Bivše direktore Crnogorske komercijalne banke Milka Ljumović i Bose Tatar obratile su se javnosti dugim pismom koje objavljuju današnje Vijesti, u kojem kritikuju sadašnji menadžment te banke i optužuju ga da svoj neuspjeh „pravdaju pričom o greškama starog rukovodstva koje je stvorilo banku.
„Priča se pretvorila u krivičnu prijavu sadašnjeg menadžmenta (treće mađarske garniture), nakon što su mlađi članovi naše porodice osnovali mikrofinansijsku organizaciju s namjerom da ona jednom preraste u banku“, navodi se u javnom obraćanju Ljumović i Tatar.
„Od hvale do hajke“, stoji u nadnaslovu teksta, naslovljenog „Nekad su nam pisali zahvalnice, a sad montiraju događaje“.
Ljumović i Tatar na početku teksta navode da ih je više medija kontaktiralo radi intervjua, ali da su se one odlučile na ovaj vid komuniciranja sa javnošću, „jer im to omogućava da ispoštuju obavezu o tajnosti istražnog postupka“.
U ovom obraćanju Ljumović i Tatar su optužile sadašnji mađarski menadžment banke da „forsira hapšenje i progon bivšeg crnogorskog menadžmenta, kako ne bi svjedočio o pogubnosti nove poslovne politike CKB-a za crnogorsku ekonomiju“, tvrde bivše direktorke CKB-a.
Njih dvije tvrde i da je mađarski menadžment, na kraju, svjesno počeo da vodi poslovnu politiku koja urušava crnogosku ekonomiju.
„Katastrofalno je za Crnu Goru da se žuri sa stečajem razvojnih preduzeća. Dok njemačke i francuske banke otpisuju 50 odsto plasmana Grčkoj, dotle CKB sudbina klijenata i crnogorske ekonomije ne zanima“, navode Ljumović i Tatar.
Njih dvije na početku obraćanja javnosti podsjećaju da su osumnjičene da su zajedno, sa još četiri bivša i sadašnja direktora CKB-a u periodu od 2005. do 2009. godine odobrile šest kredita s namjerom da klijentima omoguće da ih ne vrate i da tako steknu materijalnu korist.
One navode da su svi sporni krediti odobreni u redovnoj proceduri kroz kreditni odbor „što automatski znači da su bila uzeta osnovna obezbjeđenja, a ugovorima o kreditu bile predviđene obaveze klijenata da obezbijede i dopunska obezbjeđenja“.
„Posebno želimo istaći da za kredite koji su predmet istrage, vlasnici kompanija koje su korisnici kredita transparentno su poznati i ne mogu biti dovedeni u vezu, ne samo ni sa kim, iz porodica okrivljenih, već ni sa njihovim prijateljima, niti sa bilo kim iz banke. I svi ti krediti su dati za projekte u Crnoj Gori“, piše u pismu Ljumović i Tatar.
One dodaju da je mađarski vlasnik bio upoznat sa svim što je u banci rađeno i prije nego što je kupio CKB, te da su mađarski partneri kupili baš CKB zbog najvećeg učešća na bankarskom tržištu Crne Gore.
Njih dvije navode hronologiju kojom je banka prešla u vlasništvo mađarskog OTP-a, počev od 2006. godine, te da su im i 2009. godine stizala pisma zahvalnice od novog menadžmenta za „ogroman uspjeh koji su postigle u proteklih 12 godina“.
Ljumović i Tatar pišu da je CKB odmah nakon njihovog odlaska promijenila poslovnu politiku, koja je postala krajnje restriktivna, da su izostale mjere pomoći klijentima, koji su zapali u dužničku krizu.
„Naši nasljednici ne poznaju lokalne prilike i mentalitet naših ljudi, pa su izgubili brojne klijente. Mi smo ostavili banku sa bilansnom sumom od 1 milijardu i 138 miliona eura na dan 31. 12. 2008. Ona je danas nešto iznad 600 miliona ali i s tom sumom CKB ima još uvijek najjaču tržišnu poziciju“.
„Promijenile su se tri garniture mađarskog menadžmenta banke, ali slabljenje banke nije zaustavljeno. Umjesto da shvate da je formula uspjeha briga prema klijentima i razvojna, a ne kaznena politika banke, svoj neuspjeh su počeli da pravdaju pričom o greškama starog rukovodstva koje je stvorilo banku. Priča se pretvorila u krivičnu prijavu sadašnjeg menadžmenta (treće mađarske garniture), nakon što su mlađi članovi naše porodice osnovali mikrofinansijsku organizaciju s namjerom da ona jednom preraste u banku“, navodi se u javnom obraćanju Ljumović i Tatar.
