Kad vas Rektorova trovačnica In4S valja u blatu, to vam danas dođe kao spomenica za herojski otpor razgoropađenom klerofašizmu. Imao sam tu sreću da zajedno s Adnanom Čirgićem dva dana zaredom budem popljuvan na stranicama ove zloćudne izrasline na paramedijskom epidermu Crne Gore. Prvi put su zapljuvali anonimno, kako i priliči udbaškoj ekspozituri. Drugi put su rentirali polovnog huškača Dobričanina.
Dobričanin – inače martir koji je u mračnoj eri DPS-a bio izložen tantalovim mukama seleći se s funkcije načelnika Urgentnog centra na poziciju Medicinskog direktora Kliničkoga centra – veli da smo fašisti i evo kako obrazlaže svoj utisak: „Ovaj zao um dvojca Radoman – Čirgić je duboko nesrećan i granično bolestan jer ne prepoznaje u svemu ovome žrtvu, već je marginalizuje svojom nacističkom ideologijom i optužuje čitav jedan narod koji je domicilan, ustavotvoran i državotvoran u Crnoj Gori da je fašistički.“
Dobričaninu je jedini preostali imunitet onaj poslanički
Ja ne bio lijen pa uzeo da pročitam što smo to Adnan i ja grešno napisali pa je doktor Dobričanin došao do ovakvog zaključka. Jeste, obojica smo rulju koja kliče „Ubij Turčina“ i lomi objekte turskih državljana, pali njihove automobile i fizički ih maltretira, nazvali fašističkom ne baveći se ni u najdaljoj aluziji nacionalnim samoodređenjem bilo kojeg pripadnika te očigledno organizovane i instruirane grupe.
Dobričanin, dakle, laže da smo bilo koji narod, domicilni ili uvozni, nazvali fašističkim. E sad, da se moje kvalifikovanje ovoga što Dobričanin radi ne bi svelo na utiske, prizvaću u pomoć Umberta Eka i njegov slavni i mnogo puta citirani esej o vječnom fašizmu (Ur-fašizmu).
Kao jedan od prepoznatljivih simptoma fašizma Eko izdvaja kvantitativni populizam: „Za Ur-fašizam, veli Eko, pojedinci kao takvi nemaju prava, a ’narod‘ je zamišljen kao kvalitet, monolitan entitet koji izražava ’zajedničku volju‘.“
Tako vam je to, drugarice i drugovi, i kod doktora Dobričanina. Nema, dakle, individue, postoje samo kolektivi, narod i njegova zajednička volja, pa kad Čirgić i ja kritikujemo fašiste koji prizivaju pogrom Turaka, mi – kako tolkuje naš mudrijaš – ne prozivamo konkretne ljude među kojima je više desnorukih nego ljevorukih, više tamnookih nego svjetlookih ili više kosmatih nego ćelavih. Ne, mi, po Dobričaninu koji ne zna ni za što mimo kolektiva, zapravo prozivamo cijeli jedan i pritom domicilni a ne neki tamo kakav bilo narod. U ovome mentalnom kalamburu najtužnije je upravo to što on grupicu fašista poistovjećuje sa svojim narodom, a onda tom narodu on a ne mi lijepi etiketu fašizma.
Da bi pritvrdio kako je zbilja udžbenički primjer ideologije koju nam pokušava naturiti, Dobričanin veli: „Upravo se javio dvojac, perjanica kvaziintelektualaca modernog Montenegra ogrezlog u kriminal, lopovluk i moralni sunovrat –dvojac Radoman – Čirgić“, pa dodaje da smo „intelektualci na baterijekoji su ostvarili profesorska zvanja na imaginarnim slovima koja su, poput bajke o Petru Panu, izmislili i utakli u nešto što samo oni zovu crnogorski jezik, jer se upravo taj jezik sa tim slovima nigdje na teritoriji Crne Gore ne govori.“
Evo što o ovoj dijarejičnoj mutljagi ima reći Umberto Eko: „Od izjave pripisane Gebelsu (’Kad čujem da se govori o kulturi, potežem pištolj‘) do česte upotrebe izraza kao što su ’prokleti intelektualci‘, ’jajoglavi‘, ’radikalni snobovi‘, ’univerziteti kao leglo komunista‘, sumnjičavost spram svijeta intelektualaca uvijek je bila simptom Ur-fašizma. Zvanični intelektualci fašizma uglavnom su bili zaokupljeni optužbama koje su upućivali na račun moderne kulture i liberalne inteligencije zbog napuštanja tradicionalnih vrijednosti.“
A kad smo kod tradicije, Rektorov veselnik nam poručuje da je „narod rekao da je sit poplave nekih drugih lјudi koji se nisu uklopili u naš način života, već nam nameću neke, za nas strane standarde koji su sve samo ne civilizovani. Počelo je da se neprimjereno dobacuje našim djevojčicama, što je za nas odraz velike sramote. Je l’ treba da to ignorišemo i čekamo da nam neku od njih povedu i siluju, ili da takav oblik ponašanja u potpunosti iskorijenimo na zakonom predviđen način?“
Evo sad malo Umberta Eka: „Ur-fašizam ne može a da ne propovijeda ’narodni elitizam‘.“ Pa još i: „Ur-fašizam raste i traži potvrdu koristeći i pojačavajući prirodanstrah od drugačijeg. Prva strijela koju upućuje jedan fašistički ili preuranjeno fašistički pokret je strijela koja poziva protiv uljeza. Ur-fašizam je dakle rasistički po definiciji.“
16Kako me mrzi da ovđe citiram i analiziram doslovno svaku rečenicu Dobričaninovog šovinističkog ispada, biće dovoljan ovaj Ekov komentar: „u korijenu psihologije Ur-fašizma ležiopśednutost zavjerom,po mogućstvu međunarodnom. Sljedbenici treba da se ośećaju kao da su pod opsadom. Pozivanje naksenofobijunajlakši je način da se stvori atmosfera zavjere.“
Evo kako stoje stvari – ako napišem da je doktor Dobričanin notorni fašist, neka bude jasno da to nije moj slobodni utisak, nego dijagnoza koju mu je ispostavio Umberto Eko.
Nekoliko dana nakon šovinističke hajke s jasnim obrisima fašizma, stvari su znatno jasnije. Uprava policije je s tri dana zakašnjenja saopštila da je mladić koji je navodno izboden nožem, zapravo lakše povrijeđen, a cijeli snimak s nadzornih kamera (emitovan s tri dana zakašnjenja, nakon što smo danima gledali samo odlomak na kojem jedan od migranata vitla nožem) pokazao je da su incident izazvali mladići koji su izašli iz kafane i napali migrante, pri čemu je jedan od napadača istrčao s nožem u rukama.
Noć nakon incidenta uslijedila je hajka na Zabjelu, lov na turske građane i neviđena demonstracija histerije i bijesa kojoj se pridružila Uprava policije neselektivno privodeći i maltretirajući građane Turske, ali i premijer ekspresno najavljujući ukidanje bezviznog režima.
A samo nekoliko sati prije eskalacije nasilja na ulicama, oglasio se doktor Dobričanin ovim riječima: „Ovakve zločine ćemo viđati sve češće i ukoliko se ne probudimo biće kasno i izgubićemo Crnu Goru bez ’ispaljenog metka‘. Ukoliko se ovo nastavi, moraćemo zatražiti da se normalnim građanina dozvoli naoružavanje i nošenje oružja pa da se Podgorica pretvori u Ramalu. E da nam se preci probude i vide šta smo od hiljadugodišnje države napravili! Hvala Ministre Gutiću, hvala Ministre Ibrahimoviću! Da je vječna Crna Gora ili možda Karadag!“ And finaly – Eko: „Budući da su i neprestani rat i heroizam veoma teške igre, Ur-fašista prebacuje svoju volju za moć na seksualna pitanja. To je porijeklomačoizma(...). Budući da je i seks teška igra, heroj Ur-fašizma igra se oružjem, i ono je njegov falusniErsatz: njegove ratne igre izaziva jedna stalnainvidia penis.“
E pa dok svjedočimo simulaciji pravde kroz privođenje vinovnika nasilja, ne bi li bilo logično zapitati se – a što je s odgovornošću onih koji su tutnuli baklje mržnje u ruke radikalizovane svjetine, manipulišući njezinim strahovima i raspirenim antimuslimanskim sentimentima.
Članom 370 Krivičnoga zakonika Crne Gore propisano je: „Ko javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Ako u ovoj državi još ima savjesnih tužilaca odanih Ustavu i zakonima Crne Gore, samo u citiranim odlomcima iz huškačke pisanije doktora Dobričanina naći će više nego dovoljno osnova za pokretanje krivičnoga postupka.
Obolio od hroničnoga bijesa prema svemu što se ne pokorava genocidnoj ideologiji velikosrpskog fašizma, Dobričaninu je jedini preostali imunitet onaj poslanički. No i od krivične odgovornosti nesumnjivo je veća doživotna kazna vijeka potrošenog u mržnji bezlijeka.
