“Novčanu kaznu u iznosu od 1 000 do 40 000 eura platiće pravno lice ako vrši odstranjivanje, odnosno odlaganje otpada na lokaciji koja nije utvrđena propisima, kao i u postrojenjima ili objektima koji ne ispunjavaju uslove utvrđene zakonom. Ista kazna propisana je i za obavljanje djelatnosti prerade otpada, odnosno odlaganja otpada, ukoliko se ove aktivnosti obavljaju bez posjedovanja, odnosno korišćenja propisane opreme, ili u slučaju ako u postrojenju za obradu nemamo dozvolom utvrđeni broj zaposlenih, kaže Stanković.
Zakon o upravljanju otpadom, koji je usvojen 2011. godine, propisuje da u koliko subjekat ima obavezu vođenja evidencije a to ne čini, može se izreći kazna u iznosu od 1 000 do 40 000 eura. Ista kazna propisana je i ako se opasan otpad odlaže na deponiji za neopasan otpad, ili ako se uvozi opasan otpad.
Nešto niže kazne, u iznosu od 500 do 20 000 eura, propisane su za pravana lica koja vrše prevoz opasnog otpada bez odgovarajućih isprava o prevozu opasnih materija, ako pale otpad na otvorenom prostoru, ne urade plan upravljanja otpadom, ili ne upravljaju s optadom u skladu sa tim planom. Ova kazna predviđena je i ako se ne vrši odvojeno sakupljanje otpada, ili ako se uvoznik ili proizvođač akutomobila, guma, električnih i elektronskih proizvoda, amabalaže i baterija i akumulatora ne ukuljuči u sistem produžene odgovornosti proizvođača. Takođe, pravno lice koje odlaže neobrađeni medicinski i veterinarski otpad, ili otpad u tečnom stanju, otpad sa eksplozivnim, zapaljujućim i oksidirajućim svojstvima, otpadne baterije i akumulatore, otpadne gume, i drugo izlaže se riziku da bude kažnjeno u navedenom iznosu. Ovakve kazne mogu da budu izrečene i licima koje neadekvtano koriste kanalizacioni mulj, ili miješaju otpadne gume sa drugim otpadom, ili uvoze neopsan otpad radi odstranjivanja, odnosno odlaganja.
Stanković naglašava da je za većinu prekršaja predviđena i kazna za odgovorno lice u firmi i fizičko lice, ali u manjem iznosu od navedenih. Takođe, Zakon je predvidio i kazne za nedostavljanje lokalnog plana resornom ministarstvu na mišljenje, a predviđena kazna za odgovorno službeno lice u jedinici loklane samouprave je od 250 do 2 000 eura.
Stanković podsjeća da su iskustva stečena tokom implementacije Zakona o upravljanaju otpadom iz 2005. odnosno 2008. godine, kao i, u međuvremenu, usvojenih promjena u evropskom zakonodavnom okviru, bile osnova za pripremu i donošenje novog Zakona o upravljanju otpadom.
Zagađivač plaća: Iskustva zemalja članica EU u oblasti upravljanja otpadom, naglašava naš sagovornik, govore da se za uspješnu implementaciju propisa mora uspostvaviti kvalitetan inspekcijski sistem.
“Važno je reći da je u zemljama EU najveća slabost u implementaciji propisa poštovanje principa zagađivač plaća. Takođe, iskustva EU ukazuju da kazne i mjere moraju biti definisane na način da budu efikasne”, kaže Stanković.
On objašnjava da su u novom Zakonu detaljno definisane situacije u kojima nadležne inspekcije vrše nadzor. Tako su za ekološku inspekciju propisana još 23 ovlašćenja, a za komunalnu inspekciju 9 ovlašećnja, pored onih koje ove inspekcije imaju obavezu da sprovode u skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru.
U dijelu kaznenih mjera došlo je do značajnog povećanja propisanih prekršaja u oblasti upravljanja otpadom za koje su predviđene kaznene mjere. Tako je skoro utrostručen broj prekršaja za koja se izriču kazne pravnim licima i preduzetnicima u odnosu na Zakon iz 2008. godine. Ukupno broj utvrđenih prekršaja u odnosu na Zakon iz 2005. godine uvećan za oko 2,5 puta.
Kada je riječ o Zakonu o upravljanaju otpadom iz 2005 godine, oderdbe koje su se odnosile na oblast nadzora bile su sadržane u jednom članu. U novom Zakonu detaljno su definisane situacije u kojima nadležne inspekcije vrše nadzor. Tako su za ekološku inspekciju propisana još 23 ovlašćenja, a za komunalnu inspekciju 9 ovlašećnja, pored onih koje ove inspekcije imaju obavezu da sprovode u skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru.
Zakon je jasan, a suština je u poštovanju principa zagađivač plaća. Dakle, na potezu su inspekcije.
