlitičim političkim i religioznim opredjeljenjima, uključujući ateiste i agnostike. U nastavnim planovima i programima javnih ustanova ne smije biti ničega što djecu i mlade dijeli i diskriminiše po bilo kojem od pomenutih osnova. To zabranjuje i Ustav - svaku neposrednu ili posrednu diskriminaciju, po bilo kom osnovu.
U obrazovnim programima naših državnih škola mogu se izučavati, kao opšteobrazovni, predmeti o religijama, istoriji religije, ali bez religijskog obreda.
Pravo na religijsko obrazovanje sa vjerskim obredom se ostvaruje u vjerskim školama koje dobrovoljno pohađaju ona djeca koja žele takvo religijsko obrazovanje ili to žele njihovi roditelji. U tom slučaju, nema diskriminacije druge djece.
Specifičnost Crne Gore je da su neki njeni stanovnici vjernici jedne od dvije pravoslavne crkve – Srpske pravoslavne crkve ili Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). Pretenzije SPC da uđe u državne škole već dugo iskazuju pojedini njeni klirici. SPC već dugo vremena negira postojanje autokefalne CPC, negira Crnogorce kao narod, crnogorsku istoriju, kulturu, jezik itd. Očigledno djelovanje SPC kao političke organizacije u Crnoj Gori je eskaliralo prošle godine i sada svjedočimo rezultatima tog djelovanja.
Ulazak SPC u državne škole bi, pored svega navedenog, omogućio indoktrinaciju kojom bi se gasila Crna Gora i sve što je određuje. Da li Crna Gora treba da dozvoli da se u njenim institucijama i sa njenim novcem radi na njenom negiranju, potiranju, uništenju?
Sekularnost i Zakon o slobodi vjeroispovijesti
Neki od članova Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica (Zakon) suprotni su, prema mom mišljenju, ustavnoj odredbu o sekularnosti Crne Gore. Navodim tri takva člana.
Zakonska odredba (član 19) da ,,registracija vjerske zajednice ili dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu nije obavezna“ protivna je ustavnim odredbama o sekularnosti i diskriminaciji (član 8 Ustava Crne Gore). Sve vjerske zajednice koje djeluju na teritoriji Crne Gore moraju se tretirati potpuno ravnopravno i nediskriminatorno. Da li su registar i evidencija vjerskih zajednica u Zakonu jedno te isto? Evo primjeri: ,,Sadržaj i način vođenja Registra, kao javne evidencije“ (član 18 Zakona) i ,,upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica (u daljem tekstu: Evidencija“ (član 24 Zakona).
Zakon propisuje (član 41): ,,Vjerskoj zajednici iz stava 3 ovog člana, mogu se obezbijediti i sredstva u državnom budžetu za zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje vjerskih službenika, u skladu sa zakonom“, što je suprotno ustavnoj odredbi o sekularnosti iz koje slijedi da država ne može da finansira i subvencionira vjerske zajednice. Država finansira javne službe, odnosno svoje zaposlene koji rade za opšte dobro svih građana. Država ne može da finansira sveštenike i njihovo vjersko djelovanje zato što su vjerske zajednice odvojene od države kao i zato što su vjera i vjerovanje stvar privatnosti.
Vjerskoj školi se članom 56 Zakona daje pravo koje sekularnost isključuje. Naime: ,,Vjerska škola koja je licencirana, odnosno akreditovana kao obrazovna ustanova, ima pravo na finansiranje iz državnog budžeta, srazmjerno broju učenika, u skladu sa zakonom“. U vjerskoj školi se praktikuje vjera i to sekularna država ne može da finansira. Država bi, eventualno, u slučaju vjerskih škola mogla da finansira samo obrazovne predmete koji nijesu religijskog karaktera (nauke, maternji i strani jezik itd).
Dešavanja na društvenoj sceni Crne Gore pokazuju da je SPC veoma umiješana u državne poslove i koliko se ne poštuje ustavna odredba odvojenosti vjerskih zajednica od države. Ukoliko se procesi miješanja SPC u državne poslove ne zaustave, Crna Gora će postati teokratska država.
