''Hajka protiv Crne Gore zasnovana je na besprizornim lažima jer računaju da se iz neznanja niko neće oduprijeti. E pa ima nas, mnogo više nego u ovoj sali, koji će se tim lažima odupirati'', kazao je Đukanović.
Đukanović je dodao da današnja, nova Crna Gora, je dostojanstvena država koja želi partnerstvo sa svima ali ne želi tutora.
''Ovo je nova Crna Gora. Ovo je Crna Gora koja je samopouzdana, koja vjeruje da može da živi na temelju svoga rada, mnogo bolje nego što je ikada u svojoj istoriji živjela. Ovo je dostojanstvena Crna Gora, koja želi partnerstvo sa svima počev od susjeda, pa i na široj sceni ali ne želi tutora'', istakao je Đukanović.
Đukanović u svojoj diskusiji je ocijenio da se debata o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, koliko god donijela neprijatnosti, pokazala kao vrlo korisna i otrežnjujuća za one koji su živjeli u iluziji da je pitanje crnogorske nezavisnosti završeno 21. maja 2006. godine i u cijelosti utvrđeno članstvom u NATO Alijansi.
“Situacija povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti pokazuje da je nažalost jedan velikodržavni nacionalizam i dalje veoma živahan u svojoj namjeri da potire Crnu Goru i da preuzme one ingerencije koje neupitno pripadaju svakoj nezavisnoj, suverenoj državi. Velikodržavni nacionalizam koji pokušava da donosi odluke umjesto crnogorskih institucija…Taj samozvani nacionalizam štiti prava građana jedne nacionalnosti u Crnoj Gori umjesto nadležnih državnih institucija zaduženih da štite prava svih građana bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Taj velikodržavni nacionalizam pretenduje da uređuje magistralni put razvoja Crne Gore. Zato, po meni, ova debata nije o Zakonu niti o imovini. Ovo je debata o državi” istakao je Đukanović.
On je u nastavku svog izlaganja rekao da je istoriski aspekt ove priče razjašnjen i da je potrebno sagledati državno-politički aspekt: „Protivnici Crne Gore ne miruju. Oni žive u uvjerenju da će Crna Gora kad tad nestati. Konačno, neki od najvećih crkvenih velikodostojnika i političkih lidera izvan države Crne Gore kažu da države nastaju i nestaju. To postoji kao nada i postoji vrlo konzistento i uporna nepokolobljiva strategija da se ta nada pretvori u realnost. Moramo ih razočarati. Moramo pokazati nacionalnu odgovornost, odlučnost, razboritost, da sve nesporazume koje imamo i sva nezadovoljstva koje imamo potisnemo u drugi plan kada je u pitanju odbrana naše državne kuće.“
Đukanović je podsjetio da tamo gdje su sveštenici SPC crkve barjačili tamo najčešće Srba više nema ili ih ima mnogo manje nego što ih je bilo prije nego što se crkva latila političkog posla: „I umjesto da su sa tim naukom izašli iz tog tragičnog iskustva, nažalost, dobar dio njih je sada našao utočište u Crnoj Gori, kao i u svakoj ranijoj prilici otvorili smo vrata za svakog nevoljnika…“
„Pod plaštom priče o Zakonu i potencijalnom otuđivanju imovine i po tom osnovu ugroženosti jedne srpske nacionalne zajednice u Crnoj Gori vodi se vrlo perfidni i vrlo opasni rat protiv naše države, mnogo je i onih u Crnoj Gori koji povedeni idejom da promijene vlast, bilo da je riječ o opoziciji bilo onima koji su od devedesetih godina radili protiv CG, ili drugi koji su formirani kao navodno nezavisni procrnogorsko orjentisani, a danas su na pozicijama štampane „Svetigore“ i rade sve što su radili i zakleti protivnici Crne Gore“, rekao je Đukanović.
On je podsjetio iskaze elementarnog nepoštovanja prema državi Crnoj Gori, koju su pokazivali crkveni velikodostojnici: priču o Crnoj Gori kao „fildžan državi“, o tome da je „crnogorska nacija izmišljotina“ i shodno tome da su „Crnogorci komunistički nakot i kopilad, da je crnogorski jezik izmišljen da ugrozi srpski nacionalni identitet“.
Đukanović je spomenuo i manipulaciju o „otimanju svetinja“: „Od koga otimamo svetinje – od samih sebe. Ono što mi pokušavamo jeste da vratimo ono što je uzurpirano. Jedino ko najavljuje uzurpaciju su vladike Episkopskog savjeta SPC. Episkop zahumsko hercegovački Atanasije, član Episkopskog savjeta SPC najavio je da će, ako ne budemo dovoljno poslušni, mošti Svetog Vasilija Ostroškog odnijeti u Hercegovinu. E pa da se ne bismo igrali ovo mora biti državno. Svetinje su dio kulture, istorijske baštine svakog naroda i samo težak manipulator može to negirati. Dakle, ovdje nije riječ o nekom presedanu koji želi da uspostavi država Crna Gora. Ne, ovdje je riječ o pokušaju da se jednom medijskom i političkom galamom otme od Crne Gore ili zadrži ono što se već otelo”.
Đukanović je podsjetio da i u Srbiji ima dosta državne svojine među objektima koje koristi SPC.
“Uprkos našem uvjerenju da je riječ o državnoj imovini, u Zakonu je propisana besprekorna pravna procedura koja će nama pomoći da dokažemo u to što vjerujemo, a njima da odbrane to što misle da je njihovo”, rekao je Đukanović.
Predsjednik DPS je objasnio proceduru koja je propisana Zakonom, od popisivanja imovine do Upravnog, Vrhovnog, Ustavnog suda ili Suda u Strazburu. “Kome to smeta, sem onome ko zna da nema ni jednog dokumenta“, konstatovao je Đukanović.
„Zakon nije uzrok ovog otpora ili protesta. On je samo alibi za anticrnogorsku kampanju kojom se Crna Gora želi prinuditi na kapitulaciju. Tezama da ovdje nijesu svi ravnopravni, da u Crnoj Gori postoji institucija koja je nadređena svima pa i samoj državi… u čije ime logično odlučuje stariji brat uz pomoć onog još snažnijeg i još brojnijeg brata. Čast i maksimalno poštovanje našoj braći, i jednima I drugima. U Crnoj Gori će odlučivati građani Crne Gore! Nećemo pristati ni na kakve ucjene… Ako neko računa da će upornošću I istrajnošću protesta dovesti do toga da se nagodimo tako što ćemo se odreći države I državne imovine Crne Gore, ne može”, zaključio je predsjednik DPS Milo Đukanović.
