Ropstvo, izrabljivanje, mobing, neplaćeni rad, plate koje kasne… Ovo su ključne asocijacije kada se pomene rad kod privatnika: u anketi postavljenoj na zvaničnoj Fejsbuk stranici Portala Analtika pozitivnih komentara o radu - nije bilo.
Ipak, da svi poslodavci ne gledaju isključivo lični interes i ličnu zaradu pokazuje nedavni primjer Dušanke Bošković, koja je za dvadesetogodišnji rad i lojalnost od vlasnika komanije “Ražnatović” na poklon dobila novi - golf 5. Na isti način je i svoje radnike obradovao uoči Nove godine privrednik Radomir Novaković Cakan. Vlasnik lanca „Cakan“ radnji, nagradio je četvoro svojih radnika za vjernost firmi i profesionalizam - novim automobilima!Ovo su, ipak, neuobičajeni gestovi poslodavaca. Kako primjećuje jedan od učesnika u anketi Portala Analitika, češće biva da vlasnici sebi „kupe džip, a da radnicima kasni plata, od svega 250 eura”. Stav da je država sigurniji poslodavac potvrđuje nedavno istraživanje UNDP-a, prema kojem većina građana će radije raditi za mjesečnu platu od 450 eura u javnom, nego u privatnom sektoru za - 750 eura.
Razloga za to, čini se, ima na pretek: neuplaćivanje doprinosa, izostanak godišnjih odmora, rad tokom praznika, isplata “na ruke”, osiguranje „na minimalac“…
Tek rijetki se žale: Inspekcija rada Uprave za inspekcijske poslove u prošloj godini izvršila je ukupno 9.209 inspekcijska pregleda, od kojih je svaki deveti (1.299) bio po osnovu inicijative zaposlenog. Iako inspektori rada čuvaju identitet podnosioca prijave, shodno članu 3 Zakona o inspekciji rada, zaposleni se ipak rijetko odlučuju da prijave svog poslodavca.
Najčešće nepravilnosti, kako su kazali Portalu Analitika iz Inspekcije rada, odnosile su se na: nezaključivanje ugovora o radu, kašnjenje u isplati zarada, neredovnoj uplati doprinosa na obavezno socijalno osiguranje, uskraćivanju prava na sedmični odmor, uskraćivanje ili djelimično uskraćivanje prava na godišnji odmor, neuručivanje obračuna zarada zaposlenim i nepreduzimanje mjera zaštite na radu.
Slične probleme zapazili su i predstavnici Saveza sindikata Crne Gore i Unije slobodnih sindikata CG.-Iskustvo u ovom dijelu jasno pokazuje da su crnogorski privatnici vješto koristili tranzicioni period koji je isuviše dugo trajao, a u sadašnje vrijeme pod plaštom svjetske ekonomske krize traže alibi za neispunjenje obaveze prema zaposlenima, uskraćujući većinu prava iz radnog odnosa, ocijenio je za Portal Analitika Goran Ćulafić, koordinator Pravnih kancelarija SSCG.
Prema njegovim riječima, sve to prati neadekvatna angažovanost inspekcijskih organa, poreske uprave i inspekcije rada, i to u onom dijelu koji je već naveden - isplati zarada i uplati doprinosa na obavezno penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje kao i ostalih prava iz radnog odnosa. Ćulafić je dodao da Crna Gora nema problem sa zakonima, već njihovim primjenama.
Tranzicija uzrok svih problema: Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđa Keković kaže da je „zabrinjavajući broj poslodavaca“ koji ne poštuju Zakon o radu.
-Mi u USSCG smatramo da je to jedna od brojnih negativnih posljedica koje nam je donio dvadesetogodišnji tranzicioni/privatizacioni process - tokom kojeg su institucije sistema imale inertan odnos prema ovoj pojavi - dozvoljavajući poslodavcima brojne zloupotrebe zakonskih obaveza prema zaposlenima, podvlači Keković.
On dijeli mišljenje sa Ćulafićem, da nadležne institucije nijesu, prije svega Inspekcija rada, dovoljno učinile da se neplaćanje za prekovremeni rad i rad tokom praznika kazni i suzbije.
Goran Ćulafić, koordinator Pravnih kancelarija SSCG, kaže da to što pojedine firme ne plaćaju nadoknadu za prekovremeni rad, samo pokazuje jasnu „zloupotrebu poslodavaca koji svjesno krše odredbe Zakona o radu“.
-Razlog za ovakvo ponašanje poslodavaca leži u činjenici da zaposleni u strahu da ne izgube radno mjesto, nijesu spremni da prijave takvo ponašanje poslodavaca, dok na drugoj strani imamo neadekvatno reagovanje inspekcije rada na ovakve pojave, ističe Ćulafić.
I njegov kolega Nenad Marković, predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskih materijala Crne Gore, tvrdi da se radnici primaju pretežno na određeno vrijeme i da postoji strah da će, u slučaju prijavljivanja poslodavca, ostati bez posla.
Svjetska kriza problem svih rješenja: Da za sve nijesu krivi „nesavjesni poslodavci“, upućuju iz Unije poslodavaca Crne Gore, navodeći da se naša zemlja nalazi u teškoj ekonomskoj krizi, koja posebno pogađa sektor privrede. Najveći izazov za privatnike pak, prema riječima PR menadžerke Zvezdane Olujić, predstavlja pronalaženje odgovora na pitanje – kako sačuvati biznis i održati njegovo poslovanje.
Ali, to ne znači da se posao može razvijati na uštrb radnika.
-Poznat je više puta javno iznesen stav UPCG da bez zadovoljnog radnika nema ni zadovoljnog poslodavca. Jednostavno - produktivnost, kao svojevrsna potvrda ekonomske i finansijske održivosti privrednog subjekta, ne može biti ostvarena na osnovama nepoštovanja prava radnika, već upravo suprotno, izričita je Olujić.
Zloupotrebe prava radnika o kojima se često komentariše u javnosti, Olujić vidi kao svojevrstan „odgovor“ privrednika na „ekonomsku situaciju, a naročito opterećenja po osnovu kontinuiranog uvođenja raznih poreza, dadžbina i drugih nameta koji rad dodatno čine skupim“.
-U tom smislu, plaćanje obaveze na zagarantovane ili minimalne zarade samo je jedan od načina kojima pribjegavaju tek pojedini privrednici, a što istovremeno, zarad veće neto zarade, prihvataju i njihovi zaposleni, ocjenjuje Olujić, dodajući da uspostavljene mehanizme zaštite radnika samo treba koristiti.
„To je minimalizam, svi vide, niko da prizna“: Izgleda da mehanizam zaštite prava radnika u realnom životu - ne funkcioniše. Brojne su prepreke na koje nailaze i zaposleni i poslodavci. Osiguranje na minimalni iznos zarade, jedan je od problema, koji je Vlada pokušala da riješi tako što će u narednih šesti mjeseci minimalac iznositi 193 eura (ranije 147 eura).
-Opšte poznato je da jedan broj poslodavaca dio zarade zaposlenom isplaćuje „na ruke“ za koji ne uplaćuje poreze i doprinose. Najčešće je to onaj dio zarade koji je iznad minimalne zarade koju je po zakonu obavezan da isplati. Poslodavci na taj način štede značajna sredstva, a ipak uspijevaju da zadrže nivo zarade prema zaposlenom, istakao je u izjavi za Portal Analitika Srđa Keković, generalni sekretar USSCG.
On dodaje da se poslodavci pravdaju činjenicom da, zbog brojnih obaveza prema državi, nijesu u mogućnosti da plate doprinose na puni iznos zarade koja bi bila stimulativna za zaposlenog.Da se čine brojne manipulacije sa minimalnom zaradom objašnjava Goran Ćulafić, koordinator Pravnih kancelarija SSCG ističući da su za vrijeme trajanja tranzicionog perioda poslodavci uglavnom pribjegavali osiguravanju zaposlenih na minimalnu cijenu rada od 55 eura. Danas to rade na minimalnu zaradu, a da to, i pored svakodnevnih prijava, Inspekcija rada i Poreska uprava ignorišu.
-Na ovaj način poslodavci zaposlenima čine ogromnu štetu, jer će zaposleni sticanjem prava na starosnu penziju biti uskraćeni za isplatu iste u iznosu koji bi im pripadao da im je obračun doprinosa uplaćen na stvarnu zaradu, a ne na minimalnu kako se to u posljednje vrijeme čini, a posebno ako znamo da će ubrzo stupiti na snagu Odredbe zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kada će kao osnovica za obračun penzije biti uzet cjelokupan staž osiguranja, kazao je Ćulafić.
No, pored zaposlenih, zbog ovakvog ponašanja poslodavaca, veliku štetu trpi i Fond penzijskog invalidskog osiguranja, zbog čega će, ukoliko se sa primjenom ove politike nastavi, doći u pitanje redovnost isplata penzija kao i održivost likvidnosti samog Fonda, smatra sagovornik Portala Analitika Ćulafić, dodajući i da ovo možemo svrstati u domen sive ekonomije.
Trudnice najranjivija kategorija: Priča o pravima radnika je neraspletiva poput Gordijevog čvora. O kompleksnosti problema govore i postojanje posebnih grupa koje, pored navedenih problema, muče i druge brige. Iz oba sindikata, kao i iz Unije poslodavaca, trudnice smatraju najugroženijom kategorijom zaposlenih, pored onih koji imaju iznad 50 godina, a rade u u firmama koje su u stečaju, zaposlenih na određeno vrijeme, ali i osoba sa invaliditetom.
Zakon o radu predviđa zaštitu žena i u postupku zasnivanja i u toku trajanja radnog odnosa, a to podrazumijeva i zabranu otkazivanja ugovora o radu u toku trajanja trudnoće i za vrijeme porodiljskog odsustva.
-Ista zabrana postoji i u slučaju proglašenja za ’’tehnološki višak’’ (za lica za čijim radom je prestala potreba usljed ekonomskih, tehnoloških i restrukturalnih promjena). Ova vrsta zaštite je, po osnovu Zakona o radu, predviđena za oba roditelja, što znači i za oca ukoliko on koristi roditeljsko odsustvo, napominje Zvezdana Olujić iz Unije poslodavaca Crne Gore.
Navedena zabrana se odnosi samo za roditelje koji se nalaze u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Ipak, zakon predviđa i dva izuzetka, od kojih je jedan da se zaposlenoj ženi, kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo, rok za koji je ugovorom o radu zasnovala radni odnos na određeno vrijeme produžava se do isteka korišćenja prava na porodiljsko odsustvo.
Iako na papiru sve lijepo i čitko piše, u praksi se evidentno ima poteškoća sa primjenom zakona.
Slavica Jauković, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost pri SSCG u razgovoru za Portal Analitika SSCG ističe da se zaposlene žene suočavaju sa velikim stepenom nezaposlenosti i teško dobijaju posao, jer su obično u reproduktivnom dobu, pa poslodavci misle da će otići na porodiljsko odsustvo, a znaju da im je u tom slučaju zabranjeno da im daju otkaz.
-Iako je zakonska regulativa uglavnom na strani žena i štiti je, poslodavci nađu način da se riješe te kategorije žena, rekla je Jauković.
Prema njenim riječima, radnice su ugrožene posebno u sektoru trgovine, turizma i građevinarstva.
- Te žene se suočavaju sa kršenjem radnih prava, a jedan od razloga je i njihova slaba uključenost u rad sindikata. Raspolažemo sa podatkom da je u Crnoj Gori 37 hiljada zaposlenih u sektoru trgovine, od toga 20 hiljada žena, a sindikalno je svega oko 3000 organizovano, kazala je predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost pri SSCG.
Jauković zaključuje da iako zakoni štite zaposlene žene, u praksi se ne primjenjuju, a za to je kako ona tvrdi, odgovorna Inspekcija rada koja mora mnogo više da se angažuje, a i sami poslodavci, koji često pribjegavaju otpuštanju žena za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva.
Svi naši sagovornici saglasni su da bi zajedničkim snagama moglo da se odmotava zamršeno klupko radničkih prava i obaveza poslodavaca, i da se konačno krene u rješavanje problema koji evidentno guše crnogorske radnike, koji čine većinu društva. Kako to mudro primijeti jedan od učesnika u anketi Portala Analitika, „sve po svijetu riješismo, a u kući i muka i bruka“ (V.R.).
Kristina ĆETKOVIĆ/Aleksandra STANKOVIĆ
