Standardizacija - od dijagnostičkih do terapijskih procedura, pretpostavka je dobrog funkcionisanja Hitne medicinske pomoći u Beču i osnov na kome treba graditi proces reorganizacije naših službi prehospitalne medicine - ističe specijalista urgentne medicine Vuk Niković.
Naš sagovornik ističe da standardizacija podrazumijeva da pacijent shodno standardima dobije kompletnu zdravstvenu uslugu od laboratorije, ultrazvuka, rentgena ukoliko za to postoje jasno definisane indikacije.
Bečko iskustvo
- Kod nas nemamo ništa od toga, tako da se sve mora jasno definisati i uvesti. Sistem u Beču je organizovan shodno medicinskim preporukama tretmana pacijenta u 21. vijeku. Svaka država koja ima namjeru da reorganizuje svoj zdravstveni sistem, odnosno sistem hitne medicinske pomoći mora to uraditi vrlo odgovorno kako bi u budućnosti sistem odgovorio svim izazovima - ističe Niković.
On je dobitnik plakete za najboljeg ljekara Hitne medicinske pomoći Dom zdravlja Podgorica 2006. godine. Na stručnom usavršavanju bio je 2009, 2012, 2016. i 2019. godine na Univerzitetskoj klinici za hitnu medicinsku pomoć u Beču – Austrija.
Na osnovu iskustva stečenog tamo, objašnjava da su nacionalni i regionalni dispečerski centri, mogućnost uključivanja više struktura sistema od vojske do policije u sistem osnovne životne podrške, te edukacija nemedicinskog kadra i dugoročna zdravstvena politika rasterećena ličnih interesa i motiva pretpostavke dobrog funkcionisanja ove službe u Austriji.
- Organizacija je snaga kojom raspolaže sistem hitne medicinske pomoći u Beču. Uspostavljen je efikasan sistem rada, kroz stručne rezultate uz koordinaciju i obezbjeđivanje uslova u kojima se sve aktivnosti unutar hitne pomoći odvijaju kroz jednostavne, jasno definisane korake, prateći medicinske protokole (dijagnostičke, terapijske). Menadžment u zdravstvenim ustanovama je kompetentan, čine ga ugledni ljekari, lideri, te je proces uticaja na zaposlene takav da se oni maksimalno zalažu da radeći zajedno dostignu grupne ciljeve – ističe Niković.
Komentarišući problem s kojim se kod nas suočavaju ljekari u Hitnoj pomoći - preusmjeravanja pacijenata iz primarne zdravstvene zaštite u Hitnu, Niković pojašnjava da od prije tri godine u Univerzitetskoj klinici za Hitnu medicinsku pomoć u AKH bolnici postoji ambulanta porodičnog ljekara, te da se trijaža pacijenata sprovodi u jedinicama Hitne.
- Radi se trijaža pacijenata i ako je određeno stanje za porodičnog ljekara pacijent se prosljeđuje kod tog doktora u hitnoj medicinskoj pomoći koji stanje tretira ili zakazuje pregled kod pacijentovog ljekara – objašnjava Niković.
Oprema
Služba Hitne pomoći kod nas, što se tiče odnosa - veza između, primarne, sekundarne i eventualno tercijarne zdravstvene zaštite i prehospitalnih jedinica, smatra naš sagovornik, je Hitna organizovana shodno potrebama sistema. U određenim organizacionim strukurama, dodaje on, Hitna koristi resurse primarne i sekundardne zdravstvene zaštite, prevashodno dijagnostičke (laboratorija, ultrazvuk, rentgen u nekim ustanovama i skener).
- Prate se savremeni principi medicine, jer bez dijagnostičkih procedura ne možemo govoriti o medicinskoj ustanovi – navodi on.
Reforma je, kategoričan je, neophodna i uvjeren je da ako bi se ušlo u reorganizaciju ovog segmenta zdravstvenog sistema, proces bi, uz jasno definisan cilj, bio lak. Puko kopiranje sistema iz drugih država, prepisivanje zakona je, kako dodaje, gubljenje vremena, u startu osuđeno na neuspjeh.
- Sistem je sada takav da ga zaposleni prepoznaju kao nefunkcionalan, sa puno manjkavosti, koji iscrpljuje sebe i zaposlenog. Struka je, znači, rekla svoje. Neophodno je napraviti jasnu sliku po parametrima koji karakterišu sistem urgentne medicine, HMP-a, napraviti uvid u patologiju koju tretira hitna medicinska pomoć, uvid u registar uspješnih kardiopulmonalnih reanimacija, tretmana pacijenata sa infarktom miokarda, tretmana traume, komplikacija, te vidjeti kako funkcioniše aktuelni model, a onda napraviti finkcionalan sistem - smatra Niković.
Kaže da ne treba bježati ni od modela privatno-javnog partnerstva, ali da u tom slučaju „interes države i pacijenta mora biti maksimalno zaštićen“. Hitna medicinska pomoć, dodaje, specifičan je dio zdravstvenog sistema i neophodno je da iza njega stoji država u punom kapacitetu.
- Sve su ovo parametri po kojima se definiše uspješnost zdravstvenog sistema jedne države. Prehospitalna medicina je reper razvijenosti jednog zdravstvenog sistema jer tretira hitna stanja, stanja koja su životno ugrožavajuća. Od tretmana u vanbolničkim uslovima zavisi kasniji tretman u bolničkom - tercijarnom nivou – kazao je Niković.
Služba hitne medicinske pomoći u našoj zemlji suočava se sa brojnim problemima, a ključni je nedostatak ljekara.
- Na povremene nedostatke u funkcionisanju Zavoda hitne medicinske pomoći utiče i to da su organizacione jedinice koje je čine razuđene, funkcionalno nepovezane i da je nad njima teško sprovesti kontinuirani upravljački nadzor. Ministarstvo zdravlja, u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, pregovara sa zdravstvenim resorima zemalja koje imaju napredna rješenja za problem funkcionisanja ove službe – saopšteno je ranije Pobjedi iz ovog resora.
Hitna u Austriji
Vuk Niković smatra da se sistem funkcionisanja hitne medicinske pomoći u Austriji susrijeće sa izazovima, ali je koncipiran na dugoročan period.
- Prate najsavremenije standarde urgentne medicine, obnavljaju protokole prehospitalne, protokole prijema kućnih posjeta, edukuju uposlene, motivišu kadar koji ostaje da radi u hitnoj – kaže on.
- Popravke na bolje su se dešavale u procesu rada i osluškivane su potrebe zaposlenih i pacijenata vrlo odogovorno i pratili su se svi parametri koji ukazuju na dobro funkcionisanje sistema urgentne medicine u HMP a – kazao je Niković.
