Preraspodjela Antarktika mogla bi da počne već u sljedećem vijeku čim se pojave tehnologije za eksploataciju nafte i gasa iz sloja leda debelog nekoliko kilometara. Pretenzije na šesti kontinent će imati bar desetak zemalja, javile su agencije.
Sada su na najjužnijem kontinentu u toku radovi i ispitivanja, izučavaju se resursne baze, piše “Glas Rusije” i navodi da se pod debelim ledenim pokrivačem Antarktika skrivaju ogromne rezerve nafte i gasa.
Eksploatacija je, međutim, veoma složena i nerentabilna. No, s obzirom na to da nauka napreduje, može se očekivati da će mnoge zemlje biti zainteresovane za ovo prirodno blago - osim, Australije i Velike Britanije, tu su i Argentina i Čile.
Zamjenik načelnika Ruske Antarktičke ekspedicije, saradnik Arktičkog i Antarktičkog instituta Vjačeslav Martjanov je objasnio da je sektor, koji pripada Čileu, takodje zabilježila i Argentina i Velika Britanija, kao sektor na koji pretenduju.
Ako jedna od ovih zemalja kaže da je ta teritorija zaista njena, ona će tada morati da se uhvati u koštac sa protivmjerama ne samo Antarktičkog društva, već i preostale druge dvije zemlje, ukazao je Martjanov i dodao da je druga stvar okean oko Antarktika, gdje takođe već postoje protivrječja među morskim pravom i dogovorom po pitanju korišćenja morskih resursa.
Stručnjaci kažu da u budućnosti investicije u antarktičku nauku mogu da postanu udio na pravo korišćenja djelova šestog kontinenta.
Martjanov je rekao da se smatra da su dvije države “otkrile“ Antarktik. Rusija je sprovela ekspediciju od 1819. do 1821. godine koju su vodili istraživači Belinghauzen i Lazarev, navodi “Glas Rusije” i dodaje da su Amerikanci “našli nekakvog pirata koji je otprilike u isto vrijeme otkrio Antarktik i to je javno priznato”, zbog čega se te dvije države smatraju pronalazačima ovog kontinenta.
Prema pravnim odredbama, bilo koja od ove dvije države može da proglasi Antarktik svojom teritorijom. Ni Rusija, ni SAD nijesu iskoristile ovo pravo.
Svijet, međutim za oko 100 godina može da se suoči sa pravom “gladju” za energentima i tada će se povesti pitanje oko vlasništva nad Antarktikom, ukazuje taj list.
Najvjerovatnije je da će to ipak biti mirni proces, uvjeren je doktor geologije i mineralogije Aleksandar Lobusev. Neke države mogu da dozvole sebi ekonomsko osvajanje Antarktika, a najvjerovatnije je da će međunarodni konzorcijumi preuzeti upravljanje tim kontinentom, na primjer pod vođstvom Amerike, Rusije ili Kine.
To, što ruska kompanija Rosnjeft izbija u prvi plan na svjetskom tržištu nafte, na račun projekata oko Nove Zemlje u Karskom moru. Taj projekat ima međunarodni karakter čime se briše oštra crta podjele među državama.
Ali, ako dođe do velikog nedostatka energenata, može ponovo doći do pooštravanja tih odnosa.
Dogovor o Antarktiku, koji zabranjuje eksploataciju na samom kontinentu, na svakih 50 godina se ponovo razmatra, a na zasijedanju 2009. godine nikakve izmjene dokumenta nijesu usvojene.
Eksperti ne isključuju, da će pri sljedećem sastanku predstavnika zemalja učesnica, dogovor možda biti promijenjen ili da će neke novine po pitanju granica biti predviđene 1959.godine. Taj dogovor je potpisalo 12 zemalja, koje su pretendovale na istraživanja na samom ledenom kontinentu, a medju njima i Rusija i SAD. Ovu konvenciju sada podržava 45 zemalja.
