Predsjednik crnogorskog parlamenta pronašao je intrigantan način kako da uštogljenu ustavnu proceduru začini političkim pikanterijama. Najavljujući prije tri dana na konferenciji za novinare raspisivanje predsjedničkih izbora, Ranko Krivokapić nije propustio šansu da poentira: ako Filip Vujanović zaista bude prijedlog DPS-a, neće dobiti političku podršku Socijaldemokratske partije.
Sinoć je, u emisiji Načisto na televiziji Vijesti, predsjednik SDP-a bez zazora napomenuo da će - ukoliko Vujanović zaista bude konačan DPS izbor – njegova stranka sigurno inicirati žalbu Ustavnom sudu. Čak i da Vujanović bude proglašen „ustavnim kandidatom“ - kaže Krivokapić - neće biti i zajednički predsjednički kandidat DPS/SDP koalicije!
Prvi čovjek crnogorskog parlamenta nije ostavio mnogo prostora za nagađanja. Pravni osnov osporavanja Vujanovićeve kandidature tek je zvanični povod, vrh ledenog brijega: nepremostive političke razlike, neslaganja oko državnih simbola, sporenja položaja Crnogorske pravoslavne crkve – to su ključni razlozi što SDP osporava Vujanovića. I to prije nego što je DPS uopšte odredio stranačkog kandidata!
Socijaldemokratska brana volji DPS-a: Ranko Krivokapić je tokom dvije decenije preturio preko glave mnoga stranačka prepucavanja; zna da odvaga izjave u kriznim situacijama. Zato se ovonedjeljno pompezno otkazivanje političke podrške kandidaturi Filipa Vujanovića, prije nego što je kandidatura uopšte ozvaničena (!), ne može tumačiti kao ishitren potez, već kao smišljena politička provokacija. Samo još da se odgonetne – s kojim ciljem?
Za sada, jedno je izvjesno: tim potezom SDP je odstupio od horskih izjava ostalih partnera u vladajućoj koaliciji. Dok su Rifat Husović (BS), Andrija Popović (LP), Marija Vučinović (HGI), Fatmir Đeka (DP) i Genci Nimanbegu skrušeno tvrdili da ih stranački sporazum sa DPS-om prosto obavezuje na podršku njihovom predsjedničkom kandidatu - lider SDP-a je koalicioni sporazum tumčio drugačije: Krivokapić insistira na prethodnom dogovoru koalicionih saveznika.
Formalno gledano, lider SDP-a ima razloga da se buni: u tački 7 Sporazuma o zajedničkom političkom djelovanju, koji je potpisalo svih sedam članica vladajuće koalicije, izričito se navodi se da su „partije saglasne da dogovorom podrže kandidata DPS-a za Predsjednika Crne Gore, koji bi pobijedio na predstojećim Predsjedničkim izborima“. Dogovor koalicionih partnera se, dakle, podrazumijeva ali očito da DPS nije pod tim terminom podrazumijevao ultimatum manjih koalicionih partnera.
Principi, lične pizme i stranačke ucjene: Pitanje je, dakle, koliko veze sa dosadašnjim funkcionisanjem koalicije ima Krivokapićeva namjera da, kao stranački izvanjac, kadruje unutar DPS-a. Nedavno je, nekako u sličnoj poziciji, mandatar Đukanović čekao da se okončaju izbori unutar SDP-a i mirno prihvatio da, recimo, novi ministar unutrašnjih poslova bude potpredsjednik SDP-a Raško Konjević iako je nadaleko čuveno njegovo „prijateljstvo“ sa nekim istaknutim funkcionerima DPS-a, poput Miomira Mugoše.
Nasuprot Đukanoviću, lider SDP-a je odlučio da DPS natjera u pravcu „najboljeg izbora“. Stoga je Krivokapićev istup logično tumačiti kao otvoren, javni pritisak na vrh DPS-a da u zadnji čas promijeni stranačku inerciju da predsjednički kandidat DPS-a bude Filip Vujanović. Tim prije što lider SDP-a ove opomene upućuje samo koji dan prije najavljenih sastanaka opštinskih odbora DPS-a... I otkriva moguće posljedice gubitka podrške SDP-a. „Prva je posljedica: Filip Vujanović će izgubiti izbore; tvrdim da će DPS izgubiti izbore sa tim kandidatom, bez SDP-a“, kazao je Krivokapić sinoć u razgovoru sa novinarom televizije Vijesti Petrom Komnenićem.
Krivokapić nije otkrio sve adute SDP-a, ali je – čak i površnim računanjem - jasno da upozorenje lidera SDP-a nije tako naivno, niti bezopasno po rejting predsjedničkog kandidata vladajuće koalicije. U slučaju Vujanovićeve kandidature i javnog otpora SDP-a, kandidat Demokratske partije socijalista, gotovo sigurno, ostaje bez nekih 25 hiljada esdepeovskih glasača. Negativan stav SDP-a dodatno bi motivisao na „neposlušnost“ i one druge - vanstranačke, a suverenističke – glasače vladajuće koalicije; one ljude kojima odavno ne prija što se crnogorski predsjednik osjeća nelagodno kad sluša crnogorsku himnu ili što kao predsjednik svih građana određuje je li SPC kanonska i da li je Crnogorska pravoslavna crkva nekanonska... Ukoliko SDP zapali tu kapislu, rasplamsaće nezadovoljstvo prema Vujanoviću, što znači da bi kadnidat DPS-a mogao ostati bez još koje hiljade glasova. Ako se u predsjedničku utakmicu, u međuvremenu, uključi i suverenista Darko Pajović, predsjednički kandidat Vujanović bi se suočio sa novim odlivom glasača.
Dakle: projekcija političkog direkora DPS-a Tarzana Miloševića – nedavno izrečena kalkulacija da bi kandidat vladajuće partije mogao da osvoji nekih 165.000 glasova – ostala bi samo pusta želja. Možda bi Vujanović - koji sebe promoviše kao čovjeka pomirenja u Crnoj Gori - mogao da računa ne izvjesnu naklonost dijela glasača SNP-a, ali to je za sada maglovita, neizvjesna politička računica.
U takvom scenariju raspleta, značajno bi porasle šanse Miodraga Lekića „nezavisnog kandidata Demokratskog fronta (!), čak i da ga direktno ne podrži SNP Srđana Milića. Prosto: trvenja i otvorena medijska prepucavanja unutar vladajuće koalicije nijesu baš neka srećna uvertira za pobjedničku predsjedničku kampanju.
Političke računice sa i bez krčmara: Što se, onda, zbiva iza kulisa najnovijih izjava Ranka Krivokapića?
Javno protivljenje lidera SDP-a kandidaturi Vujanovića može se tumačiti i kao otvoreni pritisak, ali - možda - i kao neka vrsta prikrivene političke igre? Recimo: da je čelnik socijaldemokrata javnim otporom kandidaturi Vujanovića, kao u preferansu, odigrao „kroz Vujanovića“ za – Đukanovića. Odnosno, da je Krivokapićev javni otpor u stvari tajna pomoć – i posljednji alarm - vrhu DPS-a da Filipa Vujanovića ubijede da odustane od kandidature. Još jedan detalj upućuje na takav zaključak: javno odbacujući Vujanovića, socijaldemokrate nijesu ponudile koalicionom partneru rješenje; kao da su odgovor čekali baš od – Đukanovića?!
Pitanje je, međutim, da li je otvoreni medijski napad na Vujanovića bio odmjeren potez ili je pak izazvao kontraefekte: ni u malim, vanparlamantarnim, strankama ne vole da im neko sa strane nameće rješenje. Na odgovor depeesovaca se i nije dugo čekalo. Sinoć je podgorički odbor DPS-a jednoglasno predložio - Filipa Vujanovića za predsjedničkog kandidata u ime Demokratske partije socijalista! Podgorički stranački ogranak je najveća partijska baza DPS-a i kandidatura Vujanovića je veliki korak ka njegovom konačnom izboru, tako da je ona teorija o nekoj „skrivenoj igri“ - dobro uzdrmana. Odluka o ponovnoj kandidaturi aktuelnog predsjednika - uz potpuno ignorisanje upozorenja o povredi Ustava - signal je podrške članstva DPS-a Vujanovićevoj politici stvaranja unutarcrnogorskog kompromisa, čak i po cijenu izmjena državnih simbola i odgađanja rješavanja odnosa države i crkve...
To, svakako, nije dobra vijest za Krivokapićeve socijaldemokrate koji za sebe vole da kažu da su baš oni istinski kreatori aktuelnih crnogorskih državnih simbola. Izbor Vujanovića nije tek puko opredjeljivanje za ličnost nego je, u neku ruku, odabir i strateškog pravca. Zvanični stavovi DPS-a, kada su u pitanju državni simboli, do sada su se prilično razlikovali od onih koje je Vujanović javno iznosio. Da li, onda, odluka podgoričkog odbora znači i neki lagani zaokret politike DPS prema identitetskim pitanjima ili je ipak samo riječ o partijskoj inerciji biranja istih ljudi? Kako god, u slučaju Vujanovićeve definitivne kandidature u ime DPS-a, realno je zaključiti da će Krivokapić i ekipa iz SDP-a otvoreno bojkovati kandidata jačeg koalicionog partnera.
Kad se poređaju kocke mozaika, sve upućuje na zaključak da je vladajuća koalicija dospjela u veoma nelagodnu poziciju; djeluje kao u onoj narodnoj - što god urade, kajaće se. Ako Vujanović pobijedi na mišiće, prevashodno glasovima članova i simpatizera Demokratske partije socijalista, ispašće da sadašnja koalicija nema smisla i da su esdepeovci – čisti višak. Opet, poraz na predsjedničkim izborima bila bi logična najava novih lomova u DPS-SDP savezu: nakon gubitka apsolutne vlasti na parlamentarnim izborima, poraz u predsjedničkoj utakmici...
Do narednog petka 25. januara, kada se očekuje se da će se znati konačan rasplet unutarstranačkih izbora u Demokratskoj partiji socijalista, ostalo je tek sedam dana. Reklo bi se - malo vremena za veliki preokret; ipak dovoljno za neke neočekivane rasplete kojima su depesovci i esdepeovci bili skloni, naročito onda - kada im je vlast bila najjače ugrožena.
Ko zna, možda se na kraju bude čekala odluka Ustavnog suda kao vrhunski kompromis ili preokret!? Da Vujanović bude izabran za kandidata DPS-a, ali da povuče kandidaturu ukoliko kolege pravnici iz Ustavnog suda konačno zaključe ono što običan svijet zna - da bi Vujanoviću ovo bio treći mandat i da na to, po Ustavu, nema pravo. Djeluje kao šećerna vodica ili nelogično-očekivani rasplet iz nekog filma B-produkcije, ali budimo iskreni - liči na ono što se već dešavalo na crnogorskoj političkoj sceni.
Draško ĐURANOVIĆ
