Nagrađivani autor koji je predstave postavljao na scenama i festivalima u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Kikindi, Zrenjaninu, kao i Budvi, prvi put radi u Crnogorskom narodnom pozorištu. Za novi komad odlučio je da angažuje čak 20 glumaca, koji su, po njegovim riječima, pravo otkrovenje, „ljudi velikog potencijala koji mogu čuda da prave“.
Konferencija za novinare sa neoubičajeno mnogo aktera – dvadesetak ih je govorilo o svojim iskustvima u radu sa Liješevićem – obilježila su dirljiva kazivanja i puno riječi hvale. Reditelj je zahvalio prvom čovjeku nacionalnog teatra, Janku Ljumoviću i cjelokupnom timu koji je radio na predstavi.
- Došao sam nepoznajući ansambl. Nakon mjesec i po rada, mislim da ne bih mogao da ne sarađujem sa njima. Hvala vama što ste me beskrajno počastili talentima, entuzijazmom, gostoprimstvom – dodao je Liješević.
Posjećajući da je za i ovu predstavu „kojoj se kraj nije vidio“, jer ne polazi od dramskog teksta, koristo problem sredine koji pritiska ljude, on je precizirao da svojim djelom govori o „generaciji očeva koji su gradili i što su nam ostavili u nasljeđe, kako se mi danas prema tome odnosimo“, u vremenu kada se sve materijalizovalo.
Ljumović takođe nije štedio riječi o tome koliko je za CNP značajno što su brojni članovi glumačkog ansambla angažovani u predstavi.
- Uvijek mi je zadovoljstvo kada ugostimo reditelja koji prvi put radi u CNP-u. Prije nešto više od godinu započeli smo komunikaciji i razmišljali što ćemo... Ova predstava je upravo na tragu njegovog rediteljskog, dokumentarističkog postupka. Nastala je kao potreba da govorimo o nekim ključnim stvarima, koje čine neke male privatne priče, priča o vladavini, svemoći novca. Svjedočimo različitim dramama kapitalizma i čovjeka u njemu – istakao je Ljumović, i poredio aktuelnost i značaj teksta sa onim što su stvarali velikani poput Gorkog, Gogolja, Krleže i Nušića.
Dramaturškinja Stela Mišković, kao i saradnica na predstavi Milena Lubarda – Marojević, govorile su o neponovljivom doživljaju učešća u stvaranju predstave.
- Svi zajedno smo gradili i istraživali tokom procesa stvaranja teksta. Nismo imali ni podjelu. Imali smo temu, ali se tekst u stvari formira svakog dana, tokom svake probe. I to je organizam koji se vremenom mijenjao, mutirao, dok nije postao - savršeni organizam – rekla je Mišković.
- Kada želite da ispričate neke krupne priče, one se najtačnije ispričaju kroz male ljudske ispovijesti – dodala je Lubarda – Marojević, i istakla za nju bitnu temu nasljeđa, „materijalnog i duhovnog“.
U timu ovog scenskog projekta je i kompozitor, autor songova Aleksandar Kostić, višegodišnji Liješevićev saradnik.
I glumci u komadu „Očevi su grad(ili)“ govorili su samom radu sa rediteljem i svemu što im se događalo tokom nastajanja predstave. Tako je Dušan Kovačević istakao da iza dokumentarnosti, realnosti i, na izgled, lake igre na sceni, stoji mukotrpan rad. Za Zorana Vujovića je Liješević primjer vođe sa idejom i vizijom, a za Srđana Grahovca neko sa kim je rad bio – ljekovit.Petar Burić se ovim komadom, nakon dužeg vremena, vraća na scenu Crnogorskog narodnog pozorišta. Emir Ćatović i Radmila Božović, sada pripravnici u nacionalnom teatru, nadaju se da će im i naredni projekti biti tako posebni kao ovaj prvi na kome rade.
- Ovo nije predstava koja samo kritikuje, koja treba da bude prst u oko, već da nas opomene i svakom da zadatak da, poslije sat i po – dva, izađe iz sale i stvori svoje mišljenje o onome što smo mi htjeli da ispričamo – dodala je Božović.
Vjerovatno kao i u samoj predstavi, pred novinarima su se smjenjivale različite priče njenih aktera.
- Naši životi su veći do bilo koje drame. Ova predstava je specifična i po tome što je iskrena: nema lažnih suza, ni riječi – napominje Slobo Marunović.
U prilog tome ide i priča Olivere Vuković: sa suzama u očima je govorila o tome kako je reditelj prihvatio i uključio u tim predstave, iako je imala ozbiljnih zdravstvenih problema.
- Imala sam dva mjeseca agonije, ljekari su mi pomogli, ali su me kolege, ovaj cijeli tim predstave - spasio. Bila sam „na rezervi“, a Boris Liješević mi je dopunio baterije – ispričala je Vuković.
Druga krajnost bila je ona stvarnost o kojoj je šaljivo govorio Dragan Račić, za koga je rad na ovoj predstavi bio monoton: „Nema svađa, nema rasprave...“ Kristina Stevović, Žaklina Oštir i Nada Vukčević nisu željele da previše otkrivaju o komadu, ali je zato Slavko Kalezić kazao kako je rad sa Liješevićem za njega bio toliko značajan, da ga je reditelj „oslobodio“ na sceni i prema njemu imao „onaj pristup kakav je trebalo da ima njegov profesor“.
U predstavi „Očevi su grad(ili)“ uloge još tumače Ana Vujošević, Gorana Marković, Gojko Burzanović, Jadranka Mamić, Mišo Obradović, Momo Pićurić i Stevan Radusinović.
Kostime je osmislila Ivanka - Vana Prelević, asistenti na dramaturgiji su Ivana Dedić i Balša Poček, a asistent režije Idriz Đokaj.
Prva repriza najavljena je za subotu, na istoj sceni od 20 časova.
K.J.
Foto: Balša Rakočević
