Seriju podsjećanja o događajima uoči referenduma o obnovi nezavisnosti Crne Gore, održanog prije 20 godina, uglavnom čini niz informacija iz 2006.
Međutim, početak formalne priče o referendumu seže u 2005. godinu. Još preciznije, riječ je o sedmom aprilu te godine.
Tog dana u Beogradu je potpisan Sporazum o izmjeni Ustavne povelje Srbije i Crne Gore. Time je formalno verifikovan crnogorski stav o odlaganju parlamentarnih izbora na nivou ondašnje Državne zajednice.
Taj je akt, međutim, bio jako bitan i zbog buduće nezavisnosti Crne Gore. Jer, dokumentom je potvrđeno pravo tadašnjih članica zajednice na izjašnjavanje o državnom statusu tri godine po usvajanju Ustavne povelje (februar 2003). Pritom, u Sporazumu je pomenut i član 60 Ustavne povelje, kojim je naglašeno da referendum mora biti zasnovan na međunarodno priznatim demokratskim standardima, što će biti postignuto u saradnji sa Evropskom unijom.
Prema opštoj ocjeni, Sporazum je predstavljao diplomatsku pobjedu Crne Gore, kojoj je prethodno osporavano pravo na referendum.
Sporazum su potpisali ondašnji najviši zvaničnici – predsjednik SCG Svetozar Marović, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, predsjednik Srbije Vojislav Koštunica, premijer Crne Gore Milo Đukanović, premijer Srbije Boris Tadić, uz posredovanje visokog predstavnika EU.
Dokumentom je, uz ostalo, bilo predviđeno i kako će izbori za Skupštinu SCG biti održani odvojeno u Crnoj Gori i u Srbiji, i to nakon republičkih. Ti izbori, međutim, nikada neće biti održani – jer, Crna Gora će u međuvremenu obnoviti nezavisnost.
Đukanović je tada u Beogradu kazao kako je referendum u Crnoj Gori izvjestan.
“Crna Gora nikad nije dovodila u pitanje da upravo u skladu sa tim standardima, sadržanim u Ustavnoj povelji, organizuje referendum i da demokratsko pitanje državnog statusa riješi na takav način. Ovim Sporazumom smo to potvrdili”, naglasio je on.
0
