Avioni koji putuju brzinom većom od 1 Macha obično uzrokuju zvučne udare, udarne talase koje stvaraju avioni koji se kreću brže od brzine zvuka. Zvučni udari iznad kopna mogu uzrokovati materijalnu štetu, kao što se to dogodilo šezdesetih godina prošlog vijeka kada su vojni avioni razbijali prozore i lomili posuđe u kućama ispod.
Međutim, novi tehnološki napredak učinio je 53 godine staru zabranu zastarjelom, tvrdi FAA, te stoga administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa želi vratiti kopneni supersonični vazdušni saobraćaj u SAD.
1Concorde, koji je letio od 1976. do 2003. godine i mogao je putovati od Londona do Njujorka za samo tri sata, letio je uglavnom iznad Atlantskog okeana, gdje su zvučni udari rijetko uznemiravali ljude koji žive ispod.
"Napredak u zrakoplovnom inženjerstvu, nauci o materijalima, smanjenju buke i novim operativnim konceptima eliminisaće stari zvučni prasak. To znači da konačno možemo ukinuti zabranu iz sedamdesetih o supersoničnom letu iznad teritorija SAD, a istovremeno minimizirati uticaj buke na stanovnike zajednica duž rute i u blizini aerodroma", rekao je administrator FAA-ja Bryan Bedford.
FAA je u svom saopštenju naveo da agencija planira ove godine predložiti još jedno pravilo kojim će se uspostaviti standardi buke pri slijetanju i polijetanju za supersonične avione koji putuju iznad kopna. Cilj je da se privatnim proizvođačima daju smjernice kako bi mogli da finalizuju dizajne koji će omogućiti supersonično putovanje iznad SAD-a.
Blake Scholl, izvršni direktor kompanije Boom Supersonic iz Colorada, razvija komercijalni avion pod nazivom Overture, koji može da preveze 60 do 80 putnika i putuje supersoničnim brzinama bez izazivanja zvučnog praska. Ipak, i dalje postoji maksimalna brzina koja se ne može prekoračiti, navodi Scholl, a koja je nešto iznad 1 Macha.
Jedan od načina da se zaobiđe zvučni prasak je koncept nazvan Machova granica, koji je Scholl objasnio u nizu tvitova prošle godine dok se zalagao za promjenu zakona.
"Kada avion probije zvučni zid na dovoljno velikoj visini, prasak se prelama u atmosferi i uvija se prema gore ne dosežući tlo. Okreće se prije nego što ga iko može čuti“, objasnio je Scholl.
Boom Supersonic je privukao interes američkih aviokompanija poput Americana i Uniteda, kao i Japan Airlinesa. Štaviše, prošle sedmice je NASA objavila video koji prikazuje njen supersonični istraživački avion X-59, a koji može dostići brzinu od 1,4 Macha na oko 16.800 metara bez uznemiravanja ljudi ispod s praskom. NASA još prikuplja podatke o odgovoru zajednice.
San o supersoničnom zračnom putovanju kao da je došao i prošao s posljednjim letom Concordea 2003. godine, ali čak i prije Concordea, američka vojska je pokušavala shvatiti šta bi prosječni Amerikanac mogao tolerisati.
Davne 1964. godine, vojska i FAA proveli su šestomjesečni eksperiment na stanovnicima Oklahoma Cityja. Nazvan Operacija Bongo II, Ratno vazduhoplovstvo je provodilo letove iznad grada, koji su stvarali zvučne udare. Primili su 15.000 pritužbi od ljudi koji su živjeli u Oklahoma Cityju, zajedno s 4.629 zahtjeva za štetu.
Javne ankete iz tog vremena pokazale su da otprilike 40 posto stanovnika Oklahoma Cityja smatra da su im domovi na neki način oštećeni tokom eksperimenata, ali 73 posto je reklo da mogu živjeti s tim. Međutim, oslanjanje grada na zrakoplovnu industriju i neprestani val vojne propagande usmjerene prema Amerikancima tokom tog vremena, možda su imali neke veze s tim.
Čini se da bi Amerikanci danas bili mnogo manje tolerantni prema takvoj vrsti štete, ali ako privatna industrija zaista može riješiti problem zvučnog praska, nema pravog razloga da se ljudi žale. Pitanje koje ostaje je da li to ima finansijskog smisla. Povratna karta za Concorde koštala je 12.000 dolara 2003. godine, što je više od 22.100 dolara uz prilagodbu inflaciji. S obzirom na to da se mnogi Amerikanci bore da prežive, svaki supersonični avion bi vjerovatno bio prodavan bogatijim kupcima, piše Klix.ba.
