„Institut lok auta ili kontraštrajka po prvi put se uvodi u naše zakonodavstvo, iako je zastupljen u mnogim zemljama EU, kao i zemljama iz okruženja, npr. Hrvatska ga je uvela u procesu EU pregovora, a u Srbiji je predviđen novim zakonom koji je u proceduri donošenja. UPCG je pitanje potrebe uvođenja lok auta potencirala i u prethodnom periodu, kada nije nailazila na razumijevanje i podršku druga dva socijalna partnera, Vlade i sindikata“, navela je Radulović, ističući da je regulatorna reforma nametnula nužnost svestranijeg sagledavanja prava i obaveza i poslodavaca i zaposlenih koja prostiču iz rada i po osnovu rada.
„Štrajk, kao metod rješavanja sporova iz radnog odnosa treba, da bude krajnje sredstvo za ostvarivanje prava, isključivo kada se iscrpe sve ostale mogućnosti za postizanje dogovora i rešavanje problema. Iako štrajkovi često za uzrok imaju opravdane zahtjeve radnika, sve češće se tom načinu iskazivanja nezadovoljstva pristupa, a da prethodno nije bilo pokušaja da se problem riješi na drugi način. Takođe, sve je češća pojava da se zahtjevi štrajkačkih odbora saopštavaju ultimativno, bez spremnosti na dijalog i bez obzira da li postoji realna mogućnost za ispunjavanje tih zahtjeva, kao i zaposijedanjem imovine koja je vlasništvo poslodavca, i na taj način sprečavanjem poslovanja, što samo produbljuje problem. Imajući u vidu karakter odnosa između zaposlenog i poslodavca kao ugovornog odnosa i potrebu da se u jednom takvom odnosu obezbijedi ravnoteža interesa obije ugovorne strane, pitanje lokauta se moralo zakonski riješiti- naglasila je ona.
Radulović napominje da iako se legitimnost ovog prava može osporavati ekonomskom nejednakošću strana u radnom odnosu, pravo poslodavca na kontraštrajk ima etički osnov legitimnosti.
„To je potreba da se obezbijedi zaštita interesa poslodavca, kao druge ugovorne strane. Na ovaj način se pojačava i odgovornost sindikalnih predstavnika prema drugim zaposlenim za legitimnost samog štrajka i zahtjeva koji se njime postavljaju“, zaključila je Radulović.
