Povod za razgovor sa Omejec bio je to što na nedavnoj sjednici Ustavnog suda nije izabran novi predsjednik, nakon čega je predloženo, a potom i usvojeno da sutkinja Desanka Lopičić obavlja funkciju predsjedavajuće. Takvu odluku nije pozdravio dio javnosti, ocjenjujući da je donešena mimo Ustava, zakona i poslovnika, ali su te optužbe iz Ustavnog suda odbacili, a demantovala ih je i Lopičić, navodeći da ovo nije presedan i da su, između ostalog uzeli i praksu Hrvatske. Komentarišući tu situaciju, Omejec je za naše novine kazala da - čestita Ustavnom sudu.
- Jer je u danim okolnostima donio jedinu pravilnu odluku. Obrazloženje odluke je iscrpno. Navedeni su svi relevantni razlozi. Obrazloženje sve govori i objašnjava. U stilu profesora na fakultetu, mogu da kažem da odluka zaslužuje ocjenu odličan - istakla je ona.
POBJEDA: Dakle, oni koji osporavaju ustavnost i zakonitost te odluke nijesu u pravu?
OMEJEC: Ne postoji nijedan razlog za tvrdnju da je ta odluka nezakonita, a ponajmanje neustavna.
POBJEDA: Kritičari se pozivaju na to da ni u Ustavu ni u Zakonu ni u Poslovniku nema instituta predsjedavajućeg sudije.
OMEJEC: To što taj institut nije slovom naveden u tekstu mjerodavnih pravnih normi, nikako ne znači da on u njima nije sadržan i da se ne može izvesti iz tih istih pravnih normi. Za to služi pravna interpretacija. Naravno, zbog onih pravnika koji bi bili mirniji kada bi taj institut bio izričito spomenut kao takav, uvijek postoji mogućnost da se to i izričito napiše u Poslovniku Ustavnog suda. Iako mi to malo vuče na pretjerani formalizam. Taj problem još postoji i u mojoj zemlji.
POBJEDA: Što znači taj pretjerani formalizam?
OMEJEC: To je rigidno formalističko tumačenje pravnih normi, najčešće tekstualno, u smislu da ako nešto nije doslovno napisano, onda ne postoji. Takvo tumačenje je protivno našim ustavima i vladavini prava. Europski sud nas uporno uči da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. To često zaboravljamo. Da bi se došlo do odgovarajućeg rješenja za svaku specifičnu životnu situaciju, postojeći propisi ne smiju se primjenjivati nefleksibilno, mehanički i slijepo, jer onda postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti. Dobar primjer je ova životna situacija kada Ustavni sud nije uspio izabrati predsjednika. No, budući da ovi naši prostori boluju od pretjeranog formalizma, često znam reći da je način na koji se kod nas tumači i primjenjuje pravo ,,pervertirani produžetak socijalističke tradicije“, kako je to definirao Nenad Dimitrijević. To je, nažalost, tako.
POBJEDA: Kada je u Hrvatskoj zabilježen ovakav slučaj i kako je to pitanje uređeno u zakonodavstvu?
OMEJEC: Hrvatski Ustavni sud također je imao u određenom periodu predsjedavajućeg suca, jer predsjednik Suda nije mogao biti izabran. Institut predsjedavajućeg suca nije spomenut ni u hrvatskom Ustavu, ni u zakonu, ni u Poslovniku Ustavnog suda. Ustavni sud ga je interpretacijom izveo iz ustavnog položaja Ustavnog suda, iz činjenice da je predsjednik Ustavnog suda ustavna kategorija i, što je jako važno, iz životne činjenice da Sud ne može funkcionirati bez da neki sudac ne predstavlja Sud prema van i ne organizira život Suda unutra. Uvažili smo, dakle, imperative zdravog razuma u danim okolnostima i nismo upali u zamku nefleksibilnog, mehaničkog i slijepog tumačenja pravnih normi.
POBJEDA: Koliko dugo se praksa izbora predsjedavajućeg Ustavnim sudom primjenjuje u Hrvatskoj?
OMEJEC: Negdje od 2007. godine. Ako se dobro sjećam, u Hrvatskoj nitko, ama baš nitko nije prigovorio tom izboru predsjedavajućeg suca kao nezakonitom ili neustavnom. Dapače, prema tom sucu su se svi odnosili s punim poštovanjem, i u kući i izvan kuće, uključujući državni protokol, jer je taj sudac predstavljao Ustavni sud. Venecijanska komisija stalno ističe kao najvažnije da se mora osigurati neometano funkcioniranje ustavnog suda. Prema tome, ovom svojom odlukom o predsjedavajućem sucu crnogorski Ustavni sud potvrđuje da zna što je suverena ustavna država i da zna što za takvu državu znači neometano i uredno funkcioniranje demokratskih institucija.
POBJEDA: Crnogorski Ustavni sud je prošle godine sebi ukinuo obavezu odlučivanja o žalbi u roku od 18 mjeseci, ocjenivši je neustavnom, tako da više ne postoji rok u kom bi odluka morala biti donijeta. Kako ocjenjujete takvu odluku i postoji li ograničen rok djelovanja za sudije kod vas?
OMEJEC: Ako je država uvela tzv. ,,potpunu ustavnu žalbu“, a Crna Gora je to napravila, onda uz takvu ustavnu žalbu ide i golemi broj ustavnih žalbi. To je onda neizbježno. Upravo zbog toga, međutim, država je dužna osigurati Ustavnom sudu radne uvjete za brzo i efikasno rješavanje tih žalbi. Tu, nažalost, vidim probleme. Sud očigledno ne uspijeva procesuirati sve ustavne žalbe u razumnom roku, ne zato što ne bi htio. Dakle, na potezu je država.
POBJEDA: Da li je zbog toga Ustavni sud trebalo da ukine zakonski rok za odlučivanje o tim žalbama kao neustavan?
OMEJEC: Ne ulazim u sudske procjene. Dovoljno je reći da se u tom pitanju razlikujemo, jer je ustavno sudovanje u Hrvatskoj uređeno ustavnim zakonom, koji ima snagu Ustava. Zato hrvatski Ustavni sud, i da hoće, ne bi bio nadležan da ukida odredbe tog zakona. Inače, u hrvatskom zakonu je propisano da će Ustavni sud donijeti odluku o svakom podnesku stranke, uključujući ustavnu tužbu, u pravilu u roku od najviše godinu. Ustavni sud u praksi u pravilu odlučuje duže od godinu.
POBJEDA: Ustavni sud u Crnoj Gori ima pravo da sam inicira ocjenu ustavnosti određenih zakona, propisa i akata, ali su, ipak, rijetki takvi slučajevi. Je li statistička baza u Hrvatskoj veća u ovom slučaju?
OMEJEC: Dobro je da se crnogorski Ustavni sud koristi tim ovlaštenjem rijetko. Hrvatski Ustavni sud ga, također, izbjegava. U posljednjih 30 godina donio je samo nekoliko odluka u kojima je sam pokrenuo postupak, i to u pravilu onda kada je Sabor običnim zakonom propisao neku novu nadležnost Ustavnog suda koja nije propisana u Ustavu. Ta se nova nadležnost onda ukidala ex offo od samog Ustavnog suda.
POBJEDA: Zašto bi to ovlašćenje Ustavni sud trebalo da koristi što rjeđe?
OMEJEC: Vidite, ako je Ustavni sud – sud, onda kao i svaki sud smije postupati samo na inicijativu stranke, a nikada po vlastitoj inicijativi. To njemačka pravna doktrina stalno ističe. Naravno, Njemačka nije usporediva s našom regijom i postkomunističkim kontekstom u kojem se razvija naše ustavno sudstvo. Zato u našoj regiji to ex offo ovlaštenje iznimno može biti opravdano. Osim primjera koje sam već iznijela, dobar primjer je i odluka crnogorskog Ustavnog suda da po službenoj dužnosti pokrene postupak i ukine spornu odredbu Zakona o krivičnom postupku o tzv. ,,svjedočkom zatvoru“ zbog nedovoljnih procesnih garancija. To je velika odluka Ustavnog suda, donesena u pravom trenutku.
POBJEDA: Imate li, možda, neku preporuku na koji način bi crnogorski Ustavni sud mogao da poboljša rad?
OMEJEC: Sve je u edukaciji i dobroj organizaciji. I za jedno i za drugo treba puno vremena i financijskih sredstava. Međutim, više od svega treba dobra volja da se ustavno sudstvo svakodnevno razvija u interesu crnogorskog čovjeka i u općem interesu crnogorskog društva. Vratimo li se na početak našeg razgovora, ona odluka Ustavnog suda da u danim okolnostima izabere predsjedavajućeg suca kako bi Ustavni sud mogao uredno funkcionirati i obavljati svoje ustavne zadaće, primjer je odluke iz koje progovara takva pozitivna pravna volja.
Broj usvojenih ustavnih žalbi ne bi trebalo da bude veći od 3-4% godišnje
POBJEDA: Prema crnogorskom zakonu ustavna žalba je 2015. godine proglašana za djelotvoran pravni lijek, pa je od tada broj tih žalbi porastao na više od 2.000. Mogu li se ti podaci tumačiti na način da stranke nemaju povjerenje u odluke koje donose niže instance ili da pojedini zloupotrebljavaju ovaj institut, kako na to gledate i u kojoj mjeri se u Hrvatskoj koristi?
OMEJEC: Rekla bih, stranke samo koriste pravno sredstvo koje im je na raspolaganju, i to besplatno. U tome se krije cijela istina. To ne znači da nemaju povjerenje u sudstvo, a ponajmanje znači da zloupotrebljavaju institut ustavne žalbe. Naravno, posve je drugo pitanje jesu li te ustavne žalbe prihvatljive, odnosno osnovane. Prema europskim standardima, broj usvojenih ustavnih žalbi ne bi trebao biti veći od 3-4% odsto godišnje.
