Njegovo siromašno, ali srećno djetinjstvo u ruralnoj Venecueli, često mu je služilo kao osnova za anegdote kojima je obogaćivao svoje političke govore.
Kao bivši potpukovnik Čaves je proveo veći dio svoje vojne karijere sarađujući sa drugim vojnicima ljevičarima na rušenju tradicionalnog političkog poretka.
Godine 1992. našao se na čelu prevrata protiv tadašnjeg predsjednika Karlosa Andresa Peresa koji je doživio neuspjeh, ali je to bio početak Čavesove političke karijere.
Kratak politički govor koji je održao, dok su ga odvodili u zatvor, sa svojim zaštitnim znakom na glavi, crvenom beretkom, ostavio je utisak na mnoge Venecuelance i utro mu put narodnog vođe.
Nakon što je pomilovan, Čaves je krenuo na turneju po zemlji, a pobjedu na izborima odnio je 1998. godine. Za mnoge birače predstavljao je novi početak nakon decenije vlada koje su viđene kao samodovoljne i korumpirane.
Privatni mediji i biznis lideri zauzeli su stav protiv Čavesa, a 2002. grupa opozicionih političara i disidenata iz redova vojske organizovala je puč. Čaves je uhapšen i prebačen u bazu na Karibima. Dva dana kasnije lojalni oficiri iz vojske i pristalice vratili su ga na vlast. Čaves je tada optužio SAD da stoje iza puča i rekao da strahuje da bi mogao da bude ubijen.
Kao predsjednik uživao je veliku podršku siromašnih zbog velikog ulaganja države u zdravstvene i obrazovne programe što je finansirano od izvoza nafte. Podršku je dobijao i zbog konfrontacije sa SAD, koju je okarakterisao kao dekadentnu, ratno huškačku imperiju.
Nekoliko puta je zaprijetio da će zaustaviti isporuku nafte u SAD, kao kada je optužio tadašnjeg predsjednika Džordža Buša da je podržao puč 2002, ali to nikad nije učinio. SAD su ostale najveće tržište za izvoz venecuelanske nafte, ali je Čaves takođe povećao izvoz na tržište Kine i države sa antizapadnom politikom poput Bjelorusije, Irana i Sirije.
Inspirisan svojim prijateljem i mentorom, kubanskim liderom Fidelom Kastrom, Čaves je, prema svojim kritičarima, vodio Venecuelu radikalnim putem, nacionalizujući veći dio ekonomije.
Poput Kastra, bio je poznat po svojim govorima, koji su se često protezali duboku u noć. Godine 2012. oborio je sopstveni rekord, govoreći bez prestanka gotovo 10 sati, naveo je Rojters.
Čaves se dva puta ženio. Ima tri ćerke i sina. Od druge žene razveo se 2000. godine. Malo je poznato o njegovom privatnom životu kao predsjednika, ali je često pominjao da uživa da gleda bejzbol na TV, da čita i sluša narodnu muziku.
Sredinom 2011. je saopštio javnosti da se liječi od kancera. Bio je na četiri operacije na Kubi, kao i na isprpljujućoj hemoterapiji i radijaciji. Dva puta je saopštio da je izliječen.
U oktobru 2012. je ponovo izabran za predsjednika sa 55 odsto osvojenih glasova, ali je bio previše bolestan da bi položio zakletvu za svoj novi šestogodišnji mandat, koji je trebalo da počne 10. januara.
Vrhovni sud Venecuele je donio odluku da on ostaje predsjednik, čak iako se nalazi u bolnici.
Sa Kube je avionom prebačen u februaru u Venecuelu, gdje je odmah smješten u bolnicu u Karakasu, gdje je preminuo.
Ovo su neke zanimljivosti o preminulom Čavesu, kojeg su obožavale i neke holivudske zvijezde poput Šona Pena.
1. Čaves je zabranio koka-kolu ziro u junu 2009. godine tvrdeći da je napitak sa malo kalorija nezdrav – ali nije objasnio na koji način šteti zdravlju.
2. Ugo je takođe obećao da će ukinuti Noć vještica u svom nedjeljnom televizijskom obraćanju naciji. On je ovaj praznik nazvao „imperijalističkim terorom“ koji za cilj ima utjerivanje straha u kosti drugim nacijama.
3. Čaves je bio dugogodišnji obožavatelj bejzbola i tokom posjete Sjedinjenim Američkim Državama 1999. godine čak je izveo i početno bacanje na jednoj utakmici. Tokom istog boravka, takođe je pozvonio za kraj radnog dana njujorške berze.
4. Ali nije volio golf. U svojoj emisiji „Halo predsjedniče“ nazvao je ovu igru „buržoaskim sportom“ i ukazao na to da su igrači lijeni pošto se voze po terenu od rupe do rupe. On je takođe insistirao na tome da se jedina dva terena za golf zatvore pošto u zemlji previše siromašnih živi u užasnim uslovima dok se ovi tereni svakodnevno dotjeruju do savršenstva.
5. Tokom 2005. godine Ugo je posjetio Bronks, gdje je tokom govora u jednoj evanđelističkoj crkvi okupljenima obećao gorivo po nižoj cijeni. Uz pomoć Citgo petroleuma, američkoj ispostavi državne naftne kompanije Venecuele, on je siromašnim stanovnicima Bronksa dopremio lož ulje po 40 odsto nižoj cijeni. Kompanija je takođe obećala ulaganja od 3,6 miliona dolara kako bi se stvorili dodatni poslovi u Bronksu.
6. Čaves je takođe smatrao da je kapitalizam odgovoran za nestanak života na Marsu, a to je i javno napomenuo na govoru koji je održao 2011. godine.
7. Bio je veliki fan Tvitera. U trenutku smrti imao je više od 4 miliona osoba koje su ga pratile na ovoj socijalnoj mreži, a svom trimilionitom pratiocu poklonio je stan.
8. Takođe, bio je veliki poklonik Fidela Kastra. Tokom proslave njegovog sedamdeset petog rođendana Ugo se pridružio kvartetu kako bi ovom revolucionaru otpjevao slavljeničku pjesmu.
9. Čaves je imao i umjetničku stranu: u decembru 2011. godine dao je predsjedniku Argentine svoju sliku sa njim koju je sam naslikao. „Morao sam da koristim teoriju o boji i slične stvari da bih ovo naslikao“, izjavio je tom prilikom.
