Relaksirano i revanšistički. Ovim bi se riječima ukratko mogla okarakterisati politika Vlade u oblasti zdravstva od 4. decembra.
Relaksirana u pogledu uvođenja, primjene i poštovanja sopstvenih mjera. Što se moglo nazrijeti već prema držanju tokom „prelaznog perioda“, odnosno tehničkog mandata prethodne izvršne vlasti, čije mjere su Zdravko Krivokapić, tada novi mandatar, i njegov budući prvi ešalon, otvoreno bojkotovali, dezavuisali, relativizujući opasnost od korona virusa. Rezultati toga su da, od upokojenja mitropolita Amfilohija i njegove sahrane 1. novembra, lokalna transmisija, broj hospitalizovanih i broj umrlih ne jenjava...Tako da nam je od početka ove godine umrlo 447 osoba od kovida-19, ili gotovo 40 odsto od ukupnog broja od početka pandemije.
Najava...
Čudan odnos prema pandemiji začet je, ako se ko još sjeća, narušavanjem zabrana ulaska u kovid zonu Kliničkog centra i hodnike te ustanove, kojom je povorka sveštenstva, političara i medicinskih radnika ispraćala pokojnog mitropolita. Došlo se do toga da ni u smrti nijesu svi isti pod kapom nebeskom: premijeru i njegovim ministrima i saradnicima može biti da idu i u drugu državu da ispraćaju čovjeka koji je preminuo od kovida-19 (episkopa SPC) a crnogorskim građanima ne može bit ni da stignu da prisustvuju sahrani članova porodice, jer pravila nalažu – preminuli, obični građanin, koji umre od kovida „ima se sahraniti“ istoga dana, poželjno do podne, i u crnoj vreći!
Na sve to aktuelna ministarka Jelena Borovinić-Bojović - koja je sa pozicije načelnice Odjeljenja za pulmologiju Interne klinike Kliničkog centra u Podgorici, i ljekara koji je brinuo o mitropolitu Amfilohiju tokom hospitalizacije od kovida, stigla na čelo resora za zdravstvo – jedino što ima da kaže je da ona „nije portparol premijera“ koji se poslije svakog ekscesa i kršenja zdravstvenih mjera, koje nameće njegova Vlada, zaklinje kako neće više, odnosno da će ubuduće biti primjer građanima. Do sljedeće sahrane.
Opomenula ga je, ipak, dva puta. Ali uzalud. A i što ona može da prigovara premijeru lično, koji joj je pretpostavljeni, osim da mu se suprotstavi i revoltirano ponudi ostavku, u čemu su pokušali da joj pomognu građani tražeći peticijom njenu odgovornost i povlačenje. Što je teško bilo očekivati, s obzirom na više okolnosti, uz naravno činjenicu da premijer nije htio ni da čuje za tako što.
Jedna od okolnosti je što je struka u procesu donošenja konačnih odluka o primjeni mjera za borbu protiv korona virusa u sjenci politike: zadnju riječ ima Savjet, odnosno Vlada, i tu glasovi razuma, epidemiologa i ljekara moraju biti prilagođeni tekućim, političkim, vjerskim i izbornim aktivnostima.
Druga okolnost je što pored „borbe protiv kovida“ treba eliminisati i neprijatelje iz zdravstvenih redova.
Revanš
Tu dolazimo do revanšističke politike koju sprovodi Vlada u zdravstvenom resoru. Da ne bude zabune, smjene direktora bolnica, domova zdravlja, iako dolaze u osjetljivom periodu iscrpljujuće borbe zdravstvenih radnika protiv kovida, sastavni su dio svake političke igre. Legitimno je da pobjedniku idu rukovodeća mjesta.
Moguće da je, u tom kontekstu, posebno iz vizure pobjednika, legitimno ne samo smijeniti, nego i potom dati otkaz direktoru Doma zdravlja na Cetinju Nenadu Vušuroviću. I to sedam mjeseci prije nego što, u septembru ove godine, ispuni uslove za starosnu penziju. Pritom ima ekspertske reference u zdravstvenom menadžmentu, do te mjere da zadovoljava čak i predizborne vizije Dritana Abazovića. Jedino ga politička opcija i, valjda, godine, umjesto na neko drugo mjesto predviđeno konkursom, stavljaju na Biro rada. Uostalom i previše je kvalifikovan da mu se nađe drugo mjesto. Do te mjere da mu se i otkaz retroaktivno uručuje...
Za razliku od njega, smijenjenom, a potom mimo zakona otpuštenom direktoru Doma zdravlja u Podgorici, Nebojši Kavariću, što jes jes, velikodušno se nudi šansa da se javi, kad bude raspisan konkurs za pedijatra. Poslije 32 godine pedijatrijskog staža. Jer, pravna služba je rekla svoje, a i zna se da je, tako ispada, pravna služba neke ustanove iznad zakona koji regulišu prava radnika ali i postojanje samih zdravstvenih ustanova...
Jednako kao što se zna da sa izborima u Nikšiću nikakve veze nema konkurs za medicinski i nemedicinski kadar u nikšićkoj bolnici, koji se završava danas, što je argumentovano i rezolutno u saopštenju potvrdio v. d. direktora bolnice Marko Mitrović. Pardon, jeste Mitrović, ali reagovanje na priču o konkursu nije potpisao kao čelnik bolnice već kao predsjednik OO Demokrata Nikšić. I pozvao se u saopštenju na stavove Ministarstva zdravlja, odnosno ministarke Jelene Borovinić-Bojović, koje je mogućnost zapošljavanja, prema njegovim riječima, dalo i Domu zdravlja u Nikšiću, na čijem je čelu DPS kadar...Valjda se računalo da će nakon izbora biti prilike i za novog čelnika Doma zdravlja, a onda i novi konkurs.
Van kontrole
Ovako bi se dalo nabrajati, ali svi putevi vode do surovih posljedica i činjenice da smo zahvaljujući političkim aspektima rukovođenja zdravstvenom krizom stigli do toga da nam svakih dva i po sata umre pacijent od kovida, a svakih dva i po minuta se razboli po jedna osoba. Tu alarmantnu statistiku saopštio je u četvrtak direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić, kada je, zajedno sa državnim sekretarom u Ministarstvu zdravlja Borkom Bajićem pokušao da razjasni građanima nove, pooštrene mjere, koje zbog, kako je rečeno, reciprociteta, nijesu predvidjele zatvaranje granica prema susjedima teško pogođenim pandemijom. Što, onda nema dileme, nikako nije imalo veze sa izborima u Nikšiću i biračima sa „dvojnom registracijom“.
Uglavnom, IJZ i Ministarstvo zdravlja su sa tog presa poručili da Crna Gora više ne kontroliše epidemiju. I da smo pred pucanjem, kako je 4. marta zavapilo Ministarstvo vanjskih poslova u pismu upućenom evropskim partnerima kojim se traži pomoć u borbi sa kovidom. Iz političke i diplomatske korektnosti prema ministru vanjskih poslova Đorđu Raduloviću, dužni smo navesti da sintagma da nam je „sistem pred pucanjem“, kako je taj poziv Pobjeda interpretirala, nije isto što i kada on navede da su nam ljudi i resursi u zdravstvu gotovo iscrpljeni. To je, po njemu, velika razlika. Dakle, ne kontrolišemo pandemiju i resursi su nam iscrpljeni. Ali nijesmo pred pucanjem iako fali ljekara, koje tražimo od EU ako se ovako nastavi.
Uglavnom, da politika, vjera i čistke nijesu prioritet, valjda bi Vlada tražila da i prije redovnog zasijedanja Skupštine uvrsti na dnevni red prijedlog izmjena Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji je u proceduri još od 25. januara, a reguliše mogućnosti da se regularno kazni svako ko krši mjere. Posebno što se redovno ističe da taj akt iz vremena stare Vlade „koja je kriva za sve“, vezuje ruke novoj izvršnoj vlasti u obuzdavanju otvorenog kršenja mjera.
U praksi, nizom odluka ista ta Vlada promoviše kontrolu mjera bez utemeljenja u zakonu, pa se insistira da policiji na uvid ugovor o radu moraju pružiti i one kategorije stanovništva koje su zbog prirode posla izuzete od restrikcija međugradskog saobraćaja i kretanja u periodu od 21 sat do 5 ujutro.
Pritom, stalno se apeluje i od građana traži distanca, nošenje maski, izbjegavanje sahrana, a propisuje se da na otvorenom ne mogu stajati više od dvoje, ne smiju se dirati relikvije i zajednički predmeti koji se koriste u služenju tokom vjerskih obreda... Osim, naravno, za premijera i članove Vlade koji imaju antitijela i peru ruke od sopstvenih mjera.
Bilo bi smiješno da nije tragično i neodgovorno jer živimo u zemlji sa šestocifrenim brojem populacije koja je od kovida izgubila 1.127 ljudi od marta prošle godine i prva je po broju hospitalizovanih na 100.000 stanovnika.
Antikampanja za vakcinaciju
S obzirom na početno negiranje iz crkvenih krugova da korona uopšte postoji, pa preko teorija da ta pošast, koja godinu već sije smrt, pa i među jerarhijom, neće na vjernike - što je pričešćem otvoreno propagirao i sam premijer Krivokapić – stiglo se ovih dana do apela da se što više građana vakciniše!
Vakcine stižu, pristižu, biće ih dovoljno, u nekom trenutku, ali sada treba nekako ubijediti građane da prime vakcinu, što je preporuka svih relevantnih stručnjaka i jedini odgovor čovječanstva na pandemije. I one građane kojima se tokom litija i borbe za Zakon o slobodi vjeroispovijesti (za koji se imalo kad da po kratkom postupku bude izmijenjen mimo procedure na kojoj se insistiralo kada je prvi put usvajan) poručivalo da je borba za svetinje najpreča dužnost. To što su usput, upozorenja da se mjere krše doživljavana kao jeres, a pobornici vakcina sabijani pod klin - zaboravljeno je. Ili se računa na kratko pamćenje.
Za lošu kampanju koja bi trebalo da podupre vakcinaciju kriva je, kažu - stara Vlada. I to se ponavlja kao mantra. Nova većina nema veze sa tim. I ima antitijela.
Vakcine su postala i moneta za političko potkusurivanje. Prilikom postojanja otvorene mogućnosti da još u januaru dobijemo donacije, preko biznismena Petrosa Statisa i Olega Deripaske, insistiralo se na pravnom redu poteza, doduše, nakon početnih odbijanja da se iole uzmu u razmatranje.
Ministarka Borovinić-Bojović je, kada je 17. februara stigla donacija od Srbije, dosljedno, među prvima, primila vakcinu. I dala primjer. Koji nije deklarativan. Što se ne bi moglo reći za premijera Krivokapića koji svako malo licitira sa datumima i kvartalima masovne vakcinacije građana i poziva na odziv. U međuvremenu, zbog njega ljudi ulaze u supermarkete bez maske, uz argumentaciju: „imam antitijela, kao premijer“.
Vlasniku supermarketa, ako dođe pod udar inspekcije, ne pomaže obećanje da će sljedeći put biti primjer drugima.
Ostavka i peticija
Pisale su se u ovih sto dana i peticije i tražila se ostavka ministarke Borovinić-Bojović.
Malo prije dočeka Nove godine (21. decembra) pooštrene su mjere za sve osim za vjernike. Oštra reakcija javnosti učinila je da te mjere u danima koji su slijedili nemušto, kroz nekoliko ispravki i objava preko službenog lista, dovedu do toga da se građani mogu kretati u novogodišnjoj noći, iako dočeka neće biti...Taj set mjera izazvao je ogorčenost kod velikog dijela stanovništva, a grupa građana pokrenula je peticiju, kojom je od Vlade zahtijevala izmjenu mjera jer „su nepravedne i uvode nejednakost i različita prava za građane iste države“.
Ministarka je ovu kontroverznu odluku obrazložila „time poštuje ustavom zagarantovano pravo na ispovijedanje vjere, te da nije u pitanju diskrimacija“.
Nije dala ostavku koju je od nje zahtijevala opozicija i dio građana jer su ocijenili da ne rukovodi dobro krizom i osuđivali to što vakcina u tom trenutku (10. februar) još nije bilo.
- Kad većina građana Crne Gore ili neophodan broj bude smatrao da treba da podnesem ostavku, Vlada će o tome odlučiti - poručila je tada ministarka zdravlja.
Izvinjenje na izvinjenje
U Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, 28. februara na Svetosimeonovskom saboru premijer Krivokapić ponovo je kršio mjere tokom pričesta, a onda se 3. marta izvinio građanima Crne Gore „što u određenom periodu nije nosio masku.“
Već 6. marta bez zvanične najave delegacija Vlade Crne Gore odlazi na sahranu episkopa zahumsko-hercegovačkog Atanasija u Trebinje i to predvođena Krivokapićem koji je medijima 11. marta saopštio da je na taj događaj išao privatno, a ne kao državni zvaničnik. Da li je onda čudno što su sa njim otišli i ministar finansija Milojko Spajić, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić i generalni sekretar Vlade Božo Milonjić. Sahrani su prisustvovali i predsjednici opština Budva i Herceg Novi, Marko Carević i Stevan Katić.
Iako su se na skupu, na kojem su kršene epidemiološke mjere pojavili sa maskama, članovi delegacija su prilikom poklanjanja pokojniku skinuli maske, ljubili uokvirenu fotografiju, krst, kovčeg, što predstavlja drastično kršenje mjera u momentu kad u zemlji epidemija bukti.
Mjere, apeli i izuzeci od pravila
Odlukom nadležnih 11. januara ove godine strancima je omogućen ulazak u Crnu Goru bez PCR testa a ukinuta je i zabrana međugradskog saobraćaja vikendom. Ukidanje te zabrane dovelo je do povećanja broja građana koji odlaze u ski-centre na sjever države ali i u primorske gradove, nakon čega je i zabilježen dramatičan rast novih infekcija u gradovima poput Budve, Herceg Novog, Tivta, Ulcinja, Bara i Kotora. Upravo zbog drastičnog povećanja broja oboljelih od kovida-19 u Budvi, predsjednik Opštine Marko Carević je tražio od Ministarstva zdravlja zaključavanje grada koje podrazumijeva prestanak rada većine institucija i strogi policijski čas. Nakon toga Budva je i zvanično zaključana, ukinuta je nastava i zatvoreni su vrtići... Isto je učinjeno u Tivtu.
Careviću to nije smetalo da se 6. marta oprosti od episkopa Atanasija.
Iako su bolnice bile pune, zdravstvene vlasti su tvrdile da je situacija pod kontrolom.
Jedini predsjednik opštine koji se suprotstavio mjerama bio je Nik Đeljošaj. Nakon što su 24. februara zatvoreni kafići u Baru, Tuzima i Danilovgradu koji nijesu u crvenoj zoni, on se pobunio jer su Tuzi u zelenoj zoni i donio je odluku da ugostitelji rade. Država je spornu odluku ukinula par dana kasnije, ali je državni tužilac podnio krivičnu prijavu protiv Đeljošaja.
