Jedno je svešteno lice, igrom slučaja baš rektor Bogoslovije, napadnuto na Cetinju. Postoji sumnja da je napad inspirisan izjavom predsjednika države.
***
Pitate li predsjednike Vlade i Skupštine, to se zaista dogodilo. Zvanične su verzije predstavili sa skupštinske govornice i putem društvenih mreža, preostalo je samo da doznamo ko su izgrednici.
Problem je u tome što, pitate li policiju i pregledate li objavljene video snimke - doznaćete da upada podivljalih plaćenika i napada na rektora Bogoslovije, jednostavno - nije bilo.
I tako, uglavnom mireći narod, njegovi predstavnici sa čelnih državnih funkcija u nekoliko su se dana dva puta poslužili manipulacijom koja je, zasigurno, digla tenzije. Razbuktala se brzo fundamentalna misao, bogougodna je hrišćanska poruka ožeži svega liše nejači dobila i prikladan nastavak – da ne prestane dok vas ne nestane.
Da li je neko osjetio potrebu da se izvini javnosti zbog neistina, koje su dovele do novog usijanja? Zašto bi? Odgovornost je ovdje odveć giljotinirana.
Da li je neko osjetio potrebu da se izvini makar onima na koje je pala sumnja da su jurišali na manastir i terorisali rektora? Zašto bi? Oni ionako nijesu premijerov divni narod.
Zanimljiva je ta vizija pomirenja – prihvatićete samo ono što se nama dopada, bilo to klečanje pod tuđim znamenjima, afirmacija svega što se kosi sa vašim uvjerenjima ili ono kada vas nazivamo pećinskim nacionalistima. Iz takve svijesti teško će se poroditi zaključak da bi put ka pomirenju bilo – izvinjenje.
