Podsjetimo, Srbija je odlučila da poveća 10 puta granicu dozvoljenog nivoa aflatoksina u mlijeku, a naš ministar je poručio da takvo mlijeko mi nećemo uvoziti. Potpredsjednik Unije poslodavaca Crne Gore za poljoprivredu Željko Vidaković naglašava da su nadležni na brzinu odlučili da prihvate standard EU.
’’Mi smo više puta ukazivali na to da su naši institucionalni kapaciteti u poljoprivredi više nego skromni, u mnogim oblastima pa evo u ovoj. Građani kao potrošači ne znaju mnogo toga,ali mi kao proizvođači znamo. Recimo, svega pet ili šest veterinara prate i kontrolišu sa nivoa države trenutnu situaciju sa mlijekom. Složićemo se da je to veoma malo. Osim toga, tokom prošle godine po mojim saznanjima uopšte nijesu rađene analize mlijeka na ove kontaminente o kojima razgovarammo. Trebalo je da ta priča bude pokrenuta u nekim drugim državama pa smo onda i mi ispitali mlijeko. Dolazimo do činjenice da nije problem da se jako malo ulaže,već dolazimo i do institucionalnih kapaciteta. Iz EU su nam poručili da imamo jako mali broj zaposlenih u toj oblasti ,odnosno institucionalni kapaciteti Ministarstva poljoprivrede su više nego skromni. Za hranu se mora izdvojiti. Sada se na ovom primjeru, nažalost, možda kasno vidi, šta to znači kada se ovako nešto dogodi.’’
Vidaković kaže da se zbog toga što naša zemlja iz budžeta najmanje daje od svih zemalja Evrope za agrobudzet, svega 1o dsto, odnosno oko 15 miliona, otvara vrzino kolo u kojem ne dobijaju ni proizvođači ni država, pa ni građani. Naime, Vidaković kaže da je jedan od glavnih uzroka povećanog nivoa aflatoksina stočna hrana koju mi uvozimo:
’’Naravno da se taj povećan nivo aflatoksina može pojaviti i u jajima i mesu,jer je prisutan u organizmu životinja preko kontaminirane hrane. Dolazimo opet do toga da treba uložiti u domaću proizvodnju i mlijeka i mesa. Naravno, to se ne može raditi bez kvalitetne proizvodnje hrane, odnosno silaže i sjenaže. I to se svakako ne može uraditi sa nekih desetak, dvanaest miliona. Složićemo se, mi nijesmo toliko manji ni od Makedonije, ni od Hrvatske, ali oni ulažu po nekoliko stotina miliona u to, a nama je cijeli budžet petnaestak miliona. Dakle nije problem izdvojiti novce za uvoznu hranu, nego je pitanje šta mi to uvozimo? Pored toga što je opasno to je i ekonomski neopravdano.Ni u jednoj zemlji EU se ne razvija domaća proizvodnja bez kvalitetne proizvodnje stočne hrane. I tih 100 tona hrane koje su uvezli, to je kao da oboljelom od upale pluća date jednu injekciju.To je dovoljno za neđelju dana i već za desetak dana moraćemo da uvozimo ponovo još 100 tona, a treba da se zapitamo kakva je ta hrana i kakvo ćemo sjutra piti mlijeko. ’’
Vidaković ocjenjuje da je ipak bolje preispitati odluku o dozvoljenom nivou aflatoksina:
’’Dvije trećine zemalja svijeta su na nivou 0,5,nivou na koji se vratila Srbija i koji je imala i Srbija i mi do 2011. To jeste deset puta tolerantnije od trenutno dozvoljenog kod nas 0,05. Međutim,ako znamo da najrazvijenije zemlje svijeta- Amerika, Rusija, Kina imaju granicu 0,5 i da niko nije naučno dokazao uzročno-posljedičnu vezu aflatoksina sa nastankom kancera, onda treba da se zapitamo da nijesu ipak posrijedi komercijalni razlozi. Evropske države mogu da dozvole da im bude nivo dozvoljeni aflatoksina 0,05 i oni na taj način u jednu ruku i štite svoje domaće proizvode i svoje tržište, a opet sa druge strane izađu na međunarodno tržište i kažu da proizvode najbolje mlijeko. Evropske države mogu sebi da dozvole taj luksuz, ali da li možemo mi? Nama to u ovom stepenu pregovora niko ne traži, to će nam možda trebati za jedno 10 godina. Sada ćemo, zbog ovakve situacije, biti osuđeni na uvoz stočne hrane, a možda i mlijeka i dovesti u pitanje I ovo malo proizvodnje što imamo" kaže, Vidaković.
foto: index.hr
