Crnogorski pršut, jedan je od tradicionalnih proizvoda koji bi mogao naći put do zahtjevnog zapadnoevropskog potrošača i tržišta, međutim Evropljani mu zamjeraju da je preslan. Domaći proizvođaći međutim smatraju da je procenat soli, zahvaljujući modernizovanoj proizvodnji, kontrolisan.
Procenat soli do prije par godina bio je visok i do devet odsto. Evropa, međutim traži da se on prepolovi, što, kako navode crnogorski proizvođači, nije lako.
Predsjednik Udruženja njeguških specijaliteta i cetinjske kompanije Niksen trejd (trade), Dragan Čavor, rekao je za Radio Slobodna Evropa da domaći ljubitelji pršuta i oni iz okruženja, ne moraju da strahuju da će manjak soli pokvariti ukus.
- Naše tržište je itekako naviklo na pršut koji mora da ima soli, ali ne previše. Unazad nekoliko godina taj slanitet je kod nekih prozvođača dosezao od sedam pa i do osam odsto, kazao je Čavor. Prema njegovim riječima, ne može se odjednom preći na neki poluslanitet.
- Ali u svakom slučaju, kada bi se sjutra pojavili kupci i ako bi se otvorilo tržište EU, možemo da usmjerimo slanitet ka tim kupcima. Čak možemo da idemo ispod četiri odsto, naveo je Čavor.
Osnivač cetinjske kompanije Marteks (Martex) i proizvođač pršuta, Marko Martinović, smatra da jedinstvena ruža vjetrova na prostoru Njeguša i sudar primorske i planinske klime, izoštravaju miris i ukus njeguškog pršuta, na koji i kad je slaniji zapadnoevropski turista nema primjedbi.
"Njima pršut koji je slan ide odlično uz vino i to se svima dopada. A što se tiče ukusa, turista je oduševljen pršutom", poručio je Martinović.
Međutim, kako na zapadnoevropskom tržištu stvari nijesu mjerljive ukusima, već strogim pravilima, crnogorski proizvođači, u pokušaju da dobiju evropske izvozne brojeve, ručno usoljavanje zamijenili su mašinama koje doziraju količine soli.
- U posljednje dvije godine taj slanitet je dosta opao. Ja sam jedan od tih koji su već uvezli, nabavili mašine koje same sole pršut, tako da je slanitet sada pao na pet do četiri odsto, što zadovoljava standard EU, naveo je Martinović.
Moderne tehnologije, kako je dodao, ne mijenjaju nekoliko vjekova star način sušenja na bukvi i promaji. Ne stavljamo bilo što u pršut, samo so i onda slijedi to piženje soli, pranje pršuta, dizanje, dimljenje. Pravimo dobra skladišta sa temperaturnim režimima. Tako da je već to počelo, ta priprema da se izađe na evropsko tržište", zaključio je Martinović.
