Za iskusne letače, dovoljna je neka manja strma livada, brdašce, da se vinu nebu pod oblake, a nakon toga da satima uživaju u veličanstvenom pogledu na prirodne ljepote.
Adrenalin i slobodu koje osjete tokom letjenja, teško je riječima opisati, to treba osjetiti, doživjeti. A kada vam jednom “uđe u krv” ova avantura, poželjećete opet da se vinete u visine, kaže naš sagovornik paraglajdista iz Andrijevice Mladen Zečević.
“Osjećaj je stvarno neopisiv. Neko ko je probao letjenje paraglajderom sigurno će potvrditi da nema sličnog osjećaja. Taj doživljaj slobode, pogled na zemlju, adrenalin sve je to sklop koji je prilično neopisiv, to prosto treba probati”, preporučuje Zečević.
Ostvarenje dječačkog sna: Naš sagovornik, paraglidingom se bavi punu deceniju. Još kao dijete maštao je da jednog dana prelijepe krajolike posmatra iz perspektive ptice. Kako kaže, ostvario je dječački san.
“Interesovanje se javilo još od malih nogu. Smatram da svi u tom uzrastu želimo da letimo. Na neki način, mi, paraglajderi, smo taj san i doživjeli... Ozbiljno interesovanje se razvilo zahvaljujući drugaru koji se već uveliko bavio tim sportom i uveo me u isti”, priča Zečević.
U našoj zemlji nema velikog interesovanja za ovaj sport. Skupa oprema, strah od nepoznatog, nedovoljno informacija o ljepotama paraglajdinga razlozi su male popularnosti ovog sporta, što će se, nada se sagovornik Porala Analitika, u skorijoj budućnosti promijeniti.
“Oprema je zasigurno sve osim jeftina, može se naći na raznim sajtovima od zvaničnih proizvođača i predstavnika, pa do polovne opreme na raznim forumima. Za nekoga ko želi da se oproba u ovom sportu bih prvenstveno preporučio tandem pilote, odnosno tandem letove u kojima sa minimalnom dozom rizika mogu osjetiti skoro sve draži ovog sporta”, objašnjava Zečević.
Za ovaj sport ne postoje „barijere“ kad je riječ o pravilima, procedurama, komplikovanim obukama i svemu onome što bi eventualno oduzelo volju da se leti. S obzirom na to da je riječ o ekstremnom sportu, prije samostalnih letova, savjetuje se oprez, obuka ili letovi sa instruktorima. Mladen nije član nijednog kluba, i ističe da je veliki nedostatak to što ne postoji zvanično škola za paraglajdere u Crnoj Gori.
“Svako ko želi da postane pilot paraglajdera mora prvo završiti obuku, tj. školu. Zvanične škole u Crnoj Gori nema, najbliži grad je Kraljevo”, pojašnjava Zečević.
Naš sagovornik tvrdi da sport nije opasan ako mu se pristupa na pravi način.
“Moje lično mišljenje je da je svaki sport opasan onoliko koliko neko želi, isto tako je i sa paraglajdingom. Može se svesti na to da ne bude mnogo opasniji od fudbala, ali isto tako zna biti izuzetno opasan..”, pojašnjava Zečević, i dodaje da opasnost zavisi od brojnih faktora, vremenskih uslova, opreme, spremnosti pilota da se suoči sa neočekivanim situacijama. Upozorava neiskusne paraglajdere da se ne upuštaju u rizik, već da potraže pomoć instruktora i iskusnijih kolega.
Iako paraglajding kao sport u Crnoj Gori nije popularan, u svijetu postoje takmičenja u više kategorija.
“U svijetu postoje takmičenja u tri discipline. Acro paraglajding: svaki pilot radi neke manevre, koji kasnije budu ocijenjeni od strane sudija. Precizno slijetanje: gdje svaki pilot pokušava sletjeti što blize sredini mete, svaki centimetar dalje od sredine je negativan bod i na osnovu bodova se bira pobjednik. I cross country: mnogim pilotima i najdraži, vjerovatno i najteža disciplina. Ovdje se piloti takmiče da prelete što veću daljinu u što kraćem periodu, tom prilikom moraju preletjeti iznad već određenih tačaka (turnpoint). Ko preleti zadatu putanju u najkraćem roku je pobjednik. Distance znaju biti dugačke preko 100 kilometara”, objašnjava Zečević.
Crnogorski tereni pogodni za paraglajding: Prirodne ljepote naše zemlje ostavljaju bez daha veliki broj posjetilaca. Poseban je užitak sve te prelijepe predjele posmatrati iz vazduha.
“Crna Gora ima predivne terene za letjenje, što su potvrdili naši najbolji, a i inostrani piloti. Imamo dovoljno poletišta. Uglavnom su prilično pristupačna, mada za prave zaljubljenike u sport ni malo pješačenja sa opremom, koja teži oko 20-25 kilograma, na leđima nije problem”, objašnjava ljubitelj adrenalina i paraglajdinga Mladen Zečević.
Krstario je nebom iznad svih poletišta u našoj državi, imao je priliku da se oproba i u susjedstvu, a nakon epidemije nada se novim pohodima.
“Za sada uglavnom letim nebom iznad Crne Gore i Srbije, ali se nadam da ću, nakon stabilizacije situacije sa kovidom, ići i u druge zemlje, u Sloveniju, Sjevernu Makedoniju… U Crnoj Gori sam letio sa skoro svih poletišta, od Durmitora do Brajića”, kaže Mladen.
Nekim poletištima se vraća kada mu se ukaže prilika, jer, kako dodaje prirodna ljepota tih krajeva iznova ga ostavlja bez daha.
“Meni najdraža poletišta su Visitor i Durmitor, prvenstveno zbog pogleda, ali i zbog toga što su odlični tereni za cross country letjenje...”, zaključuje Zečević.
